30.03.2005., srijeda
Općinare izujdale čele
Gledan prije neki dan na televiziji u poljoprivrednoj emisiji na Uskrs našeg gradonačelnika Sarača (kojem neki kad ga spominju znaju često prvo a u prezimenu prebaciti u e). Prilog je bio o pčelarstvu, o čemu smo i mi ovde već pisali. Čoviče, gradonačelnik je bio idealan za taj prilog – izgleda ko da su ga čele izujdale… No, nisu to bile to čele koje daju med, nego očito neka posebna vrsta endemskih pčela koje obitavaju po restoranima na izlazu iz Trilja prema Vedrinama (kliknite da vidite njihovo prirodno stanište).
Stvarno šta ti naši općinari žderu, to istine nisu. Neka, jer svaki grad ima vlast kakvu zaslužuje, jednako ko i šta svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.
Umete nas općinare... Daj još kruva!
Prema dobro upućenim izvorima iz same gradske uprave, najveći problem u knjigovodstvenom uštimavanju godišnjih poslovnih izvješća Grada Trilja najveći problem je kako di lažno prikazati papice po restoranima kao neke sporedne stavke. To nije daleko od istine, jer stavki Ostalo u proračunu svake godine ima na svakom drugom mistu i radi se o iznosima u desecima i stotinama tisuća kuna. Još je najmanji problem kolektivna žderačina za Mijovila u Lovca za 200tinjak grla, to je još opravdan jer se radi o obilježavanju Dana grada (makar i pretilošću), ali pitanje je koliko se samo pokusa svakodnevno ostalim danima?!?
Na jednom mistu sam načuo zanimljivu stvar – jedan od braće iz spomenutog restorana se tijekom jedne pijanke i napada iskrenosti svojoj užoj ekipi pohvalio kako bi komodno mogli živit – i to jako dobro – samo od onoga šta im Grad Trilj transferira te pireva. To je tragedija da se toliko troši na guze općinara, a s druge strane dobro ljudima koji su to sposobni unovčiti. Asu, ne viruj ni užoj ekipi, vidiš da je neko od njih jedva čeka prinit priču dalje…
I tako, na tv-u je bila debata o pčelarstvu, a naš gradonačelnik koji je i sam pčelar izgleda ko veteran ljudsko-pčelinjeg rata. Kad malo bolje pogledam, i Marko Župa se malo pojmio u zadnje vrime, a i Saračev prethodnik Šuki. Da mi je samo znat otkud?
Ako smo mi porezni obveznici to platili, mogli su bar digod zamolit osoblje restorana da zapakiraju kosti i ponesu pa da daju pasima po mistu. Samo strah me da i to pošteno oglođu.
|
29.03.2005., utorak
Strmendolac. Pogon SMS. SOS za Strmendolac SMS?!?
Kad je SMS dolazio u Strmendolac kod Trilja i zapošljava ljude unazad par godina, svakome ko je ima šta u glavi to je bilo drago. Jer, nakon dugih godina prislilnih mirovina, stečajeva-pljački i rasprodaje vridne društvene imovine i firmi koje su nekoć opošljavale na stotine ljudi u našem kraju, konačno se neko sitio doć i otvorit proizvodnju te zaposlit ljude koji naprosto vapiju nešto radit. Iako, da je bilo pameti i manje iskešenih apetita, moga je SMS doć ovamo još 1994. ali to je vće neka druga priča pod nazivom Općinska uprava i 100.000 DEM o kojoj ćemo neki drugi put (al će se prašit…).
No, koliko čujem, i to ne samo ja nego se to sasvim javno priča, SMS – inače tvrtka koja brižljivo njeguje uglanjcan, zalizan i nasmješen image malih momaka i uspješnih đaka u javnosti i medijima – se počeo ponašati ko tipično hrvatsko neprivatizirano poduzeće: radnici su se tužili da im po 4 miseca plaće nisu stizale, za razliku od porvih godinu do godinu i po kad je sve bilo redovno i OK. Već su i pojedine novine o tome pisale, da bi iz uprave odlučno demantirali i naveli da su teškoće samo privremene, u stilu bla bla bla nismo se za*ebali u proračunu nego je to strateška odluka bla bla bla.
Jesu li i plaće za radnike u pogonu u Strmendolcu samo 'summer memories'?
Samo, svi mi radimo za pare a i čovik s praznim želucem nema kad razmišljat je li neka marmelada od galebine i pasjih krmelja (koliko su se u ovoj firmi hvalili okusima ne bi me čudili da su i tu aromu uspili proizvest) osvaja Grand prix i zlatnu medalju na nekom američkom sajmu. Kad nemaš u novčaniku a znaš da si zaradio pošteno, i usput ti dica govore šta bi im tribalo a ti šutiš jer znaš da love nema i nemaš pojma kad će se neko smilovat, onda ti definitivno nije do ničega… Al eto, radnici bi tribali imat razumjevanja za svog siromašnog gazdu i njegove očajno plaćene menadžere.
I kako dalje? Jednostavno – kupi se auto manje, ako je firma u teškoćama svima se smanji plaća u ravnomjernom iznosu ovisno o visini i tako to… Ali ne! To su socijalističke izmišljotine – reći će naši gazde, duboko ekološki svjesni i puni brige za zajednicu ukoliko im to donosi besplatnu promociju. I jesu, ali sigurno nije socijalističke konstatacije kad kažemo da svako zaslužuje navrime dobiti plaću za ono šta je odradio.
Uostalom, kad bolje promislim i ne čudim se šta se ovo događa toj firmi, od nekoliko ljudi koji su išli na razgovore za posa u SMSu – a radilo se o dobrim mistima unutra upravljačke strukture i organizacije prodaje – sam čuo u pravilu iste priče iz kojih se dade naslutiti koliko ta firma zapravo malo gleda dugoročno u svrhu svog razvoja.
Uglavnom, na natječaju za posa se tražila osoba sa završenim fakultetom, par godina iskustva u poslu i konkretnim iskustvom u jednom području ekonomije. Svi kandidati koji su udovoljavali uvjetima su redom u intrevjuu s Mladinićem i ekipom naveli koji su im uvjeti, pravilno naglasivši kako za istu lovu nemaju namjeru napuštati sadašnje firme. Nakon toga svega, u pravilu bi na svakom natječaju bio izabran neko ko je tek diplomira, a ne čovik s iskustvom koji bi se odmah moga bacit na posa, iako ej dobrih kandidata bilo napretek. Zašto? Zato šta država sufinancira u velikom dijelu doprinose i troškove novozaposlenih osoba, pa su SMSovi menadžeri zaključili kako im je to dobro jer će imat uštedu. Pritom nisu skopčali da im je neobučen čovik u biti ograničenje a ne ušteda, i da ljude s iskustvom i rezultatima njihove firme plaćaju jer im donose rezultat…
I zato su tu di jesu. Bitno je da se oni hvale da kod njih rade neki Portugalac, Amer i Rus, Korov i Hibiskus ili bilo ko…
Iako iskreno ne bi volio da ih odnese đava iz Strmendoca jer je bitno da ljudi negdi rade, po mogućnosti blizu vlastitoj kući.
|
28.03.2005., ponedjeljak
Uskoro Crkva u Košutama?
Jedna vijest koja mi mogla zanimati Košućane: kako je najavljeno iz visokih crkvenih krugova Splitsko-makarske nadbiskupije kojoj pripada Cetinski dekanat, uskoro bi se tribala početi raditi crkva u Košutama. To je najavio mons. Ivan Ćubelić, generalni vikar naše nadbiskupije, i nadamo se kako će ta najava značiti i skori početak radova to tom objektu u ovom selu (zahvaljujemo don Ivanu D. na obavijesti).
Uz kapelicu uskoro i crkva?
