Walking with Satie

ponedjeljak, 31.12.2007.

Godine mi Jupiterove i štakorove...

Happy New Year - ABBA - KLIK KLIK

Nedostajale su boje,
neke, one koje
nastaju između
rubova prozora,
koje nas okrenu
kao pijesak kroz prste
prođemo, i padamo
na meku unutrašnjost zemlje
gdje more je i jezero
plaho i natapa nas
znam da boje,
one između,
dolaze poslije:
kad ispunimo oči vodom
i vidimo spektar
cijeli, i dano nam je više
no što mislimo
distancama koje suzuju
pročelja i spomenike
iznutra postavljene
ne da im se divimo
već da ih rušimo

Svima vam želim dobro rušenje 2007.večeras i da u 2008.:
sve loše dobrim se povrati,
padovi budu kraći, ali produktivniji,
se sastanete, upoznate sa sobom
malo više...i više...i više...
Sretnu Novu godinu od srca vam želim svima,
ihaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!

31.12.2007. u 15:49 • 16 Komentara • Print • #

nedjelja, 23.12.2007.

Novi neoni

nuspirit helsinki - circular motion - KLIK KLIK

Potajno i na brzinu,
mogla bih plakati od zahvalnosti
Htjela bih te opet naći
i odvesti s ceste:
osjećam se tako katkad:
kao da bih mogla svu magiju
prosuti i iščeprkati ono najbolje
od svijeta: bez suvišnih riječi,
kao iznenadni propuh koji
zalupi vratima i ostane jeka
dovoljno snažna da zapanji
tišinu i udubine na zidu koje
se lome pod prstima
Kopamo dublje jer
fali nam kalcija,
i stomak obao ne raste od snova,
to smo naučili u zavjetrini
između ceste i ceste
nad koje nadvilo se svjetlo
dovoljno jako da
promijeni izraz lica
Večeras je Mjesec obao
i svjetlost mlaka
Ljudi koje poznajem
nisu napustili udobne živote
kako bi mijenjali žarulje,
pogotovo ne neonske

23.12.2007. u 23:59 • 22 Komentara • Print • #

subota, 22.12.2007.

Implozija

Jori Hulkkonen - Back When We Was Attached - KLIK KLIK

mogla sam prhnuti strah
jer nije mi do grčenja,
ali možda je u pitanju bila blizina
koja ostaje među zubima:
štitimo se od pogrešnih stvari
htjela sam obrisati danom
prašinu sa snova koji već
očajno zaudaraju i stiskam
među zidove sav zvuk
koji ostaje kad nazoveš,
ja bih te htjela imati duže
i više: da ne boli ispod rebara,
da se nemarni zažare otisci
koje ostavljaš kao sječiva
jer samo želim leći na postelju
na kojoj ruke se šire kako
bi obuhvatile

22.12.2007. u 23:59 • 13 Komentara • Print • #

petak, 21.12.2007.

sve su stvari postale radne navike

Micatone - Playmobile soldier

Bila sam na ulici, bilo je stablo, kičasto
uronjenih ruku u asfalt, tražim bilo grada
koje osjećam kako pulsira, užurbano
nedosanjan ostao je osjećaj ...
..zato pokušavam....
utrnula je ova ruka što razmiče
a onda su me zazvali imenom
o tome sve znam jer sanjam unaprijed
živim unaprijed
znala sam boju i taj sloj patine
koji će nabaciti dok izgovaraju : riječ
/jesi li vidjela taj izraz, sajam taštine/
svi su naši vrtlozi postali javni:
raspoređeni kao lampice duž zidina:
uporno svijetle dok ne izgore od uzbuđenja:
grad je uzbuđen i neobuzdano se
zalijeće u prepone
/ neobuzdani su ovi oblici kojima
oblikujem nešto što nazivamo: napredak/
treba mi razgovor: o malo drugačijim stvarima
/znaš mail..../

21.12.2007. u 23:59 • 17 Komentara • Print • #

srijeda, 12.12.2007.

No(v)a

Ed Harcourt - Visit from the dead dog - KLIK KLIK

zadnji su dani
kad prebirem nervozu
po ustima, jezikom
i vuče se utrobom grada
svjetlost, posljednja
iz džepova
izvučena,
sunce daleki lučonoša
u rukama krivim,
ovaj tren precvikati će
napon i snagu
slijepa sam na pučini,
daj mi to jebeno kormilo: daj
možda trebam novog Nou,
ili samo novu godinu?

