|
Prvo ću početi s Gitsima budući da sam zadnjih dana opsjednuta njima. I tako, naravno da ja otkrijem neki bend tek kada pjevčica umre ili kada je bend prestao postojati. The Gits su se raspali 1993. zbog smrti Mie Zapate. Kao što sam napisala u prošlom postu, jedne večer kada se vraćala kući s koncertaq neki tip (Jesus nekako) ju je napao i silovao, a onda zadavio. Baš kada im je album kojim su se trebali probiti izašao. Naravno, ubojica godinama nije nađen. Mada je i sam Cobain skupljao novac za platiti detektiva da se otkrije ubojica. Zapravo, svirao je koncert na kojem je sav novac od prodaje karata išao za detektiva. Skoro cijelu noć sam provela slušajući Gitse jer jednostavno su super. Dugo me nijedan bend nije tako osvojio. Ona je imala super glas. Ona je pisala super tekstove i ona je jednostavno prenosila energiju u glazbu. I ne znam kako opista to koliko mi se Gitsi sviđaju i koliko mi znače. U tako malo dana su mi uspjeli postati jedan od najdražih bendova. Brzinom svjetlosti sam se vezala za njihovu glazbu. A inače mi treba dosta vremena da se vežem za bilo šta. Znam da već godinama odgađam slušanje Gitsa jer stalno zaboravljam na njih, ali eto. Jednostavno je došao dan kada sam ih čula i sada ih slušam i jedva prestajem. Čak i sam Gitsima zamjenila svoje snove koje tako volim. Moje predrage snove u nastavcima. Eto, toliko o tom glazbenom dijelu posta. I za kraj riječi jene meni vrlo drage pjesme od The Gita - Second Skin. I've thought about it a million times It takes all my strength just to keep it calm I hove to tell myself, just let it breathe holding it inside will only help to do me in Each time I close my eyes I see another chain it's one I can't forget, something I can not break out of I need a second skin, something to hold me up can't seem to get out of this hole I've dug myself right back in Just to wake up tells me I must be brave It hits me like a drug shot into my vein It's not as delightful of a pain immobilizing me almost makes me think I'm dead I need a second skin something to hold me tough Can't do it on my own sometimes I need just a little more help I want that chance to give every drop that's left in me I need a second skin something I can not break out of I tell myself, just let it breathe It's a calmness I'm always searching for But the dirt it gets so heavy it falls above my head seeping from under my feet it just keeps on getting deeper I need a second skin something to hold me tough Can't do it on my own sometimes I need just a little more help I've got that chance to give every drop that's left in me I need a second skin something I cannot break free of Though no one ever said it'd be easy Still one's left to deny the choice that comes between your willingness to survive Though you're knowing what you stand up against a world set to deceive You need a special strength I've got that second skin I've got that chance to give I've got the only way that I know how to live with it I need a second skin something to hold me tough I need a second skin something I cannot break out of Ovaj dio posta je o mojim halucinacijama. Poznato je da ih imam, bar mislim da sam o tome pisala. Ali ne znam jesam li ikada pisala o tome da sam zapravo potpuno izgubljena i da zapravo nikada ne znam šta sam sanjala, a šta se zapravo desilo. I uvijek sumnjam u to jesu li ljudi oko mene stvarni ili ne. Nekada sam uvjerena da ludim i da sam sve samo stvorila i tako sam uplašena i nesigurna zbog toga, ali pokušavam to ne pokazivati jer ne želim ispasti luđa nego što jesam. Danas sam halucinirala samo malo i to kada sam išla u školu. Vidjela sam vatrogasni kamion kako naljeće na mene. NAravno, nije ga bilo. Kada sam se probudila pokraj mene je spavala osoba sa zelenom kosom. Onda su me čudne sjene pratile po sobi. Ali nije bilo ničeg