Ispirem svakodnevicu Almodavarovim poimanjem
stvarnosti jer to je moje poimanje-podsjećam se!
Ona živi u staklenci krastavaca.
Poželim razbiti tu staklenku i pojesti krastavce.
I ne shvaća da tijelo ima rok trajanja,
ekspanzija mu je ograničena.
Želi testirati svoju želju, ne sluša svoje tijelo.
Ja slušam svoje tijelo, pazim na svoju zen ishranu.
Ironija sudbine će me pogoditi klavirom.
Šetat ću alejama u gradu iza tisuću čempresa.
Čeznut ću za lipom i ljudi će me čudno gledati
jer kad je napokon nađem već će mi toliko faliti
da njeno deblo neću moći odvojiti od sebe.
Postat ću Sfinga za prolaznike koji lijepe plakate
Onoga što su trebali postati, a nisu.
Ništa se ne mora-postati!
Sve što jesmo-oduvijek jesmo.
Shvati!
Ne zaboravljaj-na sebe!
A sad zaplešimo- in the house is just fine.
Istok je još istočno još dan i 1/2. 17 dana to go!
Post je objavljen 13.06.2005. u 23:59 sati.