E!
Na zahtjev nekih citatelja koji komentiraju moj blog... evo nesto o E!... pa ako vam se slusas slusajte :) Uglavnom kaj je s E! s njom neznam sta je, a ona je jos vise zbunjena od mene... ona nezna ni sama kaj hoce, meni govori da me tako voli, da joj tako falim, kad god se setamo po gradu radi iste stvari kao i kada smo bili zaruceni, gleda ono stvari za stan i tako, prica kako bi to bilo dobro i koliko god to meni pasalo, jer mi izgleda kao da se nekamo pomicemo naprijed po tom pitanju, odmah u sljedecih par dana napravi nesto totalno kontra tome i jednostavno mi postane opet muka od toga. negdje sam jednom cuo da je ljubav kao voznja na rollacosteru, malo si gore malo si dolje sa jako ruznim prijelazima, ali meni se tu vise cini, a takav osjecaj sam imao i u vezi zadnjih mjeseci da sam ja jebeni jo-jo i da se netko samnom igra, a to uopce nije dobar osjecaj. ja sam trenutno u stanju da cu ako ponovno budemo skupa, sve napraviti da to bude kako treba i da budemo sretni i sve, ali ako nebudemo skupa necu previse ocajavati jer vise nemam snage za to nego cu jednostavno mrziti. ona mene pita dali ja nju mrzim, ja ju ne mrzim niti cu ju ikada mrziti, jer ona je jednostavno za mene E! i uvijek ce to biti, i sta god bilo ja cu nju voljeti, i svaki put i nakon 5 godina, ako cemo se malo intenzivnije vidati cu se zaljubiti u nju, i nikada joj necu moci biti prijatelj. polako ono gubim zivce, snagu i sve mi se ovo pocinje gaditi, ali ja znam da necu moci zivjeti sa sobom znajuci da nisam izdrzao do kraja i pokusao barem nesto spasiti, ovo je valjda jedina stvar u zivotu na kojoj nakon svega i dalje ustrajem, da je netko drugi odustao bih odmah. ja nju volim, i voljet cu ju za godinu dana i za 10 godina, i nikada necu nikoga voljeti kao nju, a ako ona to nemoze prepoznati, sta da ja tu napravim. ja sam jos uvijek duboko uvijeren da je ona ona prava za mene i nakon svega kaj mi je napravila bi se odmah uselio s njom u zajednicki stan, kako smo se dogovarali. jedino kaj znam da ce mi nakon ovoga svega trebati dobra psiho terapija :) EDIT (nakon 2 min) i cijelo vrijeme mi govori kako joj jos malo vremena treba, da jos neke stvari u svojoj glavi rijesi i tako, to mi je isto govorila i prije 3 tjedna, znam da kada se radi o nekim emocionalnim stvarim, nemogu ocekivati neku tocnu vremensku prognozu, ali on kaj netko moze reci dali je tu u sljedecih mjesec dana ili 6 mjeseci. ja znam da bi se puno ljudi koji citaju ovaj moj blog, moglo ucinit da sam jadnik, glupan, idiot i tako dalje zato jer cvilim i cmizdrim za E!, ali im mogu poruciti da cu uskoro prestati, ili cu se pokazati pametnim sto sam cekao, ili cu jednostano prestati cviliti i to rijesit pa sta bude bude. meni je tako svjededno dal sam ja jadan ili jako pametan ako sam s njom zavrsio. puno ljudi me upozorava da se ne petljam u to, i da nije dobro se vracati bivsima i da nisu neke sanse da ce nekaj od toga biti ponovno, ali izgleda da moram nauciti na svojoj kozi, a ja mislim, tj. duboko sam uvijeren da mi jos uvijek imamo to nesto, zbog cega cemo uspijeti zajedno i ako jos uspijemo biti skupa samo tjedan dana sve mi se ovo isplatilo. ps. neki dan smo se poljubili, nemozete si zamisliti taj osjecaj, tako savrseni poljubac, 10 min nakon toga su mi ruke drhtale, kada sam osjetio njene usne na svojima, taj dodir, taj osjecaj neke emotivne povezanosti preko tog poljupca, ono poljubac pun ljubavi, najbolji osjecaj u zivotu. i da jos se vida i cuje s onim likom, nekuzim to al ajde dobro jos jedan EDIT istina kaze da cemo imati jos jednu sansu i kaze jos malo da se moram strpiti, da tog lika otkaci i da poslozi jos sebi nekaj u glavi i ja se stvarno nadam da je tako i da me ne vuce za nos, jer polagano gubim zivce i strpljenje i sve vise pizdim. |