Walking with Satie

četvrtak, 29.11.2007.

Silver tape

The Album Leaf - 22 14 - KLIK KLIK

Nadam se srebrenoj, ljepljivoj traci
Preko usta se poklanja šutnja
Mislima trošimo svakodnevicu
Mogu čuti kako je vrijeme lokalno,
koža ljepljiva kada dođu mlaki sati
Reći ćeš: Ona vidi bezbrojne čudesne
fasade u sebi što nose svjetove
i kišu što'no je lupala
o karoseriju dok stiskao sam
joj tijelo u mekoj metalnoj utrobi
Gledaš me i
Iznova rovariš njezinim rukama
ispod tobožnje plahte svoje
jakne osjećajući
kako je topla i dišuća
Znaš da je to nešto oporo
i slatko što dolazi
u naletima
kao jato selica u jesen
Pogledaj me, potrošili smo
nešto svakodnevno:
šum života što cijedi se
kao anonimni oblaci
nebom

29.11.2007. u 23:24 • 15 Komentara • Print • #

srijeda, 28.11.2007.

todo para el océano del purpul

The Album Leaf - Always for you - KLIK KLIK

Zatočili smo vatru
u kavez je stavili
Gledali crno-bijelim očima
Daj mi da vidim:
crveni ocean
kako kiše mi
na grudi
ulicama:
tijelo mi je mapa:
i raskrižja
koja paluckaju
blještavom samoćom
Nenastanjeni dani
tumaraju,
ližem ti očne jabučice
tvoj pogled na
stvari mi treba
Shvaćaš? treba da ugasim
nespokoj
koji se množi
poput plijesni, guste
ostavljene na prozoru,
Moj nemir je fraktalan,
a noć samotna
putuje tjelesima
Ja putujem samoslična
pod rubrikom: Igra kaosa

28.11.2007. u 23:59 • 7 Komentara • Print • #

utorak, 27.11.2007.

Na putu

The Album Leaf - On your way - KLIK KLIK

To je sve,
o reakcijama odlučuješ
onda kad se prepustiš,
sijevnulo je u daljini,
prošaralo nam lica
bljeskom,
čekala sam nagradu,
za male doprinose
skupljanja mrvica:
iskonska se boja
bavila našim disanjem
I nije trebalo
više od toga da
Poželim biti spasitelj-ica
šipkovih grmova,
ugašenih žarulja,
sav napon u grlu
zapeo za prolaznike
koje oskvrnjujemo dodirima
Najradije bi kupila boju,
obojala klupu,
sjela u park
i bila u pravu,
crvenom
što krvari svaki mjesec,
u trgovini na uglu, kod tete Senke
Na putu sam, znam
Moram se vratiti,
trčeći

27.11.2007. u 23:59 • 15 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 26.11.2007.

Alons enfants

Foo Fighters - The pretender - KLIK KLIK

Bode me svjetlost sa
svih strana,
dok sjedim u prostoru
u kojem s televizije
cijedi se ljubičasti užas:
to je ono što dobijemo
kad se nadmeću crveni
i plavi
Čujemo mačke,
tu za nas
mijauču jako,
spavaju u stolicama,
čekaju na miševe
i kolo
koje guraju
prema malom medvjedu
na kojeg objesila
sam osmijehe
koji zaruzinave
čim padne prvi
mraz
ja gasim
onaj zvuk
između dlanova
i upijam
ga u se
kao da ne postoji
ništa drugo
što bi me
nahranilo
kad dođu stranci
i odnesu mi moje
sav svijet
izrastao iz kolaža,
kontonjate i
svježe napravljenih
arancina

26.11.2007. u 23:59 • 7 Komentara • Print • #

nedjelja, 25.11.2007.

Triptih +1

Massive Attack - Karmacoma - KLIK KLIK

Trebala bih sklopiti
oči prije nego
kroz iris
uđu obrisi:
čini mi se
vratit će se
sva nemoć
i dani
kad nisam
bogohulila
na poraze

Vraćaju se,
tečni kao svježa
marmelada
Oduzimajući mi
svu ljepljivost
koja je moje pravo
i snaga da se otrgnem

Pedeset je sati trebalo
U haustoru
ostali su prstima
naslonjeni
na zaborav
u koji su tonuli
dodirima
svježih lubenica
Svježih, kao noć svježa
u kojem mjesec
utapa se u kafi
kao croassan
posmeđio je

Ja sam,
i ti si
Mi smo samo
u postelji

25.11.2007. u 23:59 • 8 Komentara • Print • #

subota, 24.11.2007.

