Walking with Satie

srijeda, 31.10.2007.

Razodjeni me

Morcheeba - Undress me now - KLIK KLIK

Još koji sat,
sigurna sam, vidjet ću te
Kako izlaziš kroz vrata, staklena
Ubrzat ćeš korak, čut će se zvuk
Za mene to bit će trenutak, srce eksplodirano
Razvući ću usta, zube na izložbu
Omotat ću se kao šal,
Smijati ko hijena
I moja razlomljena jutra, duge noći
Postat će iznova cjelovite
Kao žitarice u mlijeku,
Rastapam se

31.10.2007. u 23:38 • 17 Komentara • Print • #

utorak, 30.10.2007.

Copy - paste

your33blackangels - KLIK KLIK

Danas je padala kiša,
ona stoljetna,
od koje poželim razmočiti zidove
i posaditi oblake
u duboke pitare
da ne rastu dugo, jako dugo

(my name is Bond, James Bond)

Neki su danas lagali,
neki nisu
Avioni su letjeli
neki nisu

Ja sam padala.
Netko je čekao.
Nervoza je rasla.

Podsjećam se:

Kad je dan loš dovoljno je obojati ga glazbom,

otvoriti vrata i krenuti...

I sve dobija svoj smisao i značaj, svaki dio puzzle pronađe svoj

i slika postane cjelovitija, život sveprisutniji, detalji životopisniji..

I naši pokreti usklađeni s glazbom gibaju se,

plove osmijehom dana.

Trenutak rasporen skalpelom na dvije kriške

i po njemu posut cimet, i narančin sok.

A moje usne vrište za JOŠ!

I još, i jooooooš....

I dan postane poput najjebizovnijeg poljupca koji traje čitavu
vječnost, a mi najveći osmjesi koji hodaju ulicom od Hiroshime
do Antewerpena, i obratno!

30.10.2007. u 23:59 • 9 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 29.10.2007.

Neustrašiva

Pink Floyd - Echoes - KLIK KLIK

Poželim dan izbijeliti klorom,
To i učinim
Sunce dovoljno blješti:
Mogu krenuti
S brojanjem u kojem
Sam dovoljno sama
I spokojna (a zapravo to nije istina)
Lomin vjetrenjače
Jer vjetar ih ne pokreće,
Mahnita sam ko ludi vitez
U nutrinama gdje potoci
Prolaze kroz stijene
Neopaženo i nepoželjno
Razdvajajući me na dijelove
Kao da nikad nisam bila jedno
S glasovim koji spuštaju se
S neutabanih cesta
rasipam nemir kao pepeo
Izostavljam otkucaje srca
Ako noćas utonem u san bez
Tragova mjeseca sanjajući
Djetinstvo protkano crvenim:
guste opne slutnje/sumnje
bit će tek ludost začeta
iz krivih razloga

(demoni uvijek pronalaze svoje izlaze,
stjerani u kut)

29.10.2007. u 23:59 • 7 Komentara • Print • #

nedjelja, 28.10.2007.

Dekonstrukcija

Karl Schulz - Analog dream - KLIK KLIK

U kosi mi je inat
da pobijedim strahove
koji izbijaju iz predgrađa
Hvataju me na zelenim klupama
dok usisavam čestice sunca
kroz istu onu kožu kroz
koju dišem,
dišem: sssssssss
Napuštam koncepte, ritam i sferu
Mogu, da....O, da
Hodati na prstima
Biti mokra od kiše, ma daj fakat, kome se danas piše?
Ljepljiva od smole, uplakana, nasmijana,
razvezana
I vikati, plesati, skakati,
vodene bombe bacati
jer takav je dan
gađa me jugo,
topi se karamel,
a večeru sam propustila
iz puke lijenosti

Je li ovo poezija?

28.10.2007. u 23:59 • 6 Komentara • Print • #

subota, 27.10.2007.

Jedan sat bio je duži

T. Corporation - Guide for I and I + PARKOUR - KLIK KLIK

Moja odanost je solarna
Kad čekam na kamenu golom od
Svjetlosti
A s balkona me promatraju oči:
Nebesko plave,
Mogla bih zatrudnjeti od ushita
I gužve koja se gomila
Kao ukrasni papir na proslavama
Stvari koje činim, sjajna od radosti,
Na ulici u raskoraku, zadrhtim
Ova snaga vjetra što podiže valove
I ruši bol odsutstva,
Nezamjenjiva je jer dolazi
Noć u kojoj moj život
Dobiva više, sat jedan
Za lanterne koje ljuljuškaju se
U luci čekajući obzor da obgrli
Krv, tečnu i vrelu
Ali, preplivat ću zidove,
Polomiti oblake,
Uskovitlati čestice
Da otvorim svijet iz kojeg
Dovest ću te, da budeš tu
I smiješ se dugo, i zarazno
Noć spokojna naše ruke primit će
kao pružene zvijezde

27.10.2007. u 23:20 • 12 Komentara • Print • #

petak, 26.10.2007.

downtempo

Zero 7 - In waiting line - KLIK KLIK

Slijepa sam za nemire,
Oblake koji drhte,
Buku koja kreće iz daljine
I razar dan na dijelove,
u smoli otiske
Oči mi svijetle od bljeskova ekrana
Pred čijim točkama trepećem
I čekam da me osnaže riječi neznanca
Koji se rasu kao korijenje
Ne bi li uhvatilo, nezaustavljivo
Kapljice, kao tragove...u noć
Ulazimo s umilnom nadom,
U noć, kao u prašumu
Iz koje izrodit ćemo
Okrugle misli
Isklesane od metala
Njima popločane su ulice
Kao zamke za šetače
Večeras, noć je prazna kao
Pamuk
Prave riječi pronaći ne mogu

26.10.2007. u 23:59 • 16 Komentara • Print • #

četvrtak, 25.10.2007.

Djevojke, noćas

Hooverphonic - Mad about you - KLIK KLIK

Kad sam stigla,
mogla sam otvoriti vrata,
ući, kao da je to jednostavno:
kao preći cestu ili
pogledati koliko je sati
Ali dlan mi je bio prazan:
bez crta
Samo zgrušana krv
koja ledi
i pogledi u prazno
Paluckalo je sunce
na rubovima prozora
i asfalt crn
Željezna kvaka,
drvena vrata
U plastični sanduk složit ću
kockice, zalijepiti puzzle
pojačati radio
Djevojke noćas
spavaju same

25.10.2007. u 23:33 • 11 Komentara • Print • #

srijeda, 24.10.2007.

Kompa(rare)

G.Armada - My friend - KLIK KLIK

Zovem ga danima,
u međuvremenu
govor nam je
omeđen znakovima
(onih 160)
Sigurna sam da gleda u telefon
dugo, dok zvoni,
gleda, a onda se ustane
i nastavi živjeti

24.10.2007. u 23:59 • 9 Komentara • Print • #

utorak, 23.10.2007.

Fuck - slow light

Unkle - spot s Goranom Višnjićem - KLIK KLIK

Mislila sam: meni je sve to isto,
I zeleni tapit i bose noge koje upadaju u tu hrskavu tundru
Predgrađa koji je zapravo grad iz kojeg nikad nisam
Imala potrebu bježati na splavi prema New Yorku
I ta njihova splav koju sam zamišljala
Ovjekovječenu čistim, mirisnim plahtama
Nevinih godina i sasvim mi je bilo moguće
Da bi one veslale do tamo i da bi uspjele
Do tog N.Y koji je bio pojam života, život sam, nešto nalik disanju
U vremenu kad smo htjele upravo to: disati svojim još nerazvijenim
Plećima
Bile smo mračne, kao močvara u sutonu,
Uvijek i jedino spremne na propitivanje
Koliko je dubok mulj kojim gazimo
Bilo je nešto uzbudljivo u toj samodestruktivnosti
bez pravila, samo svakodnevno nesnalaženje i tonjenje, prepuštanje,
nekontrolirani kaos i kapanje crvenih krikova, prhke, čvrste
zelene jabuke iza svakog dima
Ništa nalik ovome što danas radimo:
Čahurimo se u neke ugodne i predvidljivo pitome vrtove
Puštajući da ludilo iz nas izlazi kontrolirano,
pod nadzorom, kako ne bi pobjeglo kroz prozor, u svijet
i svratilo do susjeda, rodbine, nastanilo se na ulici
i čekalo nas na kantunima kad najmanje želimo:
Što želimo? Sreću – maksimum zadovoljstava?
I što onda? Gdje nakon tog maksimuma?
Da bar znamo razmrviti trenutke na jedan sekund
I živjeti ga u krug, polako, razgaziti svaki korak
Zabijati štapove jednog po jednog u zemlju i pratiti
Kretanje zvijezda: bez spaljene kose i očekivanja koje
Raste kao korov...
Uvriježilo se mišljenje u kojem je sve sreća ili nesreća,
Crno ili bijelo, materijalno ili duhovno
Želim znati gdje je nestalo sivo,
ono između zagrljaja i tihog krika orgazma?

23.10.2007. u 23:31 • 7 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 22.10.2007.

S treće strane ležala je tišina

Unkle - Hold my hand - KLIK KLIK

Hajdemo se susresti negdje ujutro
Razgovarat ćemo o doručku
I smijat se Poljacima,
njihovim kostoletama
U šest u jutro,
Smijat se Englezima i prženim jajima,
Neukusnim jogurtima, instant životu
Nećemo primjetiti da postoje
Stvari koje treba omotati najlonom
I staviti na kraj ulice, u zelene kante,
Ograđene prostore, pepeljaste od propadanja
Pravit ćemo se da sam ja djevojka
Koja ne plače na oblake i zujanje
Uzrujanih svjetala
Izgradit ćemo konstrukcije,
Od nježnih niti smijeha
Koja trajat će više od tog dana
Više nam neće biti tijesni obrubi grada
I njegova narančasta svjetla u sumrak
Jer sve se već dogodilo, sve odigralo
Sad jedino treba hrabrosti za biti nesnosno sretan

22.10.2007. u 23:12 • 20 Komentara • Print • #

nedjelja, 21.10.2007.

L*ivresse du pouvoir

Blur - Tender - KLIK KLIK

Evo, stigla sam, idem
Niz vjetar, skakućem
Lagana, prazna,
Nečitljiva, bez bridova,
Zabrtvljena i sažegla
Od promjena
Sposobna samo
Zaključiti
Da je neke mrlje
Teže maknuti od drugih...

"I am waiting for that feeling to come..."

10 dana to go

21.10.2007. u 23:59 • 5 Komentara • Print • #

petak, 19.10.2007.

Mjesec, zvijezde...

Detour - Mjesec - KLIK KLIK

Provociram tvoje bijele zube,
Želim ih vidjeti iza tih golemih vrata
Te pučine nikad premostive
U koju se zalijećem
kad mi je potrebna ljubavna:
Priča, faza, maskirna uniforma...
Ti znaš, uvijek te čekam
kao razularena gomila,
Koja te zamrači i pronese
Preko zelene staze, crnog
Od vrućine naboranog asfalta
U njemu skriveni su procijepi
Za šapate koje ispuštam
Čekajući na povratak
Hodamo i umilnim glasom
Pjevušimo o Mjesecu u 12.kući,
Onoj na otoku
Zarobljen, samo za nas sjaji
i slane staze soli

19.10.2007. u 23:59 • 8 Komentara • Print • #

četvrtak, 18.10.2007.

Porculanski bijelo

royksopp-what else is there - KLIK KLIK

Slijepa sam za boje,
Takav je dan:
U natruhama po kamenjaru
Sakriveno je sunce
Ližem suho kamenje,
Ali ne još zadugo
Kiša opipljivo struže
U daljini
Neizlječiv je mir
Koji probija na horizontu
Izrovano crnim more
Bijem ga pogledom
I mislim na ruke
Koje povrh svega stoje
I vrat u čije pukotine
Čekam se sakriti
Kao u proklizavanje
Na nebu mjesec pravi
ulegnuća sjajnim oštricama
A ja, još večeras neću misliti
o njemu, japanskim patkama
i izlizanom parketu
na koje prostirem tijelo,
Gola sam žena
i svjetlost sunca me ne dotiče

18.10.2007. u 23:59 • 10 Komentara • Print • #

srijeda, 17.10.2007.

Arkadna video igra

Dead can dance - The carnival is over

Vuku nas gordi oblaci,
meki od nostalgije,
žuti od sanjanja
u koje te uvlačimo
Anđeoska snaga ti treba
da raskineš verige
s ocvalim cvijećem
i razjapljenim prozorima
koji te pozdravljaju
dok prolaziš
Ako ti žamor suza
i dubina zemlje, tople
od buđenja
naprave splav za povratak
ne dotiči ga
Samo koračaj, hrabro,
sneno i ne okreći se više:
Game is over
Upiši svoje novo ime

17.10.2007. u 23:20 • 12 Komentara • Print • #

utorak, 16.10.2007.

Beautifull Ones

Suede - beautifull ones

Odbrojavaš dane,u krugove
Nacrtana ti je karta
vidiš cestu koja te čeka
ljude i posjećena stabla
Vrijeme je, kažeš
Vezuješ konopac
u grmlju se bolje spava
Lijepe su oči neba,
sjajne i iskrene
Lice mi je mokro
od čekanja
i praha soli
Učim od tebe kako
sklapati dlanove,
meko, snažno,
požudno do boli
jer te nedostajem
Usta su nam puna sjena
i strahova
što vrebaju iz krošnja
Kad kažeš: diši,
misliš na moja uska pluća
koja se šire pod rukama ti,
Ako te Strah da ostanu samo
zvukovi padanja debla,
zagrlit ćeš me jače
i mi ćemo se gledati u oči
kao u reflektore,
prhnuti ovjese drugih misli
kao oblake
i čekati jutro,
ubojicu živih, snažnih,
što suze nose sa sobom

16.10.2007. u 23:36 • 7 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 15.10.2007.

Rez

Mogla sam kupit
kesu bombona
sa šarenim papirićima,
sjesti na klupu
šuškati njima
kao pod plahtama
kad tijela se taru
Ali sjedim u sobi
grijem ti srce dlanovima,
našla sam ga u ledu
odbačenog, prehlađenog
Dobar pokušaj
emocionalnog samoubojstva,
savršeno isplaniranog
među prolaznicima i znancima,
u tramvaju i kafi s prijateljima
Ono, još uvijek diše,
čuvam ti ga u kutu sobe
među atlasom, na kolaž livadi
Trebaš samo odlučiti - korak
koji rastvar tugu
i rasipa ravnodušne godine
provedene utaman

15.10.2007. u 23:59 • 7 Komentara • Print • #

nedjelja, 14.10.2007.

Skica za dan

THE BOOKS - tokio - KLIK KLIK

Maršal Tito - Welcom to Koreja :))) - KLIK KLIK

nedostaje mi kontekst
kojeg obično guram
od jutra do večeri,
prebrođujem dan
izmišljene tenzije,
neredi, kutevi
čučim
i gledam
na obzoru se razlijeva
plastičnost
Trebali bi se probuditi
u Tokiju,
To je puno dalje
od polovice mene i tebe
Ti na istoku
vidiš više,
penješ se više,
ali toneš dublje
Ja crtam pogrešno
uljenim bojama,
mastim se i mislim da
pobjeđujem u besmislenim
igrama s crtama
na ekranu
Omekšavam tvoje
riječi, cuclam ih dugo,
a onda uzvratim sočno

14.10.2007. u 23:56 • 5 Komentara • Print • #

četvrtak, 11.10.2007.

Dora, napokon

A reminiscent drive - KLIK KLIK

ili

silver mt.zion - triumph of our tired eyes - KLIK KLIK

Ostavili su me da sama,
kao špinat rastem, u vrtu
Nisu mi dali izbora,
nisu ostavili blagoglagoljivi
svježan riječi
koji me neće ranjavati
Nisu stavili zavjese
na nebo,
pokrili antene
i električne vodove
Frcaju iskre,
lome se valovi
Odlučili su za mene
jer ne sjećam se sklopljenih paktova,
mravljeg hoda kristala
i plašta viteza
Sjećam se kad polagao si me
u udubinu zemlje
još toplu od željeza
i vrele vode kojom je iskovana
Na lice bačen je kamen,
a kosa, rasla je dugo
kao korijenje poslije kiše
Sjećam se, ostavili su me samu
da borim se s rođenjem,
mokru od vode, plodne,
moje majke

11.10.2007. u 22:52 • 12 Komentara • Print • #

srijeda, 10.10.2007.

Mr.Smile

Micatone - KLIK KLIK

Plastick bags and magazines,
silly faces, fucked up dreams

U očima crvene su točkice
koje pucaju naočigled
mraka i svjetlećih reklama
u koje buljim
Stojim na ulici,
ne mogu se sjetiti
gdje sam počela
Samo krugovi
koji vrte se u bojama
i šire se u dalje
Stojim, u međuvremenu
postajem statua
u obliku novčića
U noć, kotrljam se
bez konteksta
i cilja
U prolazu miris zvijezda
i kiše
Samo fragmenti
U međuvremenu,
postajem zrak
i zvuk
Kroz kosu vjetar mi se provlači
i smjehovi s rubova ulica

10.10.2007. u 22:59 • 13 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 08.10.2007.

