Opet..opettt...opeeet...
Ne pustite me vise na miru...ne dosta je vise..zasto mi to raditeeeee!!!!
Aaaaaaaaaaaaaaaa.....
„uh opet zar je opet mora? Ne nemoguce...sinoc se to opet zbilja dogodilo..otkud mi samo ovi oziljci!?“
Svake veceri.....napadaju me razna bica..duhovi...zombiji neznam ni ja vise tko ne..hrane se mojim strahoom...nemogu da se ne bojim...tko ih se nebi bojao....ulaze kroz zidove...
Vide se samo njihova lica.....njihove kandze me se uvjek docepaju...svako jutro se budim sa novim oziljcima...sve je to pocelo...
Prije par godina...netko me gledao iz moga ormara...ali tako je uzak da unutra nitko ne stane bio je pun odjece...ali svejedno gledao me par crvenih ociju...tako sam se bojala ali oni su me vukli sebi..neka me sila privlacila...kada sam ugledala tu nakazu okrenula sam se vristeci i pokusala pobjeci iz sobe...ali vrata su mi bila zakljucana...samo neznam kako nisam imala kljuca od svoje sobe nikada...
Evo i sada kad pisem ovu pricu jezim se od toga dogadaja opet osjecam da me ta nakaza gleda...opet se bojim..uzasno se bojim...
Docepala me se bila sa kandama i rasparala mi cijela ledja...i sada nakon svih tih godina vratila se...ponovo me muci..ali ovai put neprestano...dolazi stalno...para mi svaki djelic koze...ali nitko mi ne vjeruje...nitko me ne zeli spasiti...
Tako uzasno izgledam...neispavano...blijeda kao da u sebi nemam ni kapi krvi...
Svi misle da mrzim svoj zivot da patim zbog necega i da si sama nanosim bol...ali ja sam uvijek bila sretna osoba...volila svoj zivot pod svaku cijenu...i nikada si tako nesto nebi napravila....ali udaljila sam se od svih jer nisam htjela da vise itko pati kao i ja...
Bojim se da jednoga dana necu vise moci se boriti protiv njih i da cu se samo prepustiti..
„ocito ce tako i biti“..rekoh tiho sama sebi..
Ja zivm od malena u velikoj kuci...u kojoj ima puno mracnih mjesta...zivjela sam sa roditeljima ali prije par godina su poginuli u cudnoj nerazjesenoj nesreci jedne noci...
Svi misle da je to nesreca i slucajnost ali ja ne..te je noci bio krvav mjesec i sjenke se nisu pojavile kod mene...prvi sam puta bila pomislila da sam sama u kuci...
To su mi one napravile...ubile moje roditelje a sada zele i mene...zele moju dusu....
Zato me i proganjaju..neki je kljuc u mojoj dusi...koja ce uskoro ocito postati njihova i oni to znaju..
Zato su sada sve sporiji u nanosenju boli meni...zele stvarno da ja patim..i uzivaju u tome...
„neee...o nee evo ih opet...o mooj boze koliko ih je samo....nemojte molim vas nemojte ne opeet nemojteee...boliii meeeeeee!!!!“
„bwahaha...uskoro si nasaaaaaa.....nasa bwahahaha....samo nasaaaa....bwahhahaha...“
„zasto mi to raaaadite...nemojteee....to me booooliii.....aaaaaaaaaaaaaaaa“
„mmm...kako fina svjeza krv...mmm..kako te volim paratiii...svaki dio te tvoje njezne predivne koze...bwahaha....tako je vristii...boj se hrani nas....bwahaha“
„aaa....to je ne-iz-dr-zi-vo ne-mo-gu ja t-o v-ise pod-no-si-tii“
„mmm..tako smo blizu da te unistimo...mm kako si lijepa tako krvava tako hladna...bez zivota“
„ne-mogu ja to vi-s-e od-u-s-taj-em“
„KONACNO!!! Nakon toliko godina sto smo te mucili uspjeli smo...tvoje ce tijelo ostati dozivotno ovdje lezati....obliveno tvojom krvlju koja ce zauvijek teci...a ti tvoj duh...ce bdjeti zauvijek nad bezivotnim tjelom i ostati zauvijek tako zarobljeno...“
„a-li z-as-to-o? Me m-u-u-c-i-t-e ?? “
„Bwahaha..eto tako iz zabave..ti si nam kao mala upala u oko i hranila nas svojim strahom da smo te za nagradu odlucili zauvijek ostaviti zarobljenu sa tvojim tijelom..zarobljenu u vremenu i zauvijek samu...ZBOGOM!!“
Otisli su i ostavili me zauvijek samu..
I tada se u sobi culo samo...
„ah.“
Izdahnula sam jednom zauvijek i ostala zarobljena gledajuci svoje blijedo tijelo..iz kojeg stalno tece vrela krv..gledala i patila zauvijek...

Pjesma posvecena tebi :p (ne mome tati...vec posebnoj osobi)

-------------------------------------------------------------------
Dodatak:danas je 29.08.09.vjencanje moga tate..
Moja poruka za njega:
Kako ima Boga!!! hahaha...Nista od predivnog vjencanja neka neka...padaj kiso padaj!! Slusaj kako kisa pada, nebom prolazi.. mije lice naseg grada, duga izlazi... slusaj kako kisa pada, nebom prolazi.. sretna sam jer znam da sada sunce tek nakon tvoga vjencanja dolazi...!!!

For my Dad...

Evo i Bog vam salje kisu kao blagoslov!!

-------------------------------------------------------------------

Ja sam tvoa mala..
Izgubljena lutkica...
Ja sam tvoa mala...
Izgubljena djevojcica...
Ja sam malo...
Izgubljeno dijete...
Pronaci me mozes u vrtlogu vremena...
Lutam prostranstvima pakla...
Kupam se u krvavim suzama...
Hodam trnovitim stazama...
Zivim u mracnome dvorcu...
Zivim sa jednom osobom...
Osobom ljepsom i od najsjajnije zvijezde...
Mrakom mi je obasut cijeli zivot...
Moje svjetlo je tama...
Moja radost je muka...
Moi zivot si ti...
Moja jedina ljubavi...
Ovu pjesmu pisem tebi...
Ove rijeci...posvecene tebi...
Rijeci pisane tintom od krvi...
Moje krvi..
Dokaz moje ljubavi...odanosti i povjerenja...
Citas upravo sada...
Tako daleko od mene...
Udaljen kilometrima...
I mucis se jer ne znas dali si ovo dobro shvatio...
Dali je ovo ono sto ti mislis...
Da je..to je to...
Ovo je za tebe...
Poziv da djelis svoi mracni zivot samnom...
Zovem te da me usrecis...
Da me cuvas...od svih ovih demona...
Nasega vremena...
Jer svatko ko je naisao na mene...
Pokusao mi je nauditi...
Uspjedoh se spasiti...
Jer znam ovu nasu mracnu sumu...
Znam ju dobro poput tebe...
Ali vise nemam snage...
Polako se predajem...
Moj je zivot..
Sada u tvojim rukama...
Predajem ti se cijela!!!

-------------------------------------------------------------------

Two vampire in love...u...and...me...< 3









-------------------------------------------------------------------

For u....
Remember:
our love is everlasting.. although is on the distance

Sjedim..na balkonu svoga dvorca..
Svoje palace..
Gledam u pakleno nebo..
Nebo koje tinja poput..
Uzarenog zara..i mislim na tebe..
Zlo moje maleno..
Gledam u daljinu..
U uzarene zvijezde,trazeci tebe..
Ali tebe nigdje nema..
Daleko si od mene..
A to me ubija..polako..
U tami..u paklu..
Jedina si mi utjeha ti..
Samo ti..
Ali te nema..
Napustio si me..
Polako me ubijas..
Nema mi spasa..
Grrr..te male crne nevine okice..
Su me ostavile poput..
Nekog cucka..
Bacio si me poput..
Malog bespomocnog steneta..
A zasto?
Jer si nasao drugu..
Bolju od mene..
Samo ne znam na koji nacin...
Na koji je nacin bolja...
Ja..sve ti dadoh..
A ti sve mi uze...
I sve sto mi ostavih...
Bile su suze..
Velikog mi dara...
Hvala ti za to..ma..
Vratit cu ti sve..
Jednoga dana...
Doci ces pred mene i traziti me oprost...
Jer ces shvatiti da nema bolje...
Od mene..
Jer nijedna ti nece dati nista,...poput mene...
Ali oprost ti necu dati...
Ma bolje mi je bez tebe...
Ma ovo je pakao...
Bez tebe sam ga vec prozivila...
A s tobom bi ga opet prozivljavala...
A da ti opostim i..
Vratis mi se..
Nisam luda...to je..
Kao da citam knjigu....
Kojoj vec znam kraj...
Pa zasto ju onda citati..nema smisla...
Ma samo ti zali...bas me briga...
Tko ti je kriv...
Sto si me ostavio...
Onog trena kada si me iznevjerio..
Zauvijek si ostao bez mene...
Upamti: ZAUVIJEK!!!

-------------------------------------------------------------------

for somebody:

vidi taman za nas dvoje...sta nije predivan???

dark castle




castle under lightning..mmm..

uskoro ce novi post i vracam uskoro kommove...
hvala svima...
ljubim...
bloody kisss..×××...< 3

a ev ne mogu da se ne pozzam sa vama ev jos jednom...hvala vam sto ste svi tu uz mene,,,

da idem u Bosnu na dva tjedna al se nadam da cu uzivat..u ma Bosanci cu predobri ljudi..hehe....da da mrak vidi se da si bosanac....ipak neodoljiv si mi :p...hehe....ma pazit cu ja na sebe nebrini...:D...

chokoladna :D...inspirirala si me pa evo recimo da ti posvecujem ovai post....
nie nista posebno ali eto i znam vecina vas nece ni procitat cijelo al oke...
vazno je da se ja otvorim a sad je ostalo na vama....


evo da pocneem...

vecina vas zna..al evo za one koi neznaju...ja ne zivim sa roditeljima...zivim sa bakom i dedom..pa ne mogu reci da su me napustili ali tako ispada po svemu...
godinama nisu bas uz mene majka je bila do moe negdje 9-e god...pa se udala i odselila......tata nikad nije za stalno bio samnom...i iskreno receno ja sam toga covjeka obozavala...jer kao sto se kaze curice vise vole tate a decki mame...no ugl..
sve do nedavno ja nisam mogla vjerovati da su moi roditelji tako zlocesti...mislim...
ja ih volim i sve bi im oprostila..ali je neoprostivo sto se ipak i dalje ponasaju samnom isto ...i prave kao da sam ja budala i lazu mi i dalje makar su svjesni da ja znam istinu...ponasaju se kao da sam i dalje ja malo deriste koje nista ne shvaca....tata je jednom prilikom rekao baki i dedi da ako se nemogu brinuti za mene da me dadnu u sirotiste....deda to nije mogao povjerovati i istjerao ga je iz kuce...mami je za razliku od tate vazan muz,....i makar ima problema s njime i to velikih... (mislim na maltretiranje)..oprasta mu i neki dan je javila isto....ja sam htjela plakati...puknuti od tuge i boli koju sam osjecala u srcu za razliku od nje..hvala bogu moe zlo je bilo uz mene cijelo vrijeme....tjesio me ja...ka da me je na neki nacin i razumio....mama je taj dan...nazvala poslije kao da se nista nije dogodilo i smijala se...iako je znala koliko mene baku i dedu to boli....mislim meni je majka a njima kcer....uvjek to napravi...cudim se sto na zivce vec nisam obolila...makar vam moi zivot u neku ruku izgledao normalno ni najmanje nije...jos dok sam bila sa njima i kao kada su se pokusali pomiriti....
bila sam jako mala ali se sjecam svega imala sam negdje 4 godine...tada su me od 8 navecer do 3 ili 4 ujutro ostavili na nekoj zabavi samu..posto mi je tata bio pijanac (nikad nie bio trijezan...a sad vise ne pije jer su mu rekli da ako ne prestane moze se pozdravit sa zivotom)..a mama neznam di je bila osla negdje sa prijateljicama....cijelo vrijeme ja sam jadna bila sama.....i sve sam im to oprostila...volim ih i dalje...ali oni meni nikada nisu pruzili roditeljsku ljubav i zastitu koje sam toliko zeljna...

njihovo ponasanje je ostavilo uveliki trag na mene...
mislim nisam ja postala losa vec sam sve vjerovala drugima jer sam trazila malo paznje i ljubavi...nije da je nisam imala imala sam je sa strane moje tetke tekta i bake i deda njih cetvoro kao da su mi bili roditelji ....tetka ima jos cetvoro djece i u krizi je a uvjek mi je davala....cak su me mislili i posvojiti kada je deda bio na samrti ali hvala bogu nije me napustio...iako ja nista nisam znala od toga donedavno...
posto sam svima brzo znala povjerovati svi su to iskoristavali sve do tek moga 8 razreda kada sam okrenula novu stranu svoga zivota...i imala svoje ja....postala sam osoba sa puno samopouzdanja....puna sam ljubavi...sjecajnosti makar to vise nisam pokazivala...napravila sam neki stit oko srca da me vise niko ne moze tako lako povrijediti jer se bojim silno se bojim toga....u ovih moih 15 godina zivota...samo me par osoba nije povrijedilo....tetak,tetka,njihova djeca tj.moi bratici i sestricne,moa frendica i moja ljubav....jos mu ne pokazujem bas koliko ga volim i nevjerujem mu skroz...zelim ali ne mogu jer se bojim da me ne napusti kao i svi ostali....zao mi je toga jer ga nekada znam povrijediti i to me toliko boli...jer dao mi je cijelog sebe...vidi se da mi je dao svoje srce,...samo meni to jos neide u glavu...vidim da me voli da bi sve dao za mene...jer kada patim vidim mu na licu da pati i on...a to ne zelim :(.nikako..tako mi je zao onda...nekad mi je zao sto me je ikad upoznao...jer kada ja patim on istodobno uzasno pati samnom...zauvjek cu mu biti zahvalna jer sudjeluje u jednom vaznom djelu moga zivota i zauvjek ce imati posebno mjesto u mome srcu...

