Utrnutih pupoljaka jezika
priljepljena za stakleni zid
nevidljiv od kamena
koji je progutao ulice
bez nadvožnjaka
razlažem zvijezde na faktore
i zbrajam poene.
Nije mi dovoljno upornosti
kojom mogu dokazati
kako je čipka morske pjene
jednaka zvjezdanoj prašini
koja spusti se kad ti dođeš
i učiniš dane drugačijim.
Nikad nisam rekla, zapravo,
boljim ili gorim.
I jesu li ulične rasvjete počele
jače svijetliti,a cvrčci, unatoč
zimi zavlačiti se u napukli parket
iz kojeg curi smola od koje
napravit ću ljetni ručak,
napuniti čašu vinom
i uživati dok gledam kako mijenaš
spiralne galaksije našeg svijeta
u nešto kockasto i sasvim neizvjesno.
Post je objavljen 06.11.2006. u 23:59 sati.