Don't you wanna feel it inside
They say that it feels so nice
All girls should have
A real man
Should I buy it? I don't wanna
I don't wanna join your club
I don't want your kind of love
I don't wanna join your club
I don't want your kind of love
If you had it in your thighs
You'll see that it feels so nice
"You wait, you'll cum every time"
I'm not that dumb
I don't wanna
I don't wanna join your club
I don't want your kind of love
I don't wanna join your club
I don't want your kind of love
Don't you wanna feel it inside
They say that it feels so nice
All girls should have
A real man
Should i buy it? I don't wanna
Da počnem s ovom pjesmom gore. Traje minutu i nešta. Slušam je cijeli dan. Neprestano. Obožavam je. Zaljubila sam se u tu pjesmu. Nije li tako dobra? Riječi su super, riječi su pametne. Volim Sleater-Kinney. I tako, danas je jedan od rijetkih dana kada sam ozbiljna. Neraspoložena sam doduše zbog toga što sam se rano probudila. I išla sam vadit putovnicu. Na kiosu je bilo Hello Kitty lizalo. I tata mi ga nije htio kupiti. To je dodatno sve pokvarilo. Jajnici me i dalje bole, i dalje nisam bila kod ginekologa. Onda sam došla kući, kompjuter je bio spor. Išla sam učiti logiku jer sam mislila da pita. Učila sam, ali ništa mi baš nije jasno, nisam prvakinja u logičkom zaključivanju. Zbog logike nisam učila povijest. Jer poslje logike sam bila isfrustrirana zbog toga što ne kontam pa sam išla svirati da se riječim frustracija. Ali sve se samo pogoršalo. Nije mi se sviđao zvuk. Glazba nije dolazila. Nikako. Imam 2 distorzijske pedale. Imam procesor za efekte u kojima si mogu programirati (jedino znam programirati procesor za gitare) na tisuće (doslovno) različitih distorzija i efekata i mjenjati zvuk tako da ne liči na gitaru. Imam i distorziju na pojačalu, koju jako volim inače. Ništa mi se nije sviđalo. Riffovi, inače ih mogu smisliti u par sekunda, jednostavno nisu dolazili. Bila sam frustrirana kao nikada. Skoro sam razbila gitaru. Zadržala sam se na tom da sam je samo udarila u pod. I skoro sam počupala sve žice van. Išla sam napisati pjesmu, POKUŠAVALA SAM napisati pjesmu. Završila sam tako da sam poderala 10 papira. I tako, na tjelesni po običaju nisam došla. Došla sam na matematiku. I mislim sada da će se srediti, ali ne. Nije bilo Ilije i mi smo morali raditi matematiku. To znači da nisam mogla slušati glazbu. Niti iša. Užas. Dpbrp, 10 minuta sam provela na WC-u slušajući gore navedenu pjesmu. I tako, nakon pjesme nisam bila toliko živčana. Sve mi je postalo ravno. Do hrvatskog. Znači, dok nisam opet postala živčana. Nisam je mogla slušati. Nisam to mogla podnjeti. Ne još i to. Htjela sam si staviti ruke na uši i derati se dok mi glas ne pukne. Ali nisam. Tijekom cijelog sata nije mi čak ni jednom prigovorila zato što ne pratim. Samo sam bila živčana i poderala sam par papira u bilježnici dok su ostali obrađivali neku glupu pjesmu. Logika je prošla OK, nije pitao. Vježbli smo za test, shvatila sam da ništa ne znam i isfrustrirala sam se, opet za promjenu. Povijest je prošla OK, a nakon nje - eksplozija!!!!!!! Ne, nisam dobila slom živaca. Bila sam sretna. Najednom sam se osjećala užasno sretnom. Sve zbog toga što sam u đepu od hlača našla onu tetovažu koja se ljepi. Mješavina srca i sisa i mrkve na jednoj slici. Zbog takve jedne gluposti moje raspoloženje se popravilo. Pogotovo kada sam na kraju s Miom raspravljala o skeski nabildanim tipovima iz tatoo centara. Sada sam opet ravna i slušam svoju pjesmu valjda tisućiti put danas. Jedina stvar koja me nekako držala koliko-toliko normalnom cijeli dan. I da, dođem ja tako preko svega na temu seksa. Da, ja često pričam o seksu i ismijavam seks. Nikada o tome nisam dala svoje potpuno mišljenje. Uvijek mali komadić. I sada me ova pjesma gore potakla na razmišljanje. I slažem se s riječima. Potpuno. Nije to za mene. Ne želim to napraviti samo zato što ostale cure govore kako je to dobro. Jer čini mi se tako nečim lažnim. Skes je izgubio svu ljepotu koju je nekada možda imao. Jer prije je seks smatran nečim ljepim šta se radi s osobom koju se voli. Sada je postao samo nešta šta se može kupiti na svakom čošku ili besplatno dobiti u nekon kafiću. Uglavnom ,to je postalo nešta koa isprazna rutina. On je tako zgodan, on ima takve mišiće, ona je presavrše bla, bla. Ne znam jesam li čudna zbog toga što me to ne zanima. Točnije, što to ne želim. Doslovno sam uplašena svega toga. Ne želim biti samo još jedna čalnica kuluba izgubljene nevinosti zbog glupost s osobom kojoj do mene nije ni malo stalo. Ne ćelim da se itko zabija u mene dok mene to boli. Ne, to nije ljepo. I da, seks je u jednu ruku samo zadovoljavanje muškaraca i njihovih potreba. Dobro, nije baš teško imati seksualnu želju veću od cure koja ima (izgleda) sjebane hormone i koja nema ni menstruaciju normalnu. I da,j možda sam jedna od onih staromodnih glupača koje žele vezu iz ljubavi i koje traže dečka koji će ih poštovati i voljeti bez obzira na sve. Dobro,to je razlog zbog kojega nikada nisam ni imala, niti namjeravam u bližoj budućnosti, dečka. Jer sve mi se to čini tako lažnim i ispraznim, a seks fizički i psihički bolnim. Jer ne želim se osjećati užasno kada skinem majicu. A znam da hoću jer sam uvjerena kako bi trebala biti bar 5 kila teža. I skoro nikada se ne gledam bez majice, čak ni kada se oblačim jer se bojim da mi se vide rebra. I u današnje vrijeme osobe se ne znaju poštovati. To je stav o seksu broj 1 - znači užasna stvar u kojemu se žene izrabljuju.
Drugi stav je onaj kada zamišljam da nađem osobu koja mi odgovara. Ona se taj stav, naravno, mjenja. Samo se onda opet bojim da bi to napravila možda čak i prebrzo jer me na neki način ipak zanima. Ne zanima me užitak doduše, kažem da nisam jedna od onih napaljenih i da imam pomalo sjebane hormone, zanima me hoće li boljeti onoliko koliko ja mislim da boli. Ali opet, nikada to ne bi napravila s osobom koju ne volim. I kada ga nađem, imam u lgavi točnu sliku kakav će biti. Zapravo, našla sam ga, daleko odavde, ali sam ga našla. Uglavnom, eto, moj najiskreniji post o seksu. Bez Mrkve i bez trostrukog orgazma vilicom (3 ona rebra, trostruki užitak) i bez poplave od vlažnosti, bez napaljivanja na seksi macho tipove. Jednostavno, moje pravo mišljenje. Jer razmišljam, previše razmišljam, pogotovo kada sam živčana, mada onda teško znam o čemu razmišljam jer imam različite misli koje doslovno zamišljam kako se bore u mojoj glavi i žele jedna drugu istjerati van. Također, halucinacije su opet počele. Naravno, još nikome nisam rekla niti neću. Uostalom, nikome nisam ni rekla za onda prošle godine. Kada je Kurt cijelo vrijeme hodao pokraj mene. Jedino se zna za moju halucinaciju bijelog svjetla iz jednog njegovog postra i za ono kada sam bila uvjerena da sam pokusni kunić u balonu od sapunice i da me sjene žele ubiti. Dobro, zna se i za onu halucinaciju od ponedjeljka zbog koje me je skoro izbacila s etike. Ali danas su opet strašne. Ne ljepe, ne padaju bomboni. Opet mi se predviđaju stvari zbog kojih bi ispala luda da ih kažem. I opet nisam svjesna šta je stvarno, a šta sanjam. Uglavnom, danas sam ga vidjela par puta, samo u prolazu u školi na hodniku i mahao mi je i derao se. Pokušavala sam ga ignorirati. Onda me opet stresla struja ili šta već. U vrat ovaj puta. U ponedjeljak je u rame. Problem je u tome da ništa nisam dirala. Samo sam se usred sata počela derati jer sam osjetila kako me struja stresla. I stresla me beš jako. Ako si nisam umislila. Ako nisam sanjala, pa je to samo bilo buđenje. Mrzim to što nekada ne znam razliku. Bila bi zahvalna kada bi znala kada sanjam, a kada ne.
