Još jedan post o meni i mom odnosu prema glazbi. Sada mi je glava čista (na onom postu odujutro nije baš bila) i mislim da ću ovaj post napisati jednostavnije nego onaj. Neću se morati mučiti s riječima i rečenice će možda čak i imati smisla. Nikada nisam sigurna imaju li moje rečenice smisla ili su samo hrpa nabacanih riječi koje su loše povezane. Eto, tako post o glazbi počinje s tim kako ja imam problema s rečenicama, umjesto da počnem s glazbom. Eto, sada slušam prvi album od Sleater-Kinney. Odlične su. I mislim da je dosta toga utjecalo na moj današnji glazbeni uspjeh i na moju kolekciju CD-a. Moji CD-ovi su moja djeca. O njima se brinem i njih volim. Skupljam ih godinama. Svaki početak je težak, pa tako je bio i moj. Budući da se sjećam svega vezanog uz glazbu, mislim da će ovaj post biti podugačak. Imala sam ja svakakvih faza dok konačno nisam otkrila alternativnu glazbu. Kao i većina moje generacije i ja sam započela sa Spice Girls. Naravno, dosadile su mi nakon 2 tjedna slušanja i njihov CD sam bacila u zid i zaključila da je glazba glupa. Bio je to 2. osnovne. I tako, godinu dana nisam ništa slušala. Dobila sam svoju liniju. I nisam voljela glazbu, mada sam si povremeno stavljala Nirvaning Unplugged. Ali nije mi se sviđalo ništa osim Plateau. Ostalo mi je bilo dosadno. Budući da je bilo cool slušati Ricky Martina, a ja sam se družila s ovim 2 godine starijim od mene budući da je kuma išla u moju školu i bila 2 godine starija od mene, i ja sam to koa slušala. Imala sam 2 kazete. Počela sam slušati i Britney Spears. Znači, 4. osnovne je to bio. Ne smijem zaboraviti na Eminema. To znači da sam dobila MTV. Cijeli 4. razed sam provela gledajući MTV. To je bio moj spas i moja Biblija. Sjećam se da sam i jednom vidjela Nirvanu i da sam mislila da ta pjesma nije dosadna kao Unplugged. Pjesma - Heart-shaped Box. Ali svejedno ih nisam onda počela slušati. I dalje sam bila na Britney i ekipi. Preko ljeta između 4. i 5. razreda sam puno bila sama, puno sam gledala MTV. Za oko su mi zapeli Limp Bizkit koje sam počela poprilično voljeti. Općenito, onda sam ja kao ušla u rock. Mada seksistički, ali to više nije bila Britney. Danas me je sramota priznati da sam slušala seksističku glazbu, ali svako je bio u toj fazi, bar mislim da je. Vidjela sam i spot za pjesmu Last Resort od Papa Roacha. Spot koji mi je manje-više promijenio život. Uglavnom ,pjesma je smeće u svakom pogledu. U spotu ima hrpa soba s posterima. Posteri se baš i ne ističu, ali Nirvanini su istaknuti. Budući da mi se pjesma onda sviđala odlučila sam čuti i Nirvanu jer sam mislila da oni možda vole Nirvanu ili da je Nirvana slična njihovoj glazbi. Znala sam da mi mama ima Nevermind na kazeti i pitala sam je da mi je da. Ona mi se čudila šta će mi jer je mislila da ne volim Nirvanu i da su mi dosadni. Tako, počela je prva godina mog slušanja Nirvane. U 5. razredu, mada sam jako često slušala i druge stvari i Nirvana je bila samo jedan bend, ništa posebno dobro. Uz Nirvanu i Limp bizkit i Papa Roach slušala sam hrpetinu seksističkih bendova tipa Bloodhound Gang i Crazy Town. Da, Linkin Park i Korn ne smijem zaboraviti. Oko rođendana (već pri kraju 5. razreda) sam si kupila Offspring i Blink 182. Mala doza dječjeg punka. I dalje sam obožavala gledati MTV. Uostalom, ne vole li MTV svako ko na njemu nalazi nešta za sebe?
5. razred je prošao i došao je 6. Razdoblje kada je moja ljubav prema Nirvani izrasla u opsesiju. Veliku opsesiju. Slušala sam i druge stvari, ali bila sam skoncentrirana na Nirvanu. S Nirvanom sam odbacila Limp Bizkit, vjerojatno najseksističkiji bend koji sam ikada slušala. Hvala bogu da nije dugo trajalo. Također sam prestala slušati i Crazy Town i Bloodhound Gang. Počela sam slušati Guano Apes, njih isto slušam i danas, mada ne ništa previše. Samo su jedini bend iz tog razdoblja koji danas mogu poslušati. Na kraju godine sam počela slušati punk, koji sam dugo nastavila slušati. Kolekcija CD-ova svakim mjesecom je sve više rasla. Tako da sam ih na kraju razreda već imala oko 40 i to je za mene onda bila velika brojka. Danas se, narvno, smijem sama sebi. Cijelo ljeto je prošlo u znaku Nirvane.
7. razred, nova škola. Valjda prvi tjedan su me svi zvali Nirvana i mislim da ne mogu opisati koliko mi je to išlo na živce. I sada sam živčana kada se god toga sjetim. Mrzila sam taj razred. To vrijeme sam cijelo vrijeme slušala Nirvanu i moje glazbeno obrazovanje nije raslo. Samo sam počela svirati gitaru. Oko Božića sam počela slušati Hole- uvod u riot grrrl. Mada sam prije mrzila Courtney, najednom sam vidjela koliko te pjesme imaju smisla i pronašla sam ljepotu u njima. Sasvim slučajno sam i saznala za Bikini Kill. I one su mi se svidjele, ali na njih sam nekako zaboravila. Dobila sam pržilicu i kolekcija je rasla. Jedno vrijeme sam čak imala i Avril Lavigne. Čak mi se jedna pjesma i sviđala, da budem iskrena. Oko rođendana sam si kupila sve albume od White Stripesa i oni su mi postali 2. najdraži bend. Ljeto je opet bilo u znaku punka jer smo se Diana, Nina, Dema (mislim da se tak zvala, ali stvarno nisam sigurna), Viktorija i ja kao furale na neki punk. Mada se izlazak sastojao od toga da odemo u park, ja popušim 2 kutije cigareta zato da ne moram s nikim pričati i odemo kući. Onda se počelo izlazit na pijanu i glavni cilj izlazaka bio je maltretirati mene, pa sam ja prestala izlaziti. Prikovala sam se za komputer, i počela istraživati. Otkrila sam Pixies, Sonic Youth, Soundgarden, Alice In Chains i Melvins. Škola je počela i kupila sam si CD-ove od svakog izvođača. U razredu se nisam s nikim družila. Svi su mi bili glupi (i dalje jesu) i proklinjala sam dan kada sam se prebacila. Stara depresija, Nirvana prevladava u liniji. Oko Božića sam počela slušati Metallicu. Opet doza seksizma. Prodala sam CD-ove od Limp Bizkita i Linkin Parka i sve one šta sam slušala u 5. razredu i za to sam si kupila kartu za koncert od Metallice koji je te godine trebao biti. Ostalo mi je novaca i nisam znala šta s njim. Odluka je pala - Sonic Youth. Ostalo mi je još 10 kn i čovjek u antikvarijatu mi je rekao da si izaberem jedna singl CD po želji. Inače, ti singl CD-ovi su koštali 19. Nisam znala šta da uzmem i mama mi je rekla da uzmem PJ Harvey. Jedino šta sam o njoj znala je to da je snimila duet s Nick Caveom, a ta pjesma mi se nije baš sviđala. Svejedno sam uzela, mada nisam vjerovala u ženski rock, osim u Hole. I dalje sam i sama imala poprilično seksističke stavove. Kada sam stavile CD u liniju shvatila sam koliko sam u krivu bila kada sam o Polly Jean mislila da je dosadna. Ta glazbe bila je nešto predivno. I bilo je nešta u tim riječima, feminističkim. Ženski rock nije tako loš najednom. Možda je čak i bolji od svega šta sam do tada slušala. A uostalom i u Sonic Youthima i u Pixiesima sam najviše voljela pjesme koje su pjevale Kim. Te sam goidne također počela skupljati i Nirvanine bootlege, snimke koncerata. Za rođendan sam si kupila deluxe izdanje albuma Dirty od Sonic Youtha i My Body, The HAnd granade od Hole. Prvi album mi se nije sviđao (sada mi je jedan od najdražih), a za drugi nisam znala da je raritetan, sve dok mi u nedjelju Rick to nije rekao. Kada je škola završila bila sam sretna. Glavom bez obzira pobjegla iz zgrade, ošla u sobu i skakala od sreće slušajući PJ Harvey. No, dan poslje u meni se nešto slomilo. Polako i polako depresija je rasla, a sve se samo pogoršalo time što je koncert od Metallice otkazan. Od onda ih nikada više nisam slušala. Da si izlječim slomljeno srce kupila sam si Uh Huh Her od PJ Harvey. Album koji doslovno može potaknuti slom ako ga se preozbiljno shvati. Ako se odlučite suosjećati s Polly, završit ćete cijelo ljeto u mraku vlastite sobe crtajući bolesne slike i opsesivno pišući dnevnik, govori osoba s iskustvom. Onda mi je bio smak svijeta, danas sam zahvalna na tom ljetu. Zahvalnija ne mogu biti. Počela sam slušati hrpetinu alternativnih bendova i malo-pomalo (mrzim taj izraz) nabavljati CD-ove. Najviše cijenim to što sam se to ljeto zaljubila u riot grrrl i odbacila sve seksističko. Počela sam slušati L7, Babes In Toyland, Auf Der Maur, R.E.M., Smashing Pumpkinse, Courtney Love, Nick Cavea, Bikini Kill (opet), Cranberries i još neke stvari koje možda nisam napisala. Noći sam provela sjedeći na prozorskoj dasci i slušajući Everybody Hurts od R.E.M.-a. Slušala sam i Nirvanin Unplugged puno, jako puno. Pogotovo Oh, Me. PJ Harvey sam slušala najviše. Škola je počela i osjećala sam se užasno usamljeno, već sam napisala post o 1. razredu pa neću ponovno budući da nikakvu novu glazbu te godine nisam otkrila. Samo sam skupila sve albume od Polly Jean. I još sam nabavila alternative u koju sam se zaljubila. U glazbi je sve ostalo isto skroz do sredine 2. razreda. Onda je došao riot grrrl udar. Groznica, epidemija koja me i dalje drži. Sada nema ni traga seksizmu. Definitivno sam promjenila mišljenje o ženama u glazbi, a kolekcija CD-ova je ogromna. U prošlom postu je, uostalom, bila za download.
Post je objavljen 02.10.2006. u 21:31 sati.