Mislim, malo je šaljivo ali ko ne zna na svoj račun ne zna ni na tuđi – sigurno nadaleko nema mista iz kojeg potječe velik broj svećenika, redovnika i časnih sestara a da to misto nema svoju crkvu. No, kako se u Košutama općenito stvari miču zadnjih 10ak godina, i to ponajprije zahvaljujući isključivo lokalnom stanovništvu koje je uvidilo da im neće niko pomoći ako to ne urade sami, uskoro bi tribalo doć do izgradnje navedenog vjerskog i društvenog objekta. Valjda se ljudi na mistima ne bi razbacivali obećanjima a da ništa ne poduzmu.
Košučka crkva 1930 i neke
Doduše, kad bi se stvari realno valorizirale, Košućani imaju svoju crkvu i to ovu postojeću u Trilju. Okolne zemlje su donedavno bile u vlasništvu ljudi iz Košuta, crkva je na katastarskoj općini Košute a i tabla Košute je ne tako davno stajala na samom ulazu u najuže gradsko središte. Al eto, nećemo cjepidlačit...
|
27.03.2005., nedjelja
61. obljetnica pokolja
U Sinju su ovih dana predstavljene dvije knjige svjedočanstava o zasigurno najvećoj tragediji koja je pogodila stanovništvo Cetinske krajine – o pokoljima koje su počinili pripadnici zloglasne njemačke SS divizije Prinz Eugen krajem ožujka 1944. u sedam potkamešničkih sela. Navedene knjige, izdane povodom 61. godišnjice pokolja, sadrže priče ljudi koji su svjedočili navedenim događanjima.
Mlađe generacije to zasigurno ne znaju – a ne mogu ni znati jer se nakon 1990. nije baš moglo o tom nemilom događaju čuti u školama – da je tom prigodom pobiveno i bačeno u vatru gorućih kuća više od 1500 ljudi, od kojih najveći dio u selima Voštane, Ljut, Krivodol, Podi i Ruda. Zločince, koji su prema svjedočanstvima imali domaće vodiče i budući su bili većinom folksdojčeri iz Slavonije znali su naš jezik, nije zanimalo ko je i šta mislio i ko je za koga bio, već su došli s namjerom da naprave pokolj. Nažalost, to su i učinili.
Imao sam prilike razgovarati s ljudima koji su to prošli i ostali takoreći jedini od svoje obitelji, a od svake kuće je ostajalo jedno, dvoje ili troje naspram deset ili petnaest pobijenih. Strašno je to šta su doživili – takoreći svjedočili su nemilom događaju, slušali krikove najmilijih i gledali kako ih plamen obavija a spašavali su se pukim slučajem šta taj dan nisu bili u središtu mista ili su otišli u planinu nekim poslom.
Do 1990. taj se dan dostojno obilježavao, ka šta je i tribalo jer su izginuli mnogobrojni i redom nevini bez obzira jesu li imali 7 ili 77 godina, da bi u drugoj polovici 1990ih obilježavanje obljetnica ostalo na ponekom vijencu od strane gradskih vlasti. Jedini koji su obilježavali i pokazivali da se sjećaju nevinih žrtava su bili njihova braća i sestre, rodbina i djeca koji redom krajem ožujka pohode svoja sela.
Još žive ljudi (sad su to starci kojih je svake godine sve manje, život nosi svoje) koji su tada izgubili najmilije i sjećaju se krikova umirućih i požara te zgarišta punih leševa njihovih srodnika i susjeda, i još se uvijek obilježava taj nemili dan misama u selima i polaganjem cvijeća te molitvama za žrtve. I to se ne smi zaboraviti niti slučajno, jer svatko ko poštuje mučku smrt nevine osobe pogotovo mora poštivati smrt mnogih nevinih iz vlastitog naroda čija je jedina nesrića bila šta su se našli na putu zločincima.
|
24.03.2005., četvrtak
Paketi za socijalno ugrožene
Sinjski Crveni križ koji djeluje na području nekadašnje općine Sinj, pa tako i u našem gradu, za ovaj Uskrs odlučio je prikupiti i podijeliti pakete pomoći socijalno ugroženim obiteljima na cijelom prostoru svog rada. Nije misto ni prigoda da pišemo koliko će se toga podilit i čega, no svakako valja odat jedno veliko priznanje na njihovu višegodišnjem humanitarnom radu.
Isto tako valja zahvaliti svim mještanima našeg grada koji shvaćaju da nemaju svi jednaku priliku u životu pa valja pomoći onom kome je pomoć potrebna, nevezano uz razlog.
I inače svi koji imaju potrebu pomoći ovim putem bilo darivanjem hrane, odjeće i svega ostalog, to mogu učiniti dolaskom gradske prostorije povrh knjižnice, a uz sadašnju vijećnicu.
|
23.03.2005., srijeda
Područje od posebne državne skrbi
Povrat poreza – kako to gordo zvuči ;-) pogotovo kad sleti u džep ili na račun. Budimo realni, ko od nas ne voli kad država mora vratit lovu koja joj je preplaćena, pogotovo šta za svaku vraćenu kunu ugrubo računajući minimalno sebi zagrabi pet kroz razne poreze i namete na ovo i ono.
Ko šta dobar dio ekipe znade, Trilj je od polovice 2003. godine ušao u područja od posebne državne skrbi, popularno zvana brdsko-planinska područja, a da su nam gradski čelnici i tadašnji zastupnici bili manje opterećeni pitanjem ko je u kojoj stranci, ušli bi i godinu ranije ka šta su naprimjer to učinili naši susjedi iz općine Otok. Doduše, oni su imali malu prednost u još nečemu – po statusu su općina a ne grad, a nekadašnji nakaradni zakon o područjima od posebne državne skrbi dopuštao je ulazak u taj sustav isključivo općinama a ne gradovima, bez obzira koliko kuburili s lovom.
No, krajem 90ih tadašnji saborski zastupnik a sadašnji šef carine u Splitu je svesrdno sa društvom iz tadašnje općine Trilj pošto-poto želio da Trilj ima status grada, bez obzira šta taj status donosi. A donio je samo nekakvu zadovoljštinu u lokalnom antagonizmu Sinj-Trilj, ali novčane koristi ama baš nikakve, jednako ka šta nije donio nikakvu pogodnost ni građanima. I dalje naša dica idu u srednju u Sinj, u Sinju je i policijska postaja, tamo registriramo aute, idemo u katastar vadit potvrde i da više ne nabrajam, jer je sve jasno.
A najbolje od svega je bilo to kad su gradski očusi tražili uvrštenje u brdsko-planinska područja, iz državne uprave rečeno im je doslovno Pa imate status grada, uvedite sve gradske poreze da prikupite sredstva, i tek onda možete računat na novac od države. Vidiš vraga, nije vodit grad samo mislit se od 7 do 10ipo di će se na kavu pa do podne kafenisat.
Uostalom, u međuvremenu smo uspili upast u sustav, i to najmanje zahvaljujući našoj upravi – i Sarač je sam puno puta reka da nije bilo Čačića (tada ministra) da ne bi od cile stvari bilo ništa. Ono šta nas zanima je to da smo minimalno još jednu godinu u tom sustavu, šta znači da ćemo (bar mi koji radimo ;-) i dalje imat osobni odbitak 2250 kn nasuprot 1500 kn u ostatku države, šta samo po sebi rezultira povratom na kraju.
Još kad bi i dalje ostali u brdsko-planinskim područjima i nakon 2005. to bi tek bija posa. Zastupnici (alkosi, trizni i svi ostali) i općinari, iskažite se…
|
Pripituralo grafit potpore
Nepoznati počinitelj ili više njih - a računa se sa stopostotnom sigurnošću kako je rič o djelatnicima komunalnog odjela Poglavarstva Trilja - pripitura je grafit potpore 'Gotovina Ante Vedrine su za te' te još neke prateće poruke u tom kontekstu. Šteta, baš kad sam ga mislio slikat digitalcem oni se sitili bit savjesni u pogledu svoje imovine i uklonit natpis s iste.