volila bi da svi procitate ovo jer sam vama cak rekla neke stvari koje nikome drugome nisam...
stvarno sam propatila u zivotu...ali svejedno sam sretna i zadovoljna malim krugom osoba kojima je stalo do mene i koji su to vec puno puta pokazali....i zahvalna sam im sto su bili u najtezim trenutcima u mome zivotu kraj mene...mozda nisam bila te srece...da zivim sa roditeljima i osjetim to kako ih je imati bez obzira kakvi su...vec sam poptuno povrijedena i razocarana sa njihove strane...
Barem sam dobila prijatelje i rodbinu kojoj je jako stalo do mene...i zauvjek cu biti zahvalna na tome...

hvala sto ste ovo citali...stvarno sam vam otvorila srce....
ljubi vas sve vas zeko...bloody kiss...×××...< 3...

Postoji legenda o bicu sa dvije glave i cetiri noge.....
Bog je to bice prepolovio na pola...svako bice je imalo jednu glavu i dvije noge....
i razdvojio ih je i stavio na razne strane svijeta...ali nije znao da im je tada i prepolovio dusu...
svako bice je imalo samo pola duse...
od tada luta svijetom u potrazi za drugom polovicom duse.....
tu potragu nastavljamo i mi...trazeci osobu koja nam je srodna dusa...
neki ju traze cijeli zivot,ali u tome nemaju srece....dok neki misle da su je vec nasli...
tu nisu bitne godine...
niti ista drugo...vec samo osjecaj da si nasao svoju srodnu dusu...
taj osjecaj je nepogresiv...ako se iskreno voli.....


moa pjesma:

Priznajem...
priznajem da te volim...
volim svom dusom...
svim srcem i svim tijelom....
tu ljubav mogu samo tebi dati i sada ju dajem...
tu ljubav samo ti mozes imati...
samo je ti mozes unistiti....
u ovom mome paklu od zivota....
ti si jedina vatra koja me jos oprzila nije....
a nadam se da i nece....
od svih mojih navodnih sluga u raljama zivota moga....
ti si jedini koji mi je iskreno sluzio...
od svih ovih andela smrti ti mi jedini nudis zivot....
sve sto je u mome zivotu islo normalno ti si promjenio....
sve si radio suprotno....
ti si moe zlo....
jedino koje mi nije naudilo...
jedino koji me brani od svih demona ovoga nasega pakla....
nudim ti vjecnost...
vjecnost u ovoj mojoj tami....
prihvati ju i pokazat cu ti sve tajne moje...
tame...
tajne moga zivota....
tajne moga crnog srca....
isklesano od crnog bisera...
doslovce neosvojivo srce jedne vampirice....
koju si samo ti osvojio...
jer ju toliko mamis svojom krvlju......
mamis u zamku....
u koju polako pada...i pada...i pada....
ali ju svejedno opet spasavas....
jer ju se ne usudis unistiti...
prihvacas njezin taman zivot....
prihvacas zivot u njenom privatnom paklu.....
u njezinom dvorcu....okruzenom tamom...
zvijerima........neprijateljima....
ne usudujes ju se ostaviti samu....
zelis ju i dalje stititi......
do zadnjeg daha svoga zivota.....

to bi bilo to....za ovai put....
kommajte....ljubim....
bloodyy kisss....
i za kraj evo malo slikica:









btw:
imam i novih pjesama ako ste primjetili...
stavila sam pet-sest meni naj....

-------------------------------------------------------------------
Dodatak:
opet idem kod sestricne nece me bit par dana...za to vrijeme slobodno ostavljajte kommove kad se vratim....vratit cu kommove....ljubim vas sve...
BLOODY KISS...×××...
-------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------
Falit cete mii,,,,u subotu idem u bosnu na dva tjedna....Mrak ljubavi...pa sramota niti komm mi se ne sjetis ostaviti..hh..kak ces ti sad bez mene? :p
hahaha...ma salim se ja...uzivajte mi......ljubiiim vas sve....
nadam se da ce bit bar oko 40 kommova dok se ne vratim....pa recite mi kak ste sta ima kod vas...:p vracam kommove cim se vratim pa cak i za vrijeme dok sam tamo mozda uspijem do bloga doc pa vam se javim....
ajde uzivajte mi!!!!

BLOODY KISS....×××....< 3....
-------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------