Walking with Satie

ponedjeljak, 27.11.2006.

Futuressa

Rekla bih ti sve riječi
koje neprožvakane ostale
su visjeti o meni
dok si me njima gađao
Nikako da se otarasim
tog osjećaja skliskosti
koji čini da se trznem
kad se vidim u tvojim očima
užasnutom i drugačijom
bez kisika kako tražim vrećicu
za disanje koju držim
na plinskoj boci
a žarulja treperi
i moje oči nestaju u dubinama oceana
gdje spavaju divovske hobotnice
i svjetlucave lignje.
Sve riječi, svu melodiju, rekla bih ti,
ali tko treba čovjeka iz budućnosti
da mu objašnjava temeljna načela
rasta trepavica u jednom suhoparnom
poslijepodnevu ispunjenom mirisom
pokošene trave?

27.11.2006. u 21:23 • 32 Komentara • Print • #

petak, 24.11.2006.

Fired Eye'd Boy

Kapljičasto i katalektično
je ovo vrijeme omnivorija-sveždera u
kojima im misli postaju kancerogene,
kapilari kojima ih hrane debeli, neporozni
snovi koje sanjuju pod tmicom godina
blijedi, nestabilni.
Ne postoji nešto kao kartoteka
ili karmine kojima obilježen je
početak napalm svijeta u kojem
bolne su oči Kinshase
i oči maloljetnih vještica neothranjenih
na pitomoj obali željenja.
Djeca Konga, kao mnoga djeca svijeta:
sama-obespravljena, tanašnih
tijela, ispaćenih duša.
Razmočena je moja nemoć
a moje misli putuju k njima,
već noćas.

24.11.2006. u 23:59 • 18 Komentara • Print • #

srijeda, 22.11.2006.

Wake Up

Probudi se iz bajke u kojoj
padaju orasi i nagrižena je kora
komunikacije hrskava i zlatna
puca pod zubima
a noć veličanstvena
prostituira se
dok nagi u njoj ležimo
pokrivam se zvijezdama,
debele usne me grizu
za nepce
Baklje koje padaju malo dalje
padaju u more koje je presušilo
od plača prolaznika.
Predajem se,
tvoje tijelo teško je,
predajem se,
dok slušam štropot snova
i sprovod nerealnih želja,
predajem se jer šuštanje
tvoje kose umiruje mi dušu.

22.11.2006. u 21:39 • 19 Komentara • Print • #

nedjelja, 19.11.2006.

Zid ili dva..

Na vrhuncu dana maglovito je
sjećanje na sva jutra u kojima
smo ispijali kafu bezglasno,
kao sove
svaka na svojoj grani okretali
kljunove daleko-svatko prema
svojoj granici:
ja obično prema hortenzijama,
ti prema kaktusima ili nešto slično.
Briljantno je kad pobijedim
crva u sebi koji me huška
na hortenzijsku samoću,
briljantno kada se oduprem od sebe
i progovorim: jazz,
upali jazz s moje strane je ljeto,
i daj mi tu žlicu meda koja
upala je sa sjekirom,
osladimo dan, osladimo se
ne kao sovo, već kao jazavci.

Ti kažeš: moraš pobacat koja kamenja sa zida.
Ja kažem: zašto ne cijeli zid?

19.11.2006. u 19:11 • 22 Komentara • Print • #

utorak, 14.11.2006.

Caring is Creepy

Poslušaj : Caring is Creepy

Suha su mi usta i niz grlo
slijepljene klize riječi
koje progutati ne mogu
i ne želim.
U jednom trenutku eksplodirali
su kapilari mikrokozmosa u kojem
brižno pulsira nježnost srca,
skrivenog od prolaznika
i uraslih potkontinenata.
Daleko su stakleni brodovi
i jarboli od tila,
daleko žuto more
i nepregledni pijesak.
Daleko sam ja od tebe,
povrijeđena i uzavrela,
daleko sam
svjetlosnim godinama.

A ipak ti si bliže zvijezdama,
i tvoja pustinja te zove.

Zadrži svoj glas,
i riječi i pokrete i dodire.

Hodaj!

14.11.2006. u 23:59 • 30 Komentara • Print • #

subota, 11.11.2006.