Ne volim ni to što sam neodlučna. Ne znam koji Nirvanin koncert skinem s Interneta. Ne znam da skinem svoj predragi Mulholland Drive ili da jednosavno kupim original DVD. Ja zapravo ništa ne znam. Znam rijeli pjesama i znam sve o Nirvani i znam neke stvari veznae uz glazbu. Da, još jedna stvar koja me naživcirala. Poslje vađenja putovnice išla sam s tatom u knjižaru. I on je otišao mislim pričat s vlasnikom (kršteni kum mi je). Ja sam čitala leksikon glazbe Zlatka Galla. I poludila. Preznojila sam se. Imala sam napadaj bjesa. I isfrustrirala sam se u isto vrijeme zbog toga kako je život nepravedan. 2 stranice o grungeu. Isprazne gluposti koje su se čule već milijardu puta na isti ili sličan način. Riot grrrl po tome nije pojam u glazbi. Riot grrrl ne postoji. Ne spominje se. Ni jednom jedinom riječju. Nema ga. Izbrisano. Nešta šta se brzo treba zaboraviti, mi ništa ne vrijedimo. I on je kao neki glazbeni stručnjak. Mislim, ako ne znaš nešta, nemoj to pisati. Vodič kroz CD-ove, isto njegov - strava. Naravno da se Babes In Toyland ne spominju, a Nevermind je ocjenjen s 5 zvjezdica. Ne znam jesam li jedina koju to frustrira. Pa ja bi sa svojim znanjem mogla napisati najbolji leksikon glazbe u Hrvatskoj. Jer ako je njegov najbolji, ja mogu napisati bolji. Sve njegovo + ono šta je zaboravio točnije, isključio. Ovo zvuči umišljeno, ali takve stvari me živciraju. Isto kao i kada vidim Paris Hilton na MTV-u ili kada čujem da je izdala CD. Jer svemu sav trud, sviranje, deprimiranje zbog zvuka, trikovi s električnom gitarom koje se uče dok si živ i sve te stvari ako će doći neka bogata nasljednica, snimiti pornić i postati pjevačica?! Čemu trud uopće ako će sve jednog dana pasti u vodu? Ja sam inače osoba koja živi u svom svijetu, koja mašta o tome kako bi bilo da se izumi stroj za vrijeme i koja opčenito mašta previše. I ovo je jedan od rijetkih trenutaka kada sam ozbiljna i kada razmišljam o budućnosti. Ne volim to. Prezirem to, ali svjededno to radim. Jer neke stvari jednostavno previše naživciraju. Toliko da ih ne mogu podnjeti jer mislim da ću se raspukniti. Osjećam šavove po svom tijelu i osjećam kako polagano pucaju. Eksplodirat ću. Zbog svega ovoga. Ne znam šta mi je. Zapravo znam - jajnici, upala koja evo sada traje već 4 tjedna. Jedva da prestaje. Jedino je dobro to što imam limit Interneta na 5 gigabajta i to poprilično dobro trošim skidajući filmove, trenutno. Da, konačno ću imati svoj Mulholland Drive iliti najgenijalniji flim svih vremena. Poslje onog u kojem ja glumim naravno.
Post je objavljen 04.10.2006. u 20:15 sati.