neobičnijeg od toga. Jučer je ipak, bilo puno čudnije. Probudila sam se i podigla rolete i gledala sam kroz prozor. I gledala sam more i galebove i razmišljala o tome kako ću popodne otići na plažu. I mislila sam na to kako je super iamti more u blizini i kako jedva čekam da se poslje škoel idem okupat. More je bilo ljepo i nije bilo nijednog broda na njemu. Nakon minutu sam se stresla (doslovno) i skužila da nema mora, to je nebo. Opet sam (kao i obično) kasnila na nastavu (danas nisam) i cijelo vrijeme su me vijale sjene i vidjela sam i bjesni auto s ustima koji me htio pojesti i slične stvari. Također cijelo vrijeme čujem neke zvukove i zapravo, mada nikada u javnosti, često maglas pričam s tim glasovima u glavi. Takoda izgelda da pričam sama sa sobom, ali ja zapravo pričam s glasovima i da, oni postoje. Nekada ih i vidim i glasovi su zapravo jako zabavni. Sve dok ne postanu piskavi i izobličeni. Takvi su po noći. Onda se bojim zaspati jer mi paraju uši i zamišlljam ih kako su mi blizu. Imam još jednu tajnu - kada se nečega sjećam ja si sve to zamislim kao film i opet sve proživljavam ponovno. Ali uglavnom one užasne stvari. U ponedjeljak recimo, vidjela sam nekog bjesnog pauka i jako sam se uplašila (idući sat sam se tresla i teško disala). Kod kuće sam se sjetila toga. I počela sam se opet tresti. I sada mi nije baš ugodno kada se toga sjetim. Ima još glupavih stvari vezanih uz snove. Jednom sam sanjala (očito) o tome kako susjed ima onog bijelog tigra s plavim očima. I svaki dan ga je vodio šetati. I Dora i ja samo jednog dana išle šetati s njim i ja sam jako voljela tog tigra. Svaki dan sam ujutro gledala kako će ga susjed voditi šetati i tako to. I jedno jutro se probudim i podignem rolete i gledam kroz prozor kada će tigar izaći. I čekam i čekam. Inema ga. Onda sam se opet nekako stresla i shvatila da sam sve sanjala i da tigra zapravo nema. Onda još jedan san, istina. Trebali smo pisati test iz fizike (to nije san još) i ja sam trebala učiti, a bila sam umorna. Mama je morala misliti da učim i ja sam legla u krevet s knjigom. Naravno, išla sam spavati, ali cijelo vrijeme sam mislila na to kako moram biti budna. I tako, ja sam sanjala da spavam. I sanjala sam kako padam s kreveta i kako se ne mogu pomaknuti i da sam paralzirana. I pala sam s kreeta i valjala sam se po podu i ništa nisam mogla i hvatala sam knjigu iz fizike i užasno mi je bilo. Probudila sam se na krevetu, umornija nego što sam bila. Također, sanjam u nastavcima. Moji snovi su najzanimljivija sapunica, i da, imaju stvarne likove. Mada to znam da sanjam. I obavezno jedan san koji sanjam bude nastavak onog prijašnjeg. Imam i glupi sam svaku noć kojeg se također sjećam, a skoro svaku noć sanjam nešta za šta kasnije mislim da je istina. Taj san u nastavcima su "Pustolovine Kurt Cobaina, Krista Novoselića, Dave Grohla, mene, Mie, Vlatke, Dore i Stjepana". I bude ludo, jako zabavno i te snove jako volim. Onda, onak bezveze san je uvijek zanimljiv i uglavnom u njemu bježim od nekoga. Danas sam bježala po nekom hotelu od policajaca koji su me htjeli pretući zbog toga što sam ukrala orah iz trgovine. Inače, mrzim orahe. Zbog toga sam valjda i sigurna da sam to samo sanjala. Onda, tako o snovima i halucinacijama. Sada slušam Gitse (začudo) i pržim CD-ove (opet malo Gitsa). Prije manje 10 dana sam dobila liniju. I policu za 60 CD-ova da ih više ne moram držati na podu. I bilo je onda na toj polici jedno 20 slobodnih mjesta. Sada je puna i opet moram neke CD-ove držati na podu. Evo opet za download moja lista CD-ova, pa ako nekom treba da uploadiram koji (sada imam velik limit) ili ako me neko poznaje pa da posudim koji. I da, nisam sigurna jesam li sve stavila. http://www.sendspace.com/file/831rqe |
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv































