Velvet Underground - KLIK KLIK
Dođe mi da se polegnem
u atome vode koje skupljam
na prozoru kad pada kiša
Krhki su obrisi
Vode me kroz dane
Prazne od čekanje
da se vratiš
iz zemlje dovoljno suhe
da zapali svijet svojim suncem
i opustoši livade zelene od pijeska
Rasteš pod morem
i točiš riječi rastegnute
među meridijanima
Tamo bih našla svoje mjesto
i mir, samo da razbijem
verige pomno rastrganog života
koji nas dijeli na mjesece
i čekanje svinuto od čežnje
Srce mi je tulipan
napunjen cedevitom,
Riječima klimavim od nedostajanja
Zazivam te kao parnas muze,
na prozoru crtajući kućice
Post je objavljen 02.10.2007. u 23:59 sati.