Hvata me nostalgija
jer moga osjecaja sigurnosti vise nema
nestao je,pobjegao
samo neznam gdje se sakrio.
Mrzim osjecati strah,
vidjeti ono cega nema,
osjecati ono sto ne postoji.
Ili .. se varam?
To je zaista zapravo tu,
promatra me,prozdire.
Pogledaj oko sebe i iskreno reci sta to vidis?
Sigurnost,mir?
Ne,tu je pakao.
Demoni,tako predivni.
Svidaju mi se,veoma.
Ali me strah.
Nema veze,nastavljam ici dalje
oprezno ali polagano
korak za korakom.
I na sta naidem.
Na predivnog crnog andjela.
Place,gleda me i smjeska se.
Tako divne crne oci,ljepse i od najcrnjeg bisera.
Brrr,koja jeziva kombinacija ali i predivna.
Ima li ovo moje putovanje i nabrajanje sta vidim ikakvoga smisla?
Ooo imaa. Polako pronalazim bica koja su zapravo dio mene.
Ovaj pakao je unutar mene,a taj andjeo sam ja.
Andjeo koji se bori za svoj opstanak, prkosi svima i prije svega pati jer voli.
A ljubav je zabranjena u ovome paklu.
To je razlog moje borbe.
Da pobjedim samu sebe,ta me ljubav jedino moze spasiti.
I nikada se necu predati,pobjediti cu.
Jer iskreno volim.








..vas zeko..