I zapravo nekad za sobom zatvorimo neka vrata, a onda se bezrazložno,
bez psihoanalize, dodatnih razmatranja, vratimo i ljuljamo ih između
lijeve i desne ruke: otvaramo ih, zatvaramo, i katkad primjetimo pauka kojeg
očito smeta ta naša radnja jer mu trese kuću, obično, kao što obično većina to
ni ne primjeti, obično, kao što većinu to nije ni briga. Ili?
Katkad su to samo vrata, ništa drugo!
Katkad nema metafore, skrivene aluzije, alegorije i poredbe, jednostavo
vrata su vrata: drvena, plastična, velika, mala, ružna, lijepa, stara, kakva god,
i želimo ih ljuljati- jer nam je dosadno? Provjeravamo koliko su dobro podmazana?
Jednostavno želimo kupiti nova vrata?! Ne znamo zašto ih bacamo s lijeva na desno.
Jednostavno to radimo jer volimo raditi stvari bez smisla.
Katkad se iza očitih stvari skriva upravo ta očitost,
i nema potrebe za traženjem dubljeg smisla jer
katkad ga nema i nije potreban.
Na plaži ima 1865716719 zrnaca pijeska?
Na nebu ima 986u2'0978 zvijezda?
-Nije me briga!
Dovoljno je pod prstima osjećati nebo,
osjećati pijesak.
Katkad jednostavno: pojednostavi!
Post je objavljen 09.06.2005. u 23:59 sati.