All saints - Black Coffee - KLIK KLIK
bridim niz ivicu zidova, prstom
prate me
na putu do
pakla koji živi
na broju 23,
tamo je ulaz
u kuću
iz koje vire repovi
i staklene sjene
Cesta se krivi,
računam na odmak
i zvuk trešnje
Mislim na oveće žale
pod rukom bit će mi obla jakost
koju hitnut ću ravno
Ja sigurna sam
da pljusnut će jako
šalica kafe,
da nitko neće vrisnuti
i da oni komadići koji
odu ispod kredence
poplavit će od snova
Uzet ću te za ruku,
bit ćeš vrabac
i mi ćemo otići tamo
gdje su jutra puna
slatkih bombona i
gdje miriše na kolače
Post je objavljen 19.11.2007. u 23:17 sati.