U Trilju se odma komentiralo kako je ovo prvi put u zadnjih 7 godina da se neko sitio bacit novu ruku boje na poslovni centar, te da bi ga kako su krenuli konačno moglo i očistit kako Bog zapovida. Narod ko narod, odma nađe priliku za šalu... Imaju i pravo, obzirom da je centar osim zarade na brzu ruku konačno poslužio i za nešto drugo. Sad, ko voli ko ne voli, poslužio je za iskazivanje nečijih političkih stavova, pismenosti i tako u tom kontekstu.
Udobar Klapežovi komunalci pripituraše... Šta da je Carla opet zvala? Uh...
Kako se neslužbeno šuška, do prifarbavanja je došlo nakon intervencije faca iz vrha ADeZeja, kojima dvodnevno toleriranje natpisa potpore nikako nije išlo u prilog, jer će odma dobit po prstima od diplomatića kojima je Hrvatska prva misija prije neke ozbiljnije, veće i ekonomski jače zemlje. Dokle je to došlo kad bi se neki Walter ili Francois ili već kako se zove moga počet živo zanimat šta se to po noći piše pokraj Albina kafića i Spomenkina studija sa očajno ispalim fotografijama na izlogu.
Ili je to samo jeftino opravdanje i mazanje očiju nezaposlenom, osiromašenom i nedokaznom narodu koji ne može skopčat ko ga u zdrav mozak...
Jer, lakše je palamudit o EU, Carli del Ponte, generalu bjeguncu i Haagu nego o tome kako se misli smanjit nezaposlenost (ako se uopće to misli) ili pokrenut privreda putem stimuliranja malog poduzetništva.
|
21.03.2005., ponedjeljak
Grafiti u Trilju, ali ih skateri ne pišu...
Iako smo malo misto u kojem se naizgled ne događa ništa posebno, ipak s vrimena na vrime neke face malo prodrmaju lokalnu učmalost nekim aktivnostima, javnim performanceima (ne znam kako bi to drugačije nazvao) i sličnim događajima.
Tako smo imali postavljanje spomen ploče posuđene od Bana iz Otoka, zahvaljujući čemu smo bili pola jedne nedilje – čini mi se da je bio drugi krug predsjedničkih izbora – aktualna vijest na Indexu.hr, Iskonu i sličnim news portalima, a i novine su imale o čemu pisati.
Ove nedilje Cvitnice, uz cviće i maslinove grane (sad zamislite da čujete Mišinu pismu u pozadini Bilo je i vrime, maslinova grana kao simbol miiira iz moog rodnog kraja…) prodavane na svakom koraku, mještane koji su prošli središtem Trilja dočekao je grafit na istočnoj strani poslovnog centra: krupnim crvenim slovima ispisano 'Gotovina Ante Vedrine su za te' te još neke parole u tom kontekstu. Budući se slične poruke u aktualnom političkom trenutku ispisuju diljem gradova u Dalmaciji, a i postavljaju se panoi s likom generala, ništa čudno – u biti momci čak malo i kasne.
Ipak, zanimljivo da niko iz gradske uprave nije naša za shodno išta poduzeti obzirom da je grafit napisan na njihovoj imovini za korištenje koje naplaćuju poduzetnicima porez. Vjerojatno misle da nije pametno ništa poduzimati jer su lokalni izbori blizu, a ko sebi može dozvolit gubitak vlasti eventualnim otklizavanjem izbornog tijela prema HSPu koji se približava i nastupa u javnosti s jasnim i artikuliranim stavovima. Mislim, može ih ko volit ili ne volit, ali činjenica je da kod njih nema dileme za šta su a za šta nisu.
Zanima me oće li i kako reagirati predsjednik Vlade RH Ivo Sanader, nekada čest triljski gost za kojeg se šuška da je svojoj gospođi u dogovoru s lokalnim HaDeZejcima namirio iskapanje na Gardunu u zamjenu za političku potporu i dobivanje muzeja – ali mi to nismo rekli, samo smo čuli da se priča i to iz kruga naših općinara…
Kad ti kažem Karla, sutra ujutro zovem Sarača da Klapežovi radnici pripituraju... Ma bi ja i večeras ali noć je, ne vidi se...
Poznato je da mu najveći dio lokalne organizacije HDZa nije sklon (da je po njima, gazda u stranci bi bio doktur iz Šujice s dva prezimena), ali su momentalno punije jasle za koje dr Ivo kosi travu, pa nije uputno – mislim je li – previše buniti se jer bi kesa mogla ostat prazna. A zna se i da Sanaderu u europskim stremljenjima odmaže svaka politička aktivnost koja miriše na otklon udesno, euroskepticizam i neuvlačenje u zadnje crijevo uvaženoj gospodi iz EU, pa je pitanje želi li tolerirati ovakve pojave u mistu nad kojim smatra da ima vlast. Jer, zamislite da ga recimo nazove Carla Del Ponte i upita: Dobro Ivo, pa koje pisao parole kod Albina kafića?
Jer Europu strašno zanima kako Trilj politički diše i europski birokrati ne mogu stisnuti Start pa Shutdown na kraju radnog dana dok se ne informiraju šta je nova u ovom lipom mistu na Cetini.
|
Osnovci iz OŠ Trilj prvi u rukometu u županiji
Triljska dica nižu iz godine u godinu sportske uspjehe na županijskim, regionalnim i državnim uspjesima. To su još jednom potvrdili na nedavno održanom županijskom natjecanju osnovnih škola u rukometu, koje je odigrano u školskoj sportskoj dvorani.
Kod učenica najbolje su bile rukometašice iz OŠ Ivana Mažuranića u Hanu, druge su Vrgorčanke a treće osnovnoškolke iz Stobreča. Prva dva sastava idu na regionalno natjecanje u Vrgorcu.
U konkurenciji učenika prvo mjesto su osvojili domaćini, ispred OŠ Jesenice i osnovaca iz Jelse. Prve dvi ekipe idu na poluzavršno (regionalno) natjecanje koje će se također održati u istoj dvorani.
Uz činjenicu kako je to ipak sport koji kod dice triba razvijat motoričke vještine, druženje i smisao za igru, s druge strane ko lokalpatrioti ;-) nadamo se da ćemo vrlo brzo opet imat prilike pisat o novim uspjesima triljskih rukometaša.
|
18.03.2005., petak
Ma divota jedna
Proliće, proliće… I to debelo nakon dugih ladnih dana, snigova, ledova i smrzotina. Dani odužili, sunce sve jače, temperatura sve viša, a mi ovde u Dalmaciji sve bolje raspoloženi.
Čovječe, ovo je jedinstveno, ko ovo more platit, *eb*eš EU di su oni bili zemanom (ups! to nije u ovom kontekstu, zanili smo se)..
Ono raspoloženje je stvarno jako, i odma ekipa zaboravi svakodnevne probleme koje ih tište. Sve je u drugom planu kad je ovako lipo vrime, a fala Bogu još uvik 99% ljudi može nekim načinom skucat 5 kn za kavu, sist isprid kafića i uživat, a problemi nek malo pričekaju.
Dođeš, nađeš parking i uživaš...
Tako i danas, kad sam s rođakom sidio isprid Ferarrija s dva r na krivom mistu. Da me on nije zva na kavu prvi, sigurno bi bilo obrnuto jer je ovo bilo šteta ne iskoristit. Neko će reć – šteta je ovo vrime ne iskoristit za štogod obavit, ali dobar dio ljudi smatra da je šteta ne sist u baštu i lagano pijuckat kavu kad je ovako lipo – primjera imamo koliko oćemo, samo triba prošetat našim mistom iza nekih 4 ure.
Uglavnom, danas je bio dan za konstatirat slijedeće:
- Ma šta će purgeri, guše se u magli.
- Nismo ni sami svjesni šta imamo.
- Ajde malo muči, pij kavu, sidi i uživaj.
|
Još jedna stranka...
Dosadašnjim triljskim strankama pridružila se Hrvatska Republikanska Demokratska Stranka, čija je podružnica za Trilj osnovana ovih dana. Za predsjednika HRDSa izabran je Filip Žaper Pilić iz Čačvine. Priliku da vidi koliki dio biračkog tijela respektira njihovu političku opciju članovi ove stranke imati će već za dva mjeseca na predstojećim lokalnim izborima.
Gledajući objektivno, a u svitlu načela kako triba dat glas čoviku a ne stranci, Filip Žaper sigurno zaslužuje da ga se uzme u obzir jer je rič o čoviku koji je u svom minulom javnom djelovanju bio korektan prema široj društvenoj zajednici. Poznato je njegovo zalaganje za očuvanjem jedinstvenog spomenika baštine iz srednjeg vijeka – tvrđave u Čačvini.
|
17.03.2005., četvrtak
Odgođeni pregovori s EU - u Trilju nevjerica
Budući su današnja izdanja svih novina i emisije svih audiovizualnih medija ko i mnogobrojni news portali na internetu posvećeni prevažnom pitanju odgode pregovora Hrvatske s EU, ni Trilj nije osta ravnodušan. Iako, naši sumještani a i dobar dio nas samih je zaključio da ga živo boli neka stvar za tim pa ćemo morati očito u velikom broju ići urologu ili ginekologu. Sve u svemu, niko od nas neće ni dobit ni izgubit državnu vlast po ovom pitanju, pa stoga čemu uopće zdvajati… Ionako je bolje da sami odgodimo pristup EU dok nismo gospodarski spremni.
Dakle, iako je dramatična vijest o odgodi pregovora obišla svijet, u Trilju i okolici dogodilo se slijedeće:
- svanuo je novi dan
- sunce grije ko i jučer, možda čak malo toplije
- na štekatima isti ljudi ko i jučer – dobro, možda je ko malo zaspa pa će okasnit na kavu
- Albo će i danas politi ulicu i trotoar isprid kafića
- Šeki Bakić i jutros je bio u akciji
- pekare su isporučile kruv i kifliće, pa čak i krafne
- policajci su i dalje izmišljali prometne prekršaje kako bi im šef Boban pokaza ko je poglavica
- Cetina je za divno čudo i dalje tekla
- općinari su bili na kavi od 10ipo do podne i išli su kući u 3 manje 10.
Ko šta vidite, u Trilju je ova vijest stvarno primljena s nevjericom i razočaranjem.
Iz KBC Split s odjela ginekologije i urologije je upućena zamolba da ne nagrnemo svi u istu uru, jer i u drugim dalmatinskim općinama i gradovima ljude bole vršnjaci i vršnjakinje za to. Stoga budite obazrivi da vas ne uvati gužva.
|
16.03.2005., srijeda
Izbori se bliže...
Zahuktava se predizborna kampanja. Svaki dan u novinama možemo pročitat da je ovaj ili onaj izabran da predvodi tu-i-tu listu, ili da su se udružile u koaliciju dvi stranke koje su se dosad slagale jedino oko toga da triba i njih dopast dio kolača, a maniti narod nek to plaća iz svojih džepova.
Špekulira se raznim imenima, raznim koalicijama narodnih (ne)sporazuma, listama za svoje misto a u biti za svoj džep i tako to. Virovali ili ne, na području Trilja djeluje čak 14 stranaka! Nećemo ih sad nabrajat, već ću samo konstatirat kako je to malo puno previše za ovako malo misto. Pogotovo u svjetlu rezultata koji su sve osim blistavih.
U našem gradu i njihovim naseljima je prema popisu iz 1991 živilo 15200 stanovnika, dok je deset godina poslin taj broj iznosio 10800 ljudi. Podatak da se normalnom čoviku smuči. Di je nestalo 4300 stanovnika, ko ih je izbrisa? Istina je da su se izbrisali sami, otišavši negdi di će imat perspektivu, posa i šansu za smistit se, a ne očekivat kad će se položit kamen temeljac za triljsku poduzetničku zonu… Sad su negdi ili u zapadnoj Europi ili u jednom od naša dva najveća grada i ne mora značit da im je idealno ali svakako nisu ovisni o tome oće li im o velikodušno dat priliku da zarade minimalac u Cetinki, a i to ako se direktoru sviđa njihova faca, političko ili vjersko uvjerenje.
Virujte na rič, znan iz iskustva: dajte politiku đavlu, to je samo sredstvo razdora među ljudima, posebno među onima kojima je bliži veliki vođa iz Zagreba nego vlastiti susjed koji ko s đavlije strane baš ne misli isto po pitanju zna se koje politike. I ne dajte se zavarat velikim izjavama, najavama i pitanjima koga triba ili ne triba poslat u Haag ili ko je pripadnik međunarodnog pederskog lobija. Budimo objektivni: ma koliko ko u bilo kojem pogledu želio naudit Carli Del Ponte, sumnjam da bilo ko u Haagu zna ko je neki vikač ili bukač iz Trilja, a da ne govorimo o tome da je čuo poruku nekog lokalnog ogranka i inače beznačajne stranke.
Osobno ću uvik najprije pažnju obratit na onoga ko zna osmislit asfaltiranje raskopanih ulica i dovođenje sve ostale infrastrukture u naselja, ili na onoga ko ima koncept razvoja malog poduzetništva kroz seoski turizam i poljoprivredu. U biti, triba obratit pažnju na to ko je od kandidata na listama kakav čovik, a ne na čijoj je listi.
Bez obzira šta vam neki nametnuti autoriteti govorili za koga triba glasovat… Ti ljudi da imaju u glavi najprije bi znali da nije pristojno nametat drugom čoviku svoje mišljenje.
|
15.03.2005., utorak
Prometna povezanost
Jučer sam vidio i to ne prvi put ;-) kako je autobus sinjskog Autoprijevoza ostao na stanici, konkretno na benzinskoj pokraj INE Trilj. I nije me niti malo to iznenadilo, u biti bi se puno više zabezeknuo da čujem da je neki šofer tog prijevoznika (nekoć poznatog po tome da stiže di drugi ne mogu) napravio recimo 30 tura u isto toliko dana a da mu je vozilo radilo bez problema.
Nije prvi put... a ni zadnji
Mislim, to je stvarno žalosno. Kad sam išao u prvi srednje prije 14 godina, tad je Autoprijevoz imao linju za Trilj i iz trilja svakih sat do sat i po vrimena- u vrh glave svako 2 ure - a za Split u frekventne ure i svakih pola sata. Nezamislivo, a? I to je tada bilo sasvim normalno. Kad bi bio u školi popodne, onda bi ovisno o tome kad bi izaša moga birat oću li kući u 5, s Aržankom malo prije 7, u 7ipo, u 9 ili u 10. A danas? Nisam siguran koliko uopće linija ima uvečer, je li jedna ili dvi...
Možda će neko pomislit: šta je sad, opet je onaj film u stilu prije je sve cvalo, a sada je ajme. Nije baš tako - štos je u činjenici da se navedena firma, koja je othranila i dobar dio ljudi iz našeg kraja, uopće uspila održat koliko je liva ruka desni džep faca kidisalo na nju, uzimalo inkas i minjalo se na čelu Autoprijevoza - u biti, svaki član vladajuće stranke u koji je završio neki fakultetić priko veze i uz plaćanje je nastojao bit direktor sinjskog prijevoznika.
Novinar Slobodne Damir Pilić je jednom prilikom opisa svoje iskustvo s ovom firmom dok je studira u Zagrebu. Kako je tada reka, jedne zime su njegovi iz Splita poslali neki paket sinjskim busom koji je u međuvremenu zbog jakog snježnog nevrimena kroz Liku kasnio nekoliko sati. Kad je autobus napokon doša na zagrebački kolodvor i pridlai se paketi studentariji željnoj domaće spize, ekipa u kojoj je bio budući novinar je upitala šofera kako se uspio probit i je li bilo problema sa snigom. Ovaj je samo reka: Pa je, bilo je, kad san iša priko Plitvica krčilo mi je radio pa nisan ništa čuja...