Tripping

Zaustavljena na semaforu
pjevušim riječi koje
nemaju veze s noći
kroz koju se provlače dimovi
koje ispuhuješ prema Kvarneru
U tom pravcu živi netko
tko drži te za mokru pumpu tijela,
dok želudac prenapučen
nervozom skviči
a ti stiskaš cigaretu
kao znak spasenja
kojom ubit ćeš ozon svoga tijela
Naporno je ubiti se zaista i trenutno.
Kasno je, mračno je,
zaustavljena na semaforu
pjevušim tvoj život
Grad je tako lijep,
pust i sjajan
U njemu sanjam snove
o tigrastim komarcima
i prozirnim tigrovima.

11.11.2006. u 23:59 • 21 Komentara • Print • #

četvrtak, 09.11.2006.

Frequency adjustment

Ne odlučujem se na rez koji
može biti gladak i
bez tragova koje vuče za sobom.
Nikad, unatoč spretnosti kojom
baratam žiletima.
Njima skidam dijelove sebe koji izrastaju
kao kvrgavi oblaci kad nahrupi ciklona
Nešto poput imitacije života,
živim neke dane skrivena od obećanja
da ću biti poput drugih.
U polučučnju nadvijena nad agavom
čekam vremenski skok u paperjastu
srž sreće, a nikako da svoja urasla stopala
izvučem iz cirusa i kumulusa koji
natapaju vrtove.
U daljini padaju ptice, kolutavci prave
svoj zadnji salto.

Uska mi je koža,
mokri su mi pokreti,
a duša slana titra na 100mhz-a.

09.11.2006. u 21:22 • 18 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 06.11.2006.

spirala- kocka

Utrnutih pupoljaka jezika
priljepljena za stakleni zid
nevidljiv od kamena
koji je progutao ulice
bez nadvožnjaka
razlažem zvijezde na faktore
i zbrajam poene.
Nije mi dovoljno upornosti
kojom mogu dokazati
kako je čipka morske pjene
jednaka zvjezdanoj prašini
koja spusti se kad ti dođeš
i učiniš dane drugačijim.
Nikad nisam rekla, zapravo,
boljim ili gorim.
I jesu li ulične rasvjete počele
jače svijetliti,a cvrčci, unatoč
zimi zavlačiti se u napukli parket
iz kojeg curi smola od koje
napravit ću ljetni ručak,
napuniti čašu vinom
i uživati dok gledam kako mijenaš
spiralne galaksije našeg svijeta
u nešto kockasto i sasvim neizvjesno.

06.11.2006. u 23:59 • 27 Komentara • Print • #

subota, 04.11.2006.

comienzo de los fals

Bio je to ponedjeljak, ne bio je utorak,
kad sam izbrazdala svoje ruke
kako bih se uvijek sjećala
trenutka u kojem netko je prelomio
sunce na pola kao hostiju
i udjelio je pticama
i grmolikim prolaznicima bez odjeće.
A ti, stajao si postrance i promatrao
kako se borim za mrvicu kao za život.
Stajao si, šutio, promatrao.
Moje srce je treperilo od čekanja
na šalteru broj jedan.
Bila sam spremna da me dohvatiš
svojim bezglasnim pokretima,
pospeš pepelom kako bismo oskvrnuli dan
i utišali zloguke glasove koji dopiru s mora.
Bila sam spremna: duša svijetla i otvorena
kao sam reflektor u srcu noći.
Ali tad, baš u tom trenu kad si me skoro dohvatio,
sjetih se djetinstva i nevinosti, sjene i vrtova,
slanoće suza na obrnutim usnama.
I ustuknuh. Nisi primjetio.
Potrčala sam grčevito u strahu da me konačnost
tvog izbora ne proguta kao smrtna strast,
beskonačnost polarnog sjevera.

04.11.2006. u 21:02 • 22 Komentara • Print • #

srijeda, 01.11.2006.

Teatralna

Slušaj Kerehen: to smo i balada
dok čitaš Teatralnu :

Jedno vrijeme bilo je to slušanje,
a onda je postalo gledanje:
pucanje kapilara
i pogled kroz koji se cijedi krv
siromašna hemoglobinom
i treptanje, ne zaboravi treptanje,
da, bilo je i to:
trepavica stisnuta između dvije jagodice: želja
ona koje se ne ostvaruje jer smo ograđena
barikada do koje ne dopiru nagrade, samo milost,
uvijek je to milost - to shvaćam tek kasnije
I gledanje i slušanje i korak, posebno korak
i pitanje: ima li poezija snagu mijenjati,
gužvati, porađati lim iz naših usta,
lim još uvijek vreo od ljetnog sunca
i slan, još uvijek od lanjske bure.

Ima li?

01.11.2006. u 19:54 • 27 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>