Postoje trenuci kad zakoračeni u novi prostor popijemo svu njegovu atmosferu,
nekad su čašice tog fluida pitke, a nekad ne.
Neko večer popila sam nešto sasma drugačija i bilo je dobro:
ponovila sam gradivo da trenutak privlačanosti entiteta nekad pospješuje atmosfera
i nema ništa loše u tome: u privlačenju, u promatranju, u propitivanju: s druge
strane gdje granice odzvanjaju da ih se lome.
Tko zapravo postavlja granice?!
Je li problem u granicama ili u nama koji ih postavljamo?!
Ta granica je samo pojam, kao i graničar!
Maresill mi je pod noktom,
Miriše na ispečenu kaFu, Maroko pod stopalima.
Ocean je ocena je ocean smo mi si ti sam ja.
Još 2 dana za Istok Istočno, još 18 to go!
Post je objavljen 12.06.2005. u 23:15 sati.