Vita e bella

Amon Tobin - 4 Ton Mantis - KLIK KLIK

Rušila bih zidove,
rušila
zvijezde koje sjaje
obzore na horizontu
spalila
razbila ogledala
ugasila rasvjetu
Katkad mrak,
samo mrak
bih poželjela
i svijeću
sjena bih bila,
neprimjetna
koja prati
tragove
i otiske
jutro je bilo
i ja sam bila
na cesti
gdje more dodirivalo
je vrškove stopala
u času preplavljene
bile su,
a mene nije bilo
da plačem naglas
za njima
koji neće doći,
više
u dan
u kojem sam
gledala cirkus
i živost žonglera,
spretnost ruku
Katkad mrak,
samo mrak
i nešto nalik
boji ciklama

24.11.2007. u 23:59 • 10 Komentara • Print • #

petak, 23.11.2007.

Demo - ni

Unkle - Safe in mind - KLIK KLIK

Taj osjećaj kao
Skidanje žbuke sa zida
Koji se cijedi
Trenutak
U kojem bi progizli
Sami sebe
Kao ruzina
Zatočeni
I tvrdoglavi
Gledam kako
Lelujaju se misli
Kaplju niz ruke
Koje neće naprijed
Ni tijelo poslušnost
Zakukuljeno
Je čvorasto i modro
U primozgu
Sada našlo je izaći
Sada treba mi
Da me ostaviš na miru
Demoni vlastiti bodre me

23.11.2007. u 23:59 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 22.11.2007.

San

Grizzly Bear - Knife - KLIK KLIK

Katkad nas miroljubivost
dana stane nadilaziti
kao čvorovi
koje pletemo kroz tv-mrežu:
poželim otputovati
u Madeiru,
tamo život umire purpurnim
bojama noći,
a cvjetovi kao da su ukusniji
od domaćeg ljeta
koje me opet pogađa
iz svih izvora
Bojim se zime koja
napreduje:
vjeđe su mi teške,
a u meni se
utjelovljuje ursus arctos
i njegova potreba za snom,
dugim, mirnim, osobnim
Život mi zadnjih dana
sve više
nalikuje na život
junaka koji zadnijm
atomima snage
prelijeva svoju nemoć
kako bi pomaknuo granice
nemogućeg
Nož mi treba
da prosiječem svo
grimogrozje,
sve nadomjesne slike
koje kašnjenjem
mijenjaju svakodnevicu

22.11.2007. u 22:28 • 9 Komentara • Print • #

srijeda, 21.11.2007.

Krug

St.Germaine - So flute - KLIK KLIK

Umorna sam,
kad bi me samo
prekrile bijele
pahulje
široke postelje
na koju čekam
ispružiti asfaltno mi
tijelo teško
od satelita i
usputnih ljudi
Grad mi se sunovraća
u krilo,
teška sam od ulica
i kazaljki na speedu:
u krug u krug
vrti se čarobni
dan od umora
natopljen,
u krug u kruh trčim,
za pravcem žudim,
za narančastim odmorištem
i nesebičnom nadom
da mogu pokoriti jutro,
ono koje dolazi

21.11.2007. u 23:59 • 4 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 19.11.2007.

Bajka za male ljude

All saints - Black Coffee - KLIK KLIK

bridim niz ivicu zidova, prstom
prate me
na putu do
pakla koji živi
na broju 23,
tamo je ulaz
u kuću
iz koje vire repovi
i staklene sjene
Cesta se krivi,
računam na odmak
i zvuk trešnje
Mislim na oveće žale
pod rukom bit će mi obla jakost
koju hitnut ću ravno
Ja sigurna sam
da pljusnut će jako
šalica kafe,
da nitko neće vrisnuti
i da oni komadići koji
odu ispod kredence
poplavit će od snova
Uzet ću te za ruku,
bit ćeš vrabac
i mi ćemo otići tamo
gdje su jutra puna
slatkih bombona i
gdje miriše na kolače

19.11.2007. u 23:17 • 17 Komentara • Print • #

petak, 16.11.2007.

Obećanje

the dining rooms - promise - KLIK KLIK

Kad ona odluči započeti taj dan,
u tome nema ništa spontano:
unaprijed je odredila vrijeme,
i kako će se osjećati
kad nebo počne propadati
kad se ptice krenu zalijetati
u lica
na ulici stoji
i gleda krupne kapi
što kotrljaju se
kao lava
u podnožju čeka
da rastopi pogrešne odluke
ugasi pogrešne pozive
Ona zna kad treba rasklopiti ruke,
oguliti šipak
i u tišini osjećati puninu pravilnog izbora
ona zna jer ona je ta koja ove noći traži
stanice i usputne strance
Htjela bih je susresti bez očekivanja,
njezine oči su Ural, uvijek tako svojeglave, svoje
Htjela bih joj obećati ženstvenost snažnu
kao deblo koju porodit ću noćas
pred nogama njegovih snažnih trzaja

16.11.2007. u 23:59 • 16 Komentara • Print • #

srijeda, 14.11.2007.

