Kapljičasto i katalektično
je ovo vrijeme omnivorija-sveždera u
kojima im misli postaju kancerogene,
kapilari kojima ih hrane debeli, neporozni
snovi koje sanjuju pod tmicom godina
blijedi, nestabilni.
Ne postoji nešto kao kartoteka
ili karmine kojima obilježen je
početak napalm svijeta u kojem
bolne su oči Kinshase
i oči maloljetnih vještica neothranjenih
na pitomoj obali željenja.
Djeca Konga, kao mnoga djeca svijeta:
sama-obespravljena, tanašnih
tijela, ispaćenih duša.
Razmočena je moja nemoć
a moje misli putuju k njima,
već noćas.
Post je objavljen 24.11.2006. u 23:59 sati.