Walking with Satie

četvrtak, 30.06.2005.

gloss & shine my sun

Pitaj me, zašto mi srce treperi.

Na obali grada čekaju me orgulje.

Morska pjena moji su dveri.

I pitaj me, što je to što visi na horizontu.

To je san,

Ukrcana na splav vremena

kad došlo je vrijeme da ga ostvarim.

Satie je sretna,

ali Satie se boji.

Prelazak na novu razinu sasma je dovoljan razlog za sljavlje,

a Satie prelazi na sljedećih 100 novih razina,

ili je opet pobrkala stvari?!

Satie će Istoku Istočno pružiti ruku

i On će pružiti njoj,

a onda će zaplesati.

Prije nego se to desi

Satie ide zaroniti u carstvo tišine

velikog plavog.

Mora podijeliti smijeh i sreću sa svijetom

soli jer to je njezin svijet mira.

Satie ne voli monade, voli jednostavno i morski.

Još 4,5 sata to go

:) :) :) :) :) :) :) :) :) :)
:) :) :) :) :) :) :) :) :) :)
:) :) :) :) :) :) :) :) :) :)
:) :) :) :) :) :) :) :) :) :)
:) :) :) :) :) :) :) :) :) :)

30.06.2005. u 14:41 • 27 Komentara • Print • #

subota, 25.06.2005.

Art.-Nr. 85120

I treba mi tren ili dva, dan za danom mi idu,

lete kao baloni, naglavačke.

I nema me dan ili dva, možda više, i nedostaje mi to neodsustvo

gdje razlijevam misli kao tijesto za palačinke na vruću ploču

ove svakodnevice.

I ima vas, dvoje ili troje, više, zapravo mnogo više

i vaše riječi koje kao klicu slatkorječivo u sebi sadim

jer nikad dovljno slatkoga,

kad mi usfali,

u danima kojima jurim 1000 na sat.

Trenutak kojim obilježavamo statičnost u

protočnosti vremena umjetnost je sama za sebe.

I zato od te umjetnosti, katkad rijetke,

pravim festival smijeha, rastvorenih očiju,

s okusom sunca na jeziku.

Sunca, sunca, sunca!

Neka Vam je uzdravlje! :*

5 dana to go!

25.06.2005. u 14:12 • 27 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 20.06.2005.

"Još samo tren ili dva, treba mi vremena"

Postoji samo konkluzija iluzije.

Stalna potraga za zaključkom, što ako...

koje prekidam u zarezu bez premise.

i ništa iza toga-poput zatvorenog gibanja unutar očiju

i lijevo i desno, i gore i dolje, i sve u isti vrijeme,

i sve u krug.

Jer krug se zatvorio, i postoji samo još let na sljedeći nivo.

Još 10 dana to go!

20.06.2005. u 23:59 • 24 Komentara • Print • #

utorak, 14.06.2005.

Driving lounge

Kad ne pomišljam na mogućnosti,
na neočekivanosti, one se dogode.

Jednostavno!

Jer stvari su jednostavne, kao skuhati palentu.

Dodaš malo tekućine, malo vatre,
i imaš jelo.

Jednostavno!

Zaskočila me mogućnost, u troskoku.

Do jutra čekam, mada znam odgovor.

Jednostavno.

U troskoku!

I'm on fire.

Po cesti, svega 6 sati dahtat ću vam za vratom.

Ja i Jack.

Istok je istočno još 7 sati, a onda je zapadno. 16 dana to go!

14.06.2005. u 23:59 • 35 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 13.06.2005.

My Beat

Ispirem svakodnevicu Almodavarovim poimanjem
stvarnosti jer to je moje poimanje-podsjećam se!

Ona živi u staklenci krastavaca.
Poželim razbiti tu staklenku i pojesti krastavce.

I ne shvaća da tijelo ima rok trajanja,
ekspanzija mu je ograničena.

Želi testirati svoju želju, ne sluša svoje tijelo.

Ja slušam svoje tijelo, pazim na svoju zen ishranu.
Ironija sudbine će me pogoditi klavirom.

