Marketing
Seoski turizam u Trilju - kako prepoznati potencijal?
Potencijal za to postoji, ali naprosto u Trilju nije prepoznat u pravoj mjeri, jednako kao i u najvećem dijelu Dalmatinske Zagore. Riječ je o seoskom turizmu, koji je zasad samo rijedak slučaj u našem kraju, iako se javljaju hrabri poduzetnici koji imaju volje barem pokušati osmisliti seosko gospodarstvo na kojem ožive stare običaje.
Šetnica u središtu Trilja
Bistre vode Cetine, livade u polