Znam da je tu negdje
duboko u meni, ali se dobro sakrio.
Pokušava ostatati neprimjetan
umiljati, ali jako loši dio mene.

Odkad znam za sebe trudim se biti što bolja osoba,
ali me nešto uvijek sputava u tome.
Pomoći ću svima, dati ću svima
sve što mogu, samo da je njima dobro.

Ali navečer kad se vratim u svoju sobu,
legnem u mrak i zapitam se:
'Koji vrag ja to glumim, koga zavaravam?'

Taj mračni dio moje sobe
donosi mi moj mir, spokoj.
Toliko je zla oko mene,
toliko loših ljudi kojih bi se rado riješila da mogu.

Ti ljudi su me naučili da se ne isplati biti dobar,
prema nikome.
Oni su ti koji su nešto ovakvo,
probudili u meni.

A sada sjedeći ovdje, razmišljajući
kako je zapravo divan ovaj osjećaj zloće,
primjećujem ovaj mali zli osmjeh koji se pojavljuje na mome licu,
pokazuje koliko mi zapravo paše to što osjećam.

Nekako mi se sviđa ovaj mali pakao u mojoj glavi,
koji je čista replika pakla kroz koji svakodnevno prolazim.