Purple

Sun kil Moon - KLIK KLIK

Gledala sam ga kako viri kroz
rešetke, prošla sam brzo
vjetar je viorio, stiskala sam gas
on dušu je nudio:
Na stijene rasprostro je tijelo svoje
i more je žudio,
lagani prijelaz, zaborav
Gutala sam sjene, gutam mrakove
Nisam sigurna gdje stojim
Ali netko zna
kad rez se pravi
ne ostaju tragovi
Samo uvjerenje
da trava je oštra
u proljeće
kad bumbari zuje
i rastu ljubičasti cvjetovi
Na nju poleć ću svoje lice,
kad preživim zimu
i prežvaćem odluke

08.10.2007. u 23:59 • 11 Komentara • Print • #

nedjelja, 07.10.2007.

Kung - fu stihovi

Thievery - KLIK KLIK

Cijeli dan migoljim
ne bi li se provukla
kroz zidove
nešto nalik devi sam
Zalihe koje čuvam,
otvaram sebi
Ne dijelim ih
Vrtim film i stanice,
glatko klizim - tračnicama
i gađam pljuvačkom - oblake
koji mi vraćaju tvrdoglavo
Iznenađena sam kupolama,
ispresjecanim nitima
i golotinjom kupea
Htjela bi obečastiti ih
utkati se u obrise
i zaboravit na afektiranost prostora
Mijaukaju mačke, mokri su konopi
A zvijezdama ni traga

07.10.2007. u 23:59 • 6 Komentara • Print • #

subota, 06.10.2007.

cOFFe

Monty Python - Coffe time - KLIK KLIK

Rekla si da si došla popiti kafu, samo
Kafa nikad nije samo i nikad u pitanju
Tu je i klupko kojeg na čičak vučemo sa sobom, okolo
Ono je grumen svih riječi izrečenih u afektu,
prstohvat šutnje i nešto kose koju
šišamo uvijek kad smo željne promjene
Katkad se i bojamo, ja suncem, ti peroksidom
Obje smo nalik drugoj,
obje vučemo Sizifa, konfekcijsko, svezanog za ruke
U šarenoj majici, na kavadratiće, kričavog
Pravovremeno ga mrcvarimo željne psihoanalize, transakcijske:
daš problem, za sat gotov
Ali rekla si da si došla popiti kafu, samo
Ja sam znala da ne može biti samo ,
i nikako samo: voda, šećer, smeđi prah

06.10.2007. u 23:59 • 10 Komentara • Print • #

petak, 05.10.2007.

Fever

Fever - KLIK KLIK

Skupljena u srcu tišine,
osjećam kapi što
skupljaju se na dijelovima
vlažnog mi tijela.
Igram se pogađača:
ovaj put je li 37,3 ili 38,3
Uglavnom ne pogodim
Utroba koju povraćam,
tek je djelić
onoga što još treba izbaciti,
prije nego li se pročišćena
prepustim glazbi
i pokretima tijela
koji ne bole
Ali sad je to tek,
san...

05.10.2007. u 23:59 • 8 Komentara • Print • #

utorak, 02.10.2007.

esperar no caminar

Velvet Underground - KLIK KLIK

Dođe mi da se polegnem
u atome vode koje skupljam
na prozoru kad pada kiša
Krhki su obrisi
Vode me kroz dane
Prazne od čekanje
da se vratiš
iz zemlje dovoljno suhe
da zapali svijet svojim suncem
i opustoši livade zelene od pijeska
Rasteš pod morem
i točiš riječi rastegnute
među meridijanima
Tamo bih našla svoje mjesto
i mir, samo da razbijem
verige pomno rastrganog života
koji nas dijeli na mjesece
i čekanje svinuto od čežnje
Srce mi je tulipan
napunjen cedevitom,
Riječima klimavim od nedostajanja
Zazivam te kao parnas muze,
na prozoru crtajući kućice

02.10.2007. u 23:59 • 15 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 01.10.2007.

Sve te stvari

Regina Spektor - KLIK KLIK

Bili smo na cjelodnevnoj izložbi,
a onda sam se umorila
od gledanja,
Nekako sve je ličilo na traženje
u kojem dopuštam odgovore svojoj ranjivosti
Izlažem se rengenski
Toliko truda je bilo potrebno
da bih prošla neprimjećena
Htjela sam pokazati
da ne sažalijevam krhkost tvog tijela
Možda nisam trebala
U čemu leži snaga
tvojih ruku koje sjaje
kao inox kotača koji te voze
dok prelaziš preko
garišta Troje i nudiš mi okrajke
svoje duše debelo podrubljene
jednostavnim pogledima na stvari
Pokaži mi, željela bih znati
kako u tebi raste život
nikad ugasao, toliko puta slomljen

01.10.2007. u 23:59 • 10 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>