Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/666therion666

Marketing

Ne mogu da odem od vas bez pozdrava...

a ev ne mogu da se ne pozzam sa vama ev jos jednom...hvala vam sto ste svi tu uz mene,,,

da idem u Bosnu na dva tjedna al se nadam da cu uzivat..u ma Bosanci cu predobri ljudi..hehe....da da mrak vidi se da si bosanac....ipak neodoljiv si mi :p...hehe....ma pazit cu ja na sebe nebrini...:D...

chokoladna :D...inspirirala si me pa evo recimo da ti posvecujem ovai post....
nie nista posebno ali eto i znam vecina vas nece ni procitat cijelo al oke...
vazno je da se ja otvorim a sad je ostalo na vama....


evo da pocneem...

vecina vas zna..al evo za one koi neznaju...ja ne zivim sa roditeljima...zivim sa bakom i dedom..pa ne mogu reci da su me napustili ali tako ispada po svemu...
godinama nisu bas uz mene majka je bila do moe negdje 9-e god...pa se udala i odselila......tata nikad nije za stalno bio samnom...i iskreno receno ja sam toga covjeka obozavala...jer kao sto se kaze curice vise vole tate a decki mame...no ugl..
sve do nedavno ja nisam mogla vjerovati da su moi roditelji tako zlocesti...mislim...
ja ih volim i sve bi im oprostila..ali je neoprostivo sto se ipak i dalje ponasaju samnom isto ...i prave kao da sam ja budala i lazu mi i dalje makar su svjesni da ja znam istinu...ponasaju se kao da sam i dalje ja malo deriste koje nista ne shvaca....tata je jednom prilikom rekao baki i dedi da ako se nemogu brinuti za mene da me dadnu u sirotiste....deda to nije mogao povjerovati i istjerao ga je iz kuce...mami je za razliku od tate vazan muz,....i makar ima problema s njime i to velikih... (mislim na maltretiranje)..oprasta mu i neki dan je javila isto....ja sam htjela plakati...puknuti od tuge i boli koju sam osjecala u srcu za razliku od nje..hvala bogu moe zlo je bilo uz mene cijelo vrijeme....tjesio me ja...ka da me je na neki nacin i razumio....mama je taj dan...nazvala poslije kao da se nista nije dogodilo i smijala se...iako je znala koliko mene baku i dedu to boli....mislim meni je majka a njima kcer....uvjek to napravi...cudim se sto na zivce vec nisam obolila...makar vam moi zivot u neku ruku izgledao normalno ni najmanje nije...jos dok sam bila sa njima i kao kada su se pokusali pomiriti....
bila sam jako mala ali se sjecam svega imala sam negdje 4 godine...tada su me od 8 navecer do 3 ili 4 ujutro ostavili na nekoj zabavi samu..posto mi je tata bio pijanac (nikad nie bio trijezan...a sad vise ne pije jer su mu rekli da ako ne prestane moze se pozdravit sa zivotom)..a mama neznam di je bila osla negdje sa prijateljicama....cijelo vrijeme ja sam jadna bila sama.....i sve sam im to oprostila...volim ih i dalje...ali oni meni nikada nisu pruzili roditeljsku ljubav i zastitu koje sam toliko zeljna...

njihovo ponasanje je ostavilo uveliki trag na mene...
mislim nisam ja postala losa vec sam sve vjerovala drugima jer sam trazila malo paznje i ljubavi...nije da je nisam imala imala sam je sa strane moje tetke tekta i bake i deda njih cetvoro kao da su mi bili roditelji ....tetka ima jos cetvoro djece i u krizi je a uvjek mi je davala....cak su me mislili i posvojiti kada je deda bio na samrti ali hvala bogu nije me napustio...iako ja nista nisam znala od toga donedavno...
posto sam svima brzo znala povjerovati svi su to iskoristavali sve do tek moga 8 razreda kada sam okrenula novu stranu svoga zivota...i imala svoje ja....postala sam osoba sa puno samopouzdanja....puna sam ljubavi...sjecajnosti makar to vise nisam pokazivala...napravila sam neki stit oko srca da me vise niko ne moze tako lako povrijediti jer se bojim silno se bojim toga....u ovih moih 15 godina zivota...samo me par osoba nije povrijedilo....tetak,tetka,njihova djeca tj.moi bratici i sestricne,moa frendica i moja ljubav....jos mu ne pokazujem bas koliko ga volim i nevjerujem mu skroz...zelim ali ne mogu jer se bojim da me ne napusti kao i svi ostali....zao mi je toga jer ga nekada znam povrijediti i to me toliko boli...jer dao mi je cijelog sebe...vidi se da mi je dao svoje srce,...samo meni to jos neide u glavu...vidim da me voli da bi sve dao za mene...jer kada patim vidim mu na licu da pati i on...a to ne zelim :(.nikako..tako mi je zao onda...nekad mi je zao sto me je ikad upoznao...jer kada ja patim on istodobno uzasno pati samnom...zauvjek cu mu biti zahvalna jer sudjeluje u jednom vaznom djelu moga zivota i zauvjek ce imati posebno mjesto u mome srcu...

volila bi da svi procitate ovo jer sam vama cak rekla neke stvari koje nikome drugome nisam...
stvarno sam propatila u zivotu...ali svejedno sam sretna i zadovoljna malim krugom osoba kojima je stalo do mene i koji su to vec puno puta pokazali....i zahvalna sam im sto su bili u najtezim trenutcima u mome zivotu kraj mene...mozda nisam bila te srece...da zivim sa roditeljima i osjetim to kako ih je imati bez obzira kakvi su...vec sam poptuno povrijedena i razocarana sa njihove strane...
Barem sam dobila prijatelje i rodbinu kojoj je jako stalo do mene...i zauvjek cu biti zahvalna na tome...

hvala sto ste ovo citali...stvarno sam vam otvorila srce....
ljubi vas sve vas zeko...bloody kiss......< 3...

Post je objavljen 06.08.2009. u 21:31 sati.