Micatone - Playmobile soldier
Bila sam na ulici, bilo je stablo, kičasto
uronjenih ruku u asfalt, tražim bilo grada
koje osjećam kako pulsira, užurbano
nedosanjan ostao je osjećaj ...
..zato pokušavam....
utrnula je ova ruka što razmiče
a onda su me zazvali imenom
o tome sve znam jer sanjam unaprijed
živim unaprijed
znala sam boju i taj sloj patine
koji će nabaciti dok izgovaraju : riječ
/jesi li vidjela taj izraz, sajam taštine/
svi su naši vrtlozi postali javni:
raspoređeni kao lampice duž zidina:
uporno svijetle dok ne izgore od uzbuđenja:
grad je uzbuđen i neobuzdano se
zalijeće u prepone
/ neobuzdani su ovi oblici kojima
oblikujem nešto što nazivamo: napredak/
treba mi razgovor: o malo drugačijim stvarima
/znaš mail..../
Post je objavljen 21.12.2007. u 23:59 sati.