Šetat ću alejama u gradu iza tisuću čempresa.

Čeznut ću za lipom i ljudi će me čudno gledati
jer kad je napokon nađem već će mi toliko faliti
da njeno deblo neću moći odvojiti od sebe.

Postat ću Sfinga za prolaznike koji lijepe plakate
Onoga što su trebali postati, a nisu.

Ništa se ne mora-postati!

Sve što jesmo-oduvijek jesmo.

Shvati!

Ne zaboravljaj-na sebe!

A sad zaplešimo- in the house is just fine.

Istok je još istočno još dan i 1/2. 17 dana to go!

13.06.2005. u 23:59 • 25 Komentara • Print • #

nedjelja, 12.06.2005.

d'aquai dub

Postoje trenuci kad zakoračeni u novi prostor popijemo svu njegovu atmosferu,
nekad su čašice tog fluida pitke, a nekad ne.
Neko večer popila sam nešto sasma drugačija i bilo je dobro:
ponovila sam gradivo da trenutak privlačanosti entiteta nekad pospješuje atmosfera
i nema ništa loše u tome: u privlačenju, u promatranju, u propitivanju: s druge
strane gdje granice odzvanjaju da ih se lome.

Tko zapravo postavlja granice?!

Je li problem u granicama ili u nama koji ih postavljamo?!

Ta granica je samo pojam, kao i graničar!

Maresill mi je pod noktom,

Miriše na ispečenu kaFu, Maroko pod stopalima.

Ocean je ocena je ocean smo mi si ti sam ja.

Još 2 dana za Istok Istočno, još 18 to go!

12.06.2005. u 23:15 • 30 Komentara • Print • #

četvrtak, 09.06.2005.

Simplicity

I zapravo nekad za sobom zatvorimo neka vrata, a onda se bezrazložno,
bez psihoanalize, dodatnih razmatranja, vratimo i ljuljamo ih između
lijeve i desne ruke: otvaramo ih, zatvaramo, i katkad primjetimo pauka kojeg
očito smeta ta naša radnja jer mu trese kuću, obično, kao što obično većina to
ni ne primjeti, obično, kao što većinu to nije ni briga. Ili?

Katkad su to samo vrata, ništa drugo!
Katkad nema metafore, skrivene aluzije, alegorije i poredbe, jednostavo
vrata su vrata: drvena, plastična, velika, mala, ružna, lijepa, stara, kakva god,
i želimo ih ljuljati- jer nam je dosadno? Provjeravamo koliko su dobro podmazana?
Jednostavno želimo kupiti nova vrata?! Ne znamo zašto ih bacamo s lijeva na desno.
Jednostavno to radimo jer volimo raditi stvari bez smisla.

Katkad se iza očitih stvari skriva upravo ta očitost,
i nema potrebe za traženjem dubljeg smisla jer
katkad ga nema i nije potreban.

Na plaži ima 1865716719 zrnaca pijeska?
Na nebu ima 986u2'0978 zvijezda?

-Nije me briga!

Dovoljno je pod prstima osjećati nebo,
osjećati pijesak.

Katkad jednostavno: pojednostavi!

09.06.2005. u 23:59 • 23 Komentara • Print • #

petak, 03.06.2005.

je suis musique II.

Kad je dan loš dovoljno je obojati ga glazbom,

otvoriti vrata i krenuti...

I sve dobija svoj smisao i značaj, svaki dio puzzle pronađe svoj

i slika postane cjelovitija, život sveprisutniji, detalji životopisniji..

I naši pokreti usklađeni s glazbom gibaju se,

plove osmijehom dana.

Trenutak rasporen skalpelom na dvije kriške

i po njemu posut cimet, i narančin sok.

A moje usne vrište za JOŠ!

I još, i jooooooš....

I dan postane poput najjebizovnijeg poljupca koji traje čitavu
vječnost, a mi najveći osmjesi koji hodaju ulicom od Hiroshime
do Antewerpena, i obratno!

03.06.2005. u 23:59 • 37 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>