Slušaj Kerehen: to smo i balada
dok čitaš Teatralnu :
Jedno vrijeme bilo je to slušanje,
a onda je postalo gledanje:
pucanje kapilara
i pogled kroz koji se cijedi krv
siromašna hemoglobinom
i treptanje, ne zaboravi treptanje,
da, bilo je i to:
trepavica stisnuta između dvije jagodice: želja
ona koje se ne ostvaruje jer smo ograđena
barikada do koje ne dopiru nagrade, samo milost,
uvijek je to milost - to shvaćam tek kasnije
I gledanje i slušanje i korak, posebno korak
i pitanje: ima li poezija snagu mijenjati,
gužvati, porađati lim iz naših usta,
lim još uvijek vreo od ljetnog sunca
i slan, još uvijek od lanjske bure.
Ima li?
Post je objavljen 01.11.2006. u 19:54 sati.