12.12.2007. u 23:59 • 22 Komentara • Print • #

petak, 07.12.2007.

Ocean.more.jezero?

Valetudo - Mediterraneo - KLIK KLIK

Htjela sam da me dočeka mrak,
da me obrubi svojim neznanjem
Dočekalo me svjetlo
i suočavanje:
grad je jurio
(mogla bih golim rukama)
Ni jedno lice nije kao tvoje
(mogla bih i zatvorenih očiju)
Ni ja nisam ja
i svemir nije svemir
ako te utopim
u prekrasnom sutonu
i zatvorim šake
(dogodit će se to lelujanje
bez rasvjetnih tijela i ja ću klonuti)
Upravo će se dogoditi:
zatvorit ću oči:
i pustiti ocean da klizi
bez najave, slan i velik
(u kraterima sve su naše
slabosti skrivene)

07.12.2007. u 23:59 • 14 Komentara • Print • #

četvrtak, 06.12.2007.

Glasnik je stigao

Sigur Ros - Myrkur - KLIK KLIK

Ne čujemo se:
sjedimo tu:
prostor razgraničen
na moj i tvoj:
u kojeg tek prorastemo
znatiželjom,
pokojim pogledamo,
sjedimo tu:
svatko sa svojom interpunkcijom
nije mi više ni do gađanja,
a i psovanje me prošlo
sanjala sam guske, noćas,
bila sam bosa i blatna
bilo mi je vruće,
bila sam sretna,
bila sam ljeto

06.12.2007. u 23:59 • 10 Komentara • Print • #

srijeda, 05.12.2007.

Sanjam

Calexico - Acros The Wire - KLIK KLIK (uz pjesmu)

Mare Librum - Psovanje - KLIK KLIK (smijeha za naporan dan u p.m.)

Volim te riči što puno zvuče, a ništa ne znače - KLIK KLIK (još malo smijeha za ublažiti naporan dan)

Ne broje se nikad
glasovi
koji se dogode usput:
usputni uzdah kojeg nitko
ne čuje,
usputni plač
koji vješto se skriva,
usputni, toliko usputnih:
ne primjećujem,
vrela je snaga koraka
koji vode u prazne pejsaže
bez oblaka i vode
Snažni su zaboravi,
utonuća i pažnje
nad sobom:
u sebi/ se i
sa sobom,
Koliko brzo
nestaje nominativno: ja
i ostaje meka tišina sna
Kocke, samo kocke
i oštri kristali snijega

05.12.2007. u 23:59 • 6 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 03.12.2007.

Izgubila sam 5 kuća, 3 stabla

M83 - America - KLIK KLIK

Kad gledam kroz ključanicu,
čini mi se da sam izgubila:
5 kuća, 3 stabla,
nenastanjene otoke
i mnoštvo cvijeća
Zaboravila sam
trepnuti vjeđama
kad počele su nadirati
praznine
Hoće li opet doći netko
i položiti me
na odar,
po meni preliti
parafin
i latice
što brišu podočnjake
rebraste od noći
u kojoj nastanjen
je mrak trajno
i tek pokoji mjesec
po tijelu mi kliže
tamo gdje je more,
tamo gdje su vale

03.12.2007. u 23:59 • 12 Komentara • Print • #

nedjelja, 02.12.2007.

Almost crime

Broken Social Scene - Almost Crimes - KLIK KLIK

Bijela je periferija
moga tijela
na koju odlažeš glavu
Na kraju svijeta,
bijele su konkubine
Očiju, sjajnih proreza
i crvenih usana,
smiješe se
Koliko je važno
koji je dan, mjesec, tjedan
kad godine su prošle
u kojima otkrili smo
tajnu, skvrčenu na
prvom peronu,
a uostalom
to je nešto što
nas i dalje čeka
rašireno poput lepeze,
snažno kao magma
prelijevam se
poništena
od drhatanja
glasova
nekih drugih ljudi
nekih drugih svjetova
koje zamišljam
kao ljubavnike
samoubojice:
njih ubijaju štaub snovi,
ne i nas

02.12.2007. u 23:23 • 25 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>