Firma koja ima takve djelatnike je osuđena na preživljavanje, u ma koliko velikoj financijskoj gabuli bila.
|
14.03.2005., ponedjeljak
Otoplilo je i počeli su radovi u polju
Otoplilo je i odmah su počeli radovi u polju. Bilo je više i vrime, svi ćemo se složit u tome, jer je ona dugotrajna ladnoća – koja je nadam se okončala za ovu godinu – više stvarno izluđivala i poljoprivrednike a i sav normalan svit. Dakako, lipo je kad snig lagano padne i zabili polja, lipo je i kad bura puše a ekipa na kominu lagano jide, pije, piva i uživa, ali šta je previše – previše je definitivno. Ipak, nije samo kod nasa takav slučaj, i cilu Hrvatsku je zamelu u bilo, ne samo za Božić već praktički i sada kada bi tribalo već naveliko povest brige oko vrtala, njiva, voćnjaka, staklenika i svega ostaloga.
Bilo je više i vrime
Zato mi je drago bilo u subotu i danas vidit mnoštvo traktora sa priključcima na putovima prema polju. Bez obzira šta živciraju vozače u prometu i nanose glibinu na ceste, lipo je vidit da stvari idu svojim tokom, a s druge strane drago mi je da se još uvik obrada polja nastoji održat. Obzirom kolike su površine u polju zatravile i zakorovile i koliko je nekoć tekućih kanala za navodnjavanje zaraslo i izgubilo sve funkcije osim kotilišta komaraca, svaki poljodjelac je dobrodošla novost.
Sinjsko polje je u startu imalo promašenu strategiju koja se oslanjala na proizvodnju žitarica krušarica, šta je bilo svetogrđe jer je riječ o kraškom polju sa sustavom navodnjavanja koje je bogomdano za proizvodnju povrtlarskih kultura. To se zorno dokazalo posljednjih godina, kada su ratari iz Graba, Trilja, Otoka, Glavica i Brnaza s uspjehom proizvodili dostatne količine koje je tržište gutalo odmah po prikupljanju s polja.
Osim toga, više puta smo čuli kako je proizvodnja voća i povrća u kooperaciji s turizmom na obali pokretač gospodarskog razvoja naše zemlje. Samo, momci moji iz upravljačkih struktura vlasti, to triba oživit prije nego šta uđemo u EU, a da nas ne bi udavilo ko male poljoprivrednike Estonce i ostalu ekipu iz tranzicijckih zemalja nedavno ušlih u EU (malo naših političara spominje kako je proizvodnja krumpira više nego prepolovljena nakon ulaska te zemlje u EU, šta je vrlo idnikativno).
Šta se mene tiče, ja bih volio da je traktora s priključcima svako proliće sve više. Ne šta mi ih ćaća popravlja ;-) već da ponovo oživi polje i ljudi imaju motiva nečim se bavit kod svoje kuće.
|
12.03.2005., subota
Starčevićeva ulica u Trilju - rupa na rupi
Nakon glavnih triljskih ulica Kralja Tomislava, Bana Jelačića i Sv. Mihovila, prometnica koja zasigurno ima najveći značaj za normalno prometovanje u ovom gradu je ulica Ante Starčevića, koja vodi od puta za Gardun do kuće Galić. U posljednje vrijeme stanovnici ove 400-njak metara duge ulice, ali i oni koji njome prolaze, suočavaju se sa problemima u normalnom prometovanju.
Naime, unatoč mnogobrojnim obnovama asfaltnog kolničkog pokrova, površina ulice prepuna je rupa i oštećenja koje mnogobrojne padaline još više izdube, tako da vozači moraju voziti pravi slalom ukoliko ne žele štetu na svom vozilu. Svakako je potrebno obnoviti površinski sloj, ali u cijeloj dužini kako bi sanacija bila uspješna.
S druge strane stanovnici Starčevićeve ulice se tuže kako vozači prometuju brže nego što to uvjeti na cesti dozvoljavaju, tako da dovode i sebe i ostale u opasnost. Zamjerka svakako nije bezazlena jer je riječ o napučenoj ulici u kojoj se ujedno nalazi i dječji vrtić. Stoga oni već dulje vrijeme predlažu Gradskoj upravi: postavite ležeće policajce, kako bi se spriječile divlje vožnje.
|
10.03.2005., četvrtak
Seoski turizam u Trilju - kako prepoznati potencijal?
Potencijal za to postoji, ali naprosto u Trilju nije prepoznat u pravoj mjeri, jednako kao i u najvećem dijelu Dalmatinske Zagore. Riječ je o seoskom turizmu, koji je zasad samo rijedak slučaj u našem kraju, iako se javljaju hrabri poduzetnici koji imaju volje barem pokušati osmisliti seosko gospodarstvo na kojem ožive stare običaje.
Šetnica u središtu Trilja
Bistre vode Cetine, livade u polju, osunčane padine brigova i planine Kamešnice, stare ograde i kamene kuće po našim selima… Sve to već samim spominjanjem podsjeća na neki prirodni smiraj i ljepotu u kojoj uživamo a da u biti ljudi nisu ni svjesni kojim blagom raspolažu.
Grab - lipota sama po sebi
Mlinice u Grabu, tvrđave Čačvina i Nutjak, spoj Cetine i Rude, kanjon Cetine ispod Trilja skupa s ostacima minica, čaporski vinogradi na sunčanoj strani, stari stećci za Mašetima u Gornjim Voštanama, pa i uređena šetnica uz obalu u središtu Trilja – samo su neki od prirodnih ljepota i znamenitosti kojih nismo ni svjesni jer smo svakodnevno među njima, a nekome sa strane su nešto jedinstveno, kakvim bi ih i lokalno stanovništvo tribalo doživljavati. Dakako, triba sve to nastojat sačuvat od mogućeg propadanja te održavati u dobru stanju, ali sa jednim sustavnim planom i predstavljanjem na turističkom tržištu otvara se mogućnost razvitka seoskog turizma u našem kraju kao u najmanju ruku gospodarske grane koja će bar dijelom smanjit raseljavanje mlađeg stanovništva.
Neko će reć – pa zar nije turistička zajednica nešto pokušala u tom pogledu? Je, istina je, tiskala je brošure i razglednice ali bez nekog značajnog efekta jer ni sami vjerojatno nisu znali di bi to plasirali, a i javna je tajna da turistička zajednica uglavnom služi interesima jednih lokalnih ugostitelja, tako da ne čudi šta su motivi na tim razglednicama uglavnom uvik isti i prikazuju samo neke odabrane face. Ali, dosta o njima. Mislim, toliko su sposobni da su nedavno izazvali reakciju Gradskog vijeća koje ih je prozvalo jer samonicijativno na svim materijalima navode za ime mista Trilj na Cetini umisto kratko, jasno i prepoznatljivo Trilj.
U Garjaku pokraj Vrlike već više od godinu i po dana djeluje Vila Barbara, koja nudi gostima tradicionalna jela i upoznavanje s domaćim običajima i životom kakav je nekad bio. Nema raloga da se to ne ponudi i u Trilju i okolnim mistima. Nije da se nema di to osmislit, uz napomenu da turisti posebno s zapadnoeuropskih tržišta traže potpunu i osmišljenu uslugu na seoskim imanjima – vidili ste primjere imanja iz kontinentalnog dijela Istre di ljudi beru lovu a mora ni blizu. Isto tako, jednostavna je strategija ponuditi gostima aktivan odmor putem raftinga, trekinga i šetnji u prirodi i kombiniranju tih aktivnosti s odmorom na recimo nedalekoj Makarskoj rivijeri.
Ko što rekoh, javljaju se hrabri poduzetnici u ovoj zahtjevnoj djelatnosti u kojoj se reputacija teško gradi a brzo se izgubi. Tako se u Strmendolcu gradi ugostiteljski objekt koji će gostima nuditi cjelovitu uslugu uz mogućnost jahanja. Hotel Sv Mihovil ne triba ni spominjat, jednako ko i pansion Manda u Košutama te motel Dalmacija na izlazu iz Trilja. Nadam se da neće dugo proć vrimena a da im se ko još ne pridruži.
Svako misto oko Trilja ima potencijal, i to je šteta ne iskoristiti.
|
Sa sastanka bivših djelatnika Cetinke
Na sastanku biših djelatnika Cetinke održanom 09. ožujka u kinodvorani u Trilju prema Vladi, Saboru u javnosti su upućeni slijedeći zahtjevi:
1. Vlada bi trebala vratiti 901 tisuću kn bivšim djelatnicima Cetinke (na sličan način je iznos novca za mirovinsko oprostila Imostroju iz Imotskog);
2. svim zastupnicima u Saboru, a napose Niki Rebiću iz Vrlike kao bivšem djelatniku Cetinke, upućen je zahtjev da djeluju na tijela Vlade kako bi se djelatnicima Cetinke u razdoblju Domovinskog rata 1991-1995 priznao beneficirani radni staž.
Niko, pomozi svojim nekadašnjim kolegama
|
09.03.2005., srijeda
Bivši radnici Cetinke nisu zadovoljni odnosom Vlade prema njima
Ako Vlada može dati radnicima "Imostroja" - može i "Cetinke"
Već smo pisali o naplati potraživanja od strane djelatnika Cetinke, koja su ovih dana sjela na njihove račune. Kroz stečajni postupak bivšim radnicima priznata su potraživanja u iznosu oko 8 milijuna kuna. Od utrška iz prodane stečajne mase sud je 280 bivših radnika, koji su otvaranjem stečaja upućeni na Zavod za zapošljavanje, obeštetio sa 2.889.724,32 kune, a 142 zaposlenika koji su radili tijekom trajanja stečaja dobila su 635.712,13 kuna
Stožer za naplatu potraživanja bivših radnika triljske "Cetinke" u stečaju nije zadovoljan se do sada dobijenim. Na sastanku stožera zaključeno je da se ustraje na još najmanje tri zahtjeva jer je to minimum ispod kojega se ne može ići:
1. od Vlade RH zahtijeva se da se po istoj formuli koju je primijenila za radnike imotskog "Imostroja" odrekne 901 tisuće kuna u korist triljskih radnika.
2. za vrijeme trajanja Domovinskog rata, odnosno u razdoblju od 1991. do 1995. godine, radnici "Cetinke" svoje znanje i sposobnosti stavili su u funkciju specijalne proizvodnje namijenjene obrani - u triljskoj su se tvornici proizvodile ručne bombe. Bivši radnici, koji su u međuvremenu kao i toliki drugi branitelji ostali bez svojih radnih mjesta, sada traže da im se barem prizna beneficirani radni staž što je najmanje što im država može i treba dati.
3. bivši radnici "Cetinke" zahtijevaju od države da im uplati doprinose za mirovinsko osiguranje. Naime, "Cetinka" prije odlaska u stečaj svojim zaposlenicima nije uplaćivala nikakve doprinose, ni za zdravstveno ni za mirovinsko osiguranje. Unatoč tomu radnicima je taj radni staž priznat. Međutim, kako je izostala uplata doprinosa u obračunu mirovine ovi će radnici biti zakinuti. Da im se to ne bi dogodilo oni zahtijevaju od države da za njih plati doprinose.
Stožer će za istrajavanje na ovim zahtjevima tražiti podršku bivših radnika. Zbor je sazvan u srijedu 9. ožujka u triljskoj kinodvorani, s početkom u 11 sati.
|
08.03.2005., utorak
Triljska gospodarska zona - kad će više, općinari?
Triljska gospodarska zona, predviđena na lokalitetu u naseljima Čaporice i Ugljane, pokraj državne ceste Trilj-Imotski, do daljnjega će – po svemu sudeći još jako dugo – pričekati bolje i povoljnije dane. Naime, proces izrade prostornog plana uređenja koji je zbog nedostatka novca u gradskoj kasi trajao pune tri godine obeshrabrio je potencijalne ulagače, jer bez takvog akta nije bilo mogućnosti dobivanja lokacijske dozvole, što je prijeko potreban uvjet za izgradnju gospodarskih objekata. Isto tako, na to je utjecao nedefiniran status buduće triljske zaobilaznice kao segmenta autoceste Zagreb-Split-Dubrovnik koja bi na ovoj dionici trebala proći južnim dijelom područja, a koja je bila bitna infrastrukturna stavka u cijelom planu gospodarske zone. Zbog navedenih nejasnoća i otezanja, Trilj je tako izgubio utakmicu s investitorima očito atraktivnijim općinama Dugopoljem i Dicmom, koji su napravili značajne pomake u realizaciji svojih gospodarskih zona i nisu poduzetnike opterećivali suvišnom administrativnom procedurom, te s općinom Hrvace koja je najveće gradilište na području Cetinske krajine.
U Dicmu se gradi i radi, a u triljskoj poslovnoj zoni drača i dva objekta
Tako je gospodarska zona Trilj spala na dva slova: riječ je pogonu za proizvodnju drvenarije i građevinske stolarije te o ugostiteljskom objektu. Iako je bilo najave o izgradnji betonare te pogona za proizvodnju aluminijske stolarije za upotrebu u građevinarstvu, do dolaska investitora nikad nije došlo. Te najave su ostale samo na zamislima, jer su se uz dugotrajnu proceduru oko prostornog plana u isto vrijeme potencijalni investitori suočili s ograničenjima u vidu slabog napona električne struje te nedostatka tekuće vode, s tim da su ti problemi u međuvremenu riješeni, ali očito prekasno i nakon što je kapital otišao drugdje.
|
07.03.2005., ponedjeljak
Osnovana pčelarska udruga u Trilju
Jedna od zadaća novoosnovane udruge je i briga o očuvanju nezagađenih prirodnih uvjeta
Pčelari iz naselja triljskog kraja okupili su se u pčelarsku udrugu, kojoj je cilj predstaviti domaći med kao ekološki proizvod te organizirano nastupiti na tržištu. Predsjednik udruge je Petar Babić iz Voštana a dopredsjednik Petar Bugarin iz Graba. U udrugu je učlanjeno 30ak od oko 50 triljskih pčelara, a u prosjeku svaki od njih posjeduje 40 košnica dok se ukupno proizvede i do 30 tona kvalitetnog meda od kadulje, vriska i livadske paše.
Med na triljskom području je visokokvalitetan ekološki proizvod zbog činjenice da pčele borave na nezagađenim prostorima poput onih u Potkamešju. Stoga će uz tržišno predstavljanje jedna od zadaća novoosnovane udruge biti briga oko održavanja takvih prirodnih uvjeta, što znači da više pčelari iz susjednih krajeva neće više moći dovoziti pčele na ovo područje bez pristanka lokalnih uzgajivača i plaćanja naknade, kao što je to dosad bio slučaj.
Organiziranje udruge pčelara i njihovu brigu oko prirode valja pozdraviti, jer je to jedan od koraka u preventivnoj ekološkoj zaštiti nezagađenog triljskog kraja koji ima velike potencijale u seoskom turizmu, koji je doduše tek u začecima.
|
05.03.2005., subota
Nevolje ispod Kamešnice
Priča mi danas jedan poznati sinjski pečenjar janjaca i odojčića da ga je strah ić u drva u Kamešnicu. Na moje pitanje zašto, kaže mi da je puna planina ljudi s ‘motorolama’ koji ne love švercere nego su strateški raspoređeni da dojave prolazak vrlo traženih osoba ili osobe. Koga traže i čekaju, nije teško pogoditi, jer je riječ o čoviku kojim nas svakodnevno bombardiraju sa TV ekrana, iz zvučnika radio-aparata i s naslovnih strana svih tiskanih medija osim eventualno erotske štampe.