Tabula rasa

Nils Petter Molvaer - Song of Sand - KLIK KLIK

Samo u nekoliko dana, mjeseci
raskrvarila sam svoje djetinstvo,
možda se radilo o par minuta,
Grad se šćućurio u slijepoj ulici,
svjetlost je navirala kroz sve otvore
ja sam stajala, zarivši stopala
u zemlju duboko
Bolno je iskustvo
zemlje, svaki dan joj uzmem malo,
vratim ništa
Ni kap krvi koju nehotice ispustim
na pod kupaonice,
tu kap koju sam spasila
od usta koja bila su
početak nesreće na
stranicama jednog romana,
Mogla sam zamisliti
tvrdoću prstiju
kojima kreira
početak i svršetak, tu i tamo
kako sjedne, zamisli se,
pogleda negdje u sebe i
ubaci novi zaplet,
kao da je svemoćni
Mene odavno više
ne zanima svježa plazma krvopije
Samo stepenice u kojima
krije se let i šuštanje pijeska

14.11.2007. u 23:30 • 13 Komentara • Print • #

utorak, 13.11.2007.

Jutro

wax poetic - beauty - KLIK KLIK

Razbarušila sam sav nemir,
Na komadiće ga isjekla,
Uplela u vlakove
Da odnesu ga
Daleko
(Grad je tih,
Oči nam se cakle)
Srce mi je nabreklo
Kao celuloza
Kad ispuni je voda
I oluja koja bi došla
Ne bi zamela to snažno kucanje
Kao ni buka glasova
S ulice
(Vrebam zagrljaj
I ukrase u pogledu)
Danas je dan savitljiv,
Pitom
Sav sinoćnji nemir, nestao je
U sabiranju pred moćnim jutrom,
jutrom velikim kao Tutankamon,
ili kao pustinja Gobi,
Empire state bulding,
pa čak i kao Mliječna staza
Jutrom beskrajnim kao nebo
Jutrom u kojem si me zagrlio,
a ja naučila sam zaboraviti

13.11.2007. u 23:59 • 10 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 12.11.2007.

La vie

une fois la vie - KLIK KLIK

„Zna sve o svijetu, a ništa o životu“, Yves Simon, Otklon osjećaja

Kao da sam se iskrala
Iz same sebe, promatram
Kako mi tijelo putuje,
Ulazi u prostor
I govori očima, licem,
To nisam ja ni u boljem
Ni u gorem stanju,
To sam jednostavno ja
Ne znam sviđam li
Se sama sebi,
Samo mislim o tome
Kako je zvijezda koju
Sam noćas vidjela
Padala beskrajno dugo
A ja sam pomislila na jedrilice
Koje režu površinu
Mora kao tanki žilet,
Nečujno i bolno
Jer takva je šutnja
Koja dođe naglo
I zaskoči nas
U daljini samo taj
Mračni hodnik
Kojim proći ne želimo,
Mali svemir kojeg smo
Sami zaustavili
I čeka da ga opet
Pokrenemo
Prije nego korodira
i ruzina ga načme

12.11.2007. u 22:56 • 17 Komentara • Print • #

nedjelja, 11.11.2007.

More, uvijek more

Smoke city - Underwater love - KLIK KLIK

Uličice, vijugave, zbrkane, snop gušteričinih repova, sve imaju isti, dijabolični, smjer: more, uvijek more na kraju svih putova, u oknu svih prozora. V.A. de la Roasa, Godina suše

Guram se u redove
u kojim ti dijeliš riječi,
mala su mi usta
i ne stane puno
upijam te kroz jagodice
stopala,
stomak mi je globus,
užarena kugla
Kada ti govoriš,
ja zanijemim
Na svome tijelu
sadim antene
kako bih čula rast
stabla na koje
naslonit ću čelo
i čekati
da me ganeš slobodom
u njoj utopit ću srce,
prije no krenem
na put prema južnim
dijelovima grada
Tamo su kandelabri
koji osvjetlat će mi put
Tamo je riječ,
tamo je more,
uvijek more

11.11.2007. u 23:29 • 14 Komentara • Print • #

subota, 10.11.2007.

Aresa mi...

Polyphonic spreee - Light and day - KLIK KLIK

Sumnjao je bog Ares
U pobjede svoje,
Umoran je legao
Na počinak bajni
Sanjao je koplja i borbe,
Sanjao da je krvav legao
I više ustao se nije....
....tog dana

Dan umire otvorenih očiju,
Razjarene lampe pomiču tamu koja
Zbija se nad gradom
Tamo je cesta koja grči oprez
I sve klinove dosade
Svjetlucaju farovi,
A ja čekam
Da umor me sažme
U točku
Kad ni ruke neću prepoznati,
U točku
Ko suvenir
Skupljam prašinu na
Kauču
Čekam da umor me sažme
U točku
U kojoj spremno zaboravljam
Na sebe i ine putešvestije
Začvačene i pomaknute
Sa strane, ne iz obijesti,
već iz potrebe za preživljavanjem
(krc - krc)

10.11.2007. u 23:47 • 9 Komentara • Print • #

srijeda, 07.11.2007.

She wants revenge

She Wants Revenge - These Things

Tu je, pod rukom je osjećam
I tamo, u smjeru u kojem lastavice
Nose mi oči, saginjem
Svoj cijeli dan, na pladanj stavljam
Umorna sam, i treba mi zemlja, pitoma
I tvrda da me umiri,
Od njih da me oslobodi,
Prije no krenem
U osvetu
Jer malih monstruma,
bogova sveždera,
Na svakom je koraku
Tu je, pod rukom osjećam,
Glas kako se razbija,
Djevojka noćas odlučila je
osvetu

07.11.2007. u 23:25 • 21 Komentara • Print • #

utorak, 06.11.2007.

Que la noche

The Strokes - Last Night - KLIK KLIK

Vidjela sam prvo svoja stopala,
Spuštala su se niz grad,
A onda sam vidjela tvoja,
Nosila su me

Rekao si: pogledaj koliko sam
Danas sunca nabrao
Da grije nam postelju

Glavu sam držala visoko,
Kao u bajci o vilama,
Visoko, da te mogu gledati
Ti gledao si me,
I ostao si kako više ne bih bila sama

06.11.2007. u 23:21 • 10 Komentara • Print • #

nedjelja, 04.11.2007.

Samo zato što se osjećaš dobro

Skunk anansie - Hedonism - KLIK KLIK

Svečano je trenutak
U kojem prolaze kroz mene
Prolaznici rastočeni
Od sunca i onog mirisa u zraku
Od kojeg su nagrizeni obrazi
Rumeni (uokviri me u
Svoje zjenice)
Veseli košmar koraka
Čuje se i srkanje vjetra
(zakučaste su sjajne oštrice
neba)
Tako je lako učiniti
Od sebe črčkariju,
Živežnu namirnicu,
Izdašnu i upotrebljivu
(pakosni otok nasukan
Na sebe)
Izniknuti iz uplašenog
Dana, zadrhtati od bjeline
I nestati
Kao suša, poslije kiše
Crvotočina u beskraj

04.11.2007. u 23:59 • 11 Komentara • Print • #

subota, 03.11.2007.

Zrele Smokve

tegan and sara - speak slow - KLIK KLIK

Ima već nekoliko dana
Da me snomorica ne ganja,
(ganjaju me oblaci, vjetar u kosi)
I da njeno žitko postojanje
Ne vlada mnome
samo potpuna tišina,
(drhte svijeće od disanja)
Gostoljubljiva noć se bliži,
Tijelo će postati nago
Utisnut ću se u tebe oštro,
Prošarati te kao kafa mlijeko
(u daljini kapaju očekivanja nazebla
Od čekanja)
Nesavladiv je štropot vjetra
Koji posprema slike dana
U tamu, onemoćalu
Od sna i grozdova
Nabubrele puti
Koja iseljava kako
Bi se ponovno nastanila
U noći, gostoljubljivijoj od
Toplih zvijezda,
I širokoj, kao korijenje
Tvojih beskrajnih ruku

O Bože,
zgazi me jednom svojim nebeskim
plućima, prije nego se putevi
raspu i zrele smokve
nestanu s lica njegova

03.11.2007. u 23:59 • 13 Komentara • Print • #

četvrtak, 01.11.2007.

Taktilna

R.E.M. - Shiny happy people - KLIK KLIK

Više nisam odsutna, i više
Ništa ne stoji na vrhu dana
Kao neko čekanje koje tek treba doći
Smirena sam
I svakodnevni razlozi nestaju
Kao tragovi poslije kiše
Užarena mi je utroba,
Kao ključ nad kojim sam bdjela
Dvostruko velikim očima
Odlažem ih na police
Koje račvaju se dodirom
Na male svjetove
Čemu će mi oči,
Kad postoji san o dodiru
I dodir sam kojim prolazim
Kroz glazure crvene i meke
Opne srca
U utrobi mojoj Posejdon
Morima plovi
I pjeva: daj mi sok
svoga bića, daj

01.11.2007. u 23:59 • 14 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>