Čekaju Antu Gotovinu u nadi da ga ne nađu, a vlada je morala rasporedit ljude po planini da bi pokazala ekipi iz EU kako je negog vraga poduzela po tom pitanju skoro 4 godine nakon generalovog nestanka. Obzirom da Hrvatska od postizanja nezavisnosti 1991. u pravilu ima vlast koja svoje gospodarske neuspjehe i manjak ikakve strategije razvoja nastoji opravdat neselektivnim ulizivanjem ekipi u inozemstvu – po sistemu ko je god nešto u EU, pa sad bio čovik član najniže razine Komisije za sušenje bakalara i gubljenje vrimena triba mu se štekat, u čemu su se isticale i Matešina i Račanova i Sanaderova vlada.
Ništa nova od 90ih
Da se razumimo, nemam namjeru ulazit u pitanja za i protiv EU, ali ne mogu otrpit jeftino štekanje i laganje u oči te jeftina opravdavanja, s tim da se ljude uporno želi uvjerit da su stvari drugačije od onog šta im je i samima jasno. Samo mi ne bi bilo drago da neko pogreškom koga upuca, pa sad bio čovik švercer drva ili takvo nešto.
Valja bit iskren pa priznat da je žalosno da na graničnom prijelazu Kamensko raznorazni evropski džabalebaroši (kako bi rekli u SiCG) na teritoriju RH mogu pez pardona slikati sve građane koji ulaze ili izlaze iz zemlje i voditi bilješke o njima te na taj način nekome u Kamenskom debelo kršiti zakone o privatnosti i ljudskim slobodama šta kod sebe iznimno ističu ko dostignuće.
Za ekipu iz EU: priča se da je Gotovina sidio isprid stare škole u Kamensku
I sad, nek nešto šušne ili se šta oglasi, može kome poletit ruka za pištolj i dok čovik šta je iša u drva objasni kako siče drva u svojoj (može i u tuđoj) ogradi, ostadoše janjci neispečeni. A i gostioničari na prijelazu imaju osjećaj da ih neko gleda...
|
04.03.2005., petak
SPECIAL: Vucine najjače izjave
Lud? Možda na prvi pogled. Blesav? Tu bi se već moglo nešto nać… Ima ćuka u glavi? To definitivno – riječ je o čoviku koji ima prirodnu sklonost da zabavlja sebe a time i druge oko sebe, a ako usput još šta zaradi – tim bolje. Nema dvojbe, Siniša Vuco je jedna od najkontroverznijih osoba na hrvatskoj javnoj sceni. Pjevač, zabavljač, kandidat za zastupnika i župana, menadžer, organizator javnih događanja u kojima istaknutu ulogu ima koza Cetinka… Obzirom da je uvik isticao svoje triljsko porijeklo ko i to da je često u rodnom kraju, Vuco definitivno zaslužuje da mu posvetimo bar dio prostora, bez obzira na to šta radi i šta govori. Slijede njegove najistaknutije izjave koje je dao tijekom dugogodišnjeg rada – triba ih zabilježit na više mista jer je stvarno šteta da ovo propadne. Čovik je legenda i to je to. Uživajte.
O SEBI I KOLEGAMA S ESTRADE
Ja sam stil sam po sebi i ne mogu me staviti u neki okvir. Mogu me jedino nazvati modernijom verzijom Milića Vukašinovića, iako su mi od njegovog "Vatrenog poljupca" draži "Azra" i "Riblja čorba". Jedino su Džoni Štulić i Bora Đorđević bolji od mene. Ali stići ću ih, jer imam samo 32 godine. A, bogami, i prestići ću ih ako nešto napravim na svjetskom tržištu. Ne kao Bregović koji krade ciganske pjesme ili prerađuje "Bijelo dugme" po pet puta.
Bolji sam od svih na Balkanu, ko je bolji od mene?! A oni koji to ne priznaju, ko ih jebe.
Sad se i Grašo slika po novinama i priča da snima u Londonu, pozira kraj Big Bena, a tamo je otišao da prodaje kokice.
Njihova publika (Colonijina) ima od 15 do 17 godina. Takvi piju limunadu, javljaju se na radio i glasaju za "Coloniju". A kad se prvi put u životu napiju, ja ću im postati najdraži pjevač.
Kako to Rundek etno, a ja narodnjak?
Điboni ima mal' kurac.
Karan se klanja kravet'nama
Luka Vuco je Mišo Kovač broj dva hrvatske estrade – o svom ocu na estradi
Ovo šta je Mikulić piva doli u Turskoj na Eurosongu na engleskom, to je isto ko da su u nas doveli nekog Šiptara da piva "Moj Galebe".
Da se ja pitam, ja bih najradije svirao heavy metal i to s primjesama Istoka.
O MEĐUNARODNIM ASPEKTIMA KARIJERE
Napravio sam prije dvije godine neke snimke na engleskom i htio sam to plasirati u Americi. Bio je to trash metal zvuk s harmonikama i klavijaturama. A onda su srušeni oni neboderi u New Yorku, pa su sve to što sam radio smatrali kao provokaciju. Slikao sam se u sinjskoj narodnoj nošnji, a oni su mislili da sam taliban. – ova je jaaaka
Vuco u New Yorku?
Da nemam mnogobrojnu obitelj, ne bih živio u Hrvatskoj, ma ni u Evropi. Išao bih radije na Novi Zeland i čuvao ovce.
Ljudi su me po Beogradu zaustavljali i pozdravljali, a na autoputu nisu 'tili da mi naplate cestarinu.
U Srbiji, nažalost, ne shvaćaju da sam ja najjača muzička pojava na Balkanu u posljednjih 15 godina.
Love and drinking!
Love and drinking!
Love and drinking's the way I'm thinking – engleski prijevod megahita J "Volim piti i ljubiti"
O DRUŠTVENIM ZBIVANJIMA I POJAVAMA
Meni se čini da je onu Vesnu Pusić neko slabo odradija pa joj sve smeta.
Ja želim da se zemlja što prije raspadne i da svi crknu. Bit će posebna poslastica gledati kako djeca pjevaju i umiru. Volim ratove, ubijanja, klanja, razbijanje zgrada, kugu, koleru...
Normalno mi je da se nekoga siluje ako ga ovaj provocira.
Estrada, gomila govana…
To kad bi Indijci pojeli svoje krave u koje viruju, to bi bilo isto ko kad bi u Sinju pojili Gospu Sinjsku – u emisiji "Trikvartača", kolovoz 2004
O MUŠKO-ŽENSKIM ODNOSIMA I OBITELJI
More nije za muškarce, nego za ženske, da pokazuju sise i guzice ako ih imaju. Žene su za to da se šetaju po plaži i da ih mi muškarci gledamo. Šta se muškarci imaju kupat?! Dok se neki glupan kupa, ja ću mu nategnuti žensku.
Ja kad odem na plažu sidim u hladu, pijem pivo i nadgledam, pošto imam zgodnu ženu, da neko ne "skoči" na nju. Nije joj loše, ne radi u firmi. Samo čuva dicu a ja joj dajem pare. Ima sve, ne mora ni o čemu da se brine.
Žene su nužno zlo i sretne su što nemamo alternativu. Dobro, imamo alternativu... Alternativa je - izdrkat ćeš ga, jebi ga, ali prirodnu alternativu nemamo. Pa ih moramo dresirati poput divljih zvijeri. Ne možeš je pripitomiti već samo dresirati.
Pa neću ja heavy metalom 'ranit svoje troje dice
To je bilo to. Hvala ekipi koja je dio materijala prikupila na hr.alt.trash, te mnogobrojnim tabloidima čiji novinari su zabilježili navedene izjave. Ovo je bio samo dio priloga za detaljnu biografiju, tako da nastavak slijedi.
|
03.03.2005., četvrtak
Bliže se izbori - najavljuje se gradnja nogostupa
Izgleda kako će nakon mnogobrojnih i dugogodišnjih traženja i zamolbi nogostup uz državnu cestu Trilj-Brnaze ipak biti izgrađen – kako piše Slobodna, Županijsko Poglavarstvo je na svojoj sjednici vezanoj uz ulaganja u prometnu infrastrukturu odlučilo odvojiti sredstva za izgradnju nogostupa na relaciji Trilj-Sinj.
Cesta kroz Košute - uskoro sigurnija ili?
Pošto je nogostup izgrađen uzduž cijele te rute osim u Košutama i na ulazu u Trilj, ukoliko se bude išlo razumom napraviti će se nogostup i na toj dionici – iako znajući naše političare i lokalne šerife ne bi bilo čudno da se npr napravi nogostup kroz Turjake s obe strane a da stanovnici Košuta opet ostanu kratkih rukava ko šta je bio slučaj već godinama. Valjda će bit toliko zdravog razuma da se taj infrastrukturni sadržaj napokon dovrši uzduž cijele dionice ove državne ceste, jer će u svakom slučaju biti značajan doprinos sigurnosti.
Ipak, pitanje je šta se ovoliko čekalo s tim. Grad Trilj je postavljao kontejnere i javnu rasvjetu u mistima s gustoćom stanovništva od 1 st/km2 a iz nekih samo općinarima poznatih razloga uporno je bio zaobilažen dio od groblja u Trilju do Košuta kojim svakodnevno pješke prolaze stotine, a u pojedine dane i iljade mještana i školske dice. Ne kažem da ne triba svima dat infrastrukturu, od mista di imaju sve skupa dvoje ljudi u selu do naselja u kojima ima po 2ipo iljade stanovnika, ali logično je poštivati neke konkretne prioritete poput broja stanovnika pa ako ćete i broja poreznih obveznika koji na kraju cilu tu stvar oko infrastrukture i financiraju.
Ipak, nadam se da će bit bolje. Proračun je u Trilju ove godine skoro 12 milijuna kuna, pa valjda će se nešto i namjenski iskoristit.
Osim toga, ove godine su i lokalni izbori pa sad kroz proliće možemo očekivat ubrzanu gradnju svega i svačega. Ako imate šta pitat u vašoj općini ili gradu da vam dovedu, sad je vakat.
Pa sad bili to reflektori na igralištu, laptop ili matično stado ovaca, sve će vam dat samo da glasate.
|
02.03.2005., srijeda
Droga
Obzirom da se u našem mistu priko zime praktički ništa ne događa i problem je nać temu o kojoj bi se moglo pisat – isti problem sam ima i za vrime novinarske karijere u Slobodnoj – a nemam se baš običaj bavit nekim temama iz Kronike 92 ali sila je prilika, ovom prilikom ću reć kako je zadnjih dana top-tema u našem mistu bilo privođenje dvojice građana sa oko 55 grama droge.
Ta vijest uzbunila je duhove, pogotovo nemalog broja roditelja srednjoškolske dice koji sigurno ne bi tili danas-sutra nać se u poziciji da im nestaje lova i stvari iz kuće, da im dite vidno omršavi, pojave mu se podočnjaci (a nije darker) i počnu ispadat zubi (a nije stara momčetina), da ne govorimo da pronađu žlice, šprice i ostalo… Dobar dio ljudi je kometirao kako je to stravično da se uopće pojavio neko ko to prodaje i to da se zna di se može nabavit.
Pritom pitaju ko je dopustio da se te stvari uopće toliko prošire? Odgovor je nešto teži za pronać i takve karakteristike da bi za vrat navukli neku državnu službu ili takvo nešto. I sami vidite da je zakon mriža u koju zapnu male ribe a velike je progrizu.
Bi li Eminem naša u Trillju šta mu triba?
Mislim, nije nimalo dobro da neko dođe do toga, a s druge strane neznam kome je uopće potriba i razlog uzimat te teške stvari. To da neko zapali ili uzme bombon da proba, to je još i razumljivo (kako se reče mladost-ludost) iako ne opravdavam niti malo – iznenadili bi se koliko ljudi je to učinilo, ali ić dalje te u konačnici bavit se heroinom i tako to… Koliko to uopće ima smisla?
|
01.03.2005., utorak
Cetinkini radnici dobili dio potraživanog novca
Neki od posjetitelja će se moć prisjetit Trilja otprije nekih 20ak godina. Radilo se o mistu od svojih 2 iljade i kusur stanovnika od kojih je dobar dio radio u tvornici Cetinka, poljoprivrednoj zadruzi Trilj te jednom od poduzeća u Sinju (Trnovača, Dalmatinka – isto nekad velike firme koje su silom prilika propale). To je bilo vrime srednje visokih i sigurnih plaća, viškova, organiziranih marendi za radnike, vražjih divizija tj radnika koji bi se izvalili s istočne strane kruga tvornice nakon obine marende i čekali u prančioku kraj radnog vrimena. U svakom slučaju, radilo se neloše i ljudi su imali solidan standard za to vrime – a dobar dio današnjih 50 i 60godišnjaka će vam reć kad ih upitate kako se tada najveći broj triljskih kuća izgradio. U to vrime Cetinka je zapošljavala oko 1100 radnika i bila sponzor rukometnog kluba u kojem su svoje prve korake u ovom lipom sportu napravile stotine mještana.
Prva ekipa Cetinke 1985. godine
U međuvremenu se odgodio rat i gubitak tržišta. U ratnom i poratnom vrimenu Cetinka se rješavala viška ljudi kroz prijevremeno penzioniranje, uz snažan politički utjecaj koji s jedne strane nije dopuštao da se tvornica privatizira i proda ili da ode u stečaj i započne sve iznova restrukturiranjem proizvodnje na zdravim temeljima. Sve se to moglo napraviti dok je vridnost Cetinkine imovine bila veća od vridnosti dugova, tako da bi mogući kupac još nešto državi i platio. No, na čelu firme je bio perspektivan političar kojemu je tribala odskočna daska za visoku politiku i jaku funkciju u Zagrebu te nije bilo šanse da se u njegovo vrime Cetinka proda.
U međuvremenu je perspektivan političar izgubio svoju zastupničku poziciju i potonuo u marginu lokane političke scene. Na mistu Cetinkinog direktora prominilo se još imena do odlaska u stečaj prije 3 godine.
Kako su radnici proživili te nesritne 3 godine, sami najbolje znaju. Tijekom tog neminovnog procesa se smanjio ionako mali broj radnika na 110 ljudi (10% od broja prije rata!), a bivši radnici su imali svoja potraživanja prema tvornici od koji nisu odustali tijekom kompletnog razdoblja. Izvarani i izmanipulirani sa svih strana, od ove i one vlasti, dobar dio njih nije očekivao da će ikad vidit išta od te zarađene love.
Cetinka je uspješno prebrodila stečaj i startala je proizvodnja pod novim imenom Cetinka Internacional. Kako sami kažu, tržište postoji i kontakti su se intenzivirali, pa je za očekivati da će vremenom porasti broj radnika sa današnjih 70ak na znatno više.
U međuvremenu - a po uplatama koje su pristizale kako za kupnju tvornice tako i za kupnju njenih nekadašnjih prostora - sluha je imao i trgovački sud koji je pravovremeno reagira na jednu od uplata i dao radnicima za pravo da se naplate. Računa se da je oko polovice radničkih potraživanja naplaćeno, tako da su ljudi ipak došli do neke crkavice i vidila da im borba nije bila uzaludna, tim više šta su se borili za svoje.
Pritom je dobro da nisu odustali, jer da je do države i vlade - neovisno koje - ne bi vidili ni lipe. Ono šta ipak daje nadu je to da još uvik ima poštenih i nekorumpiranih ljudi u tijelima pravosudne vlasti koji imaju socijalnog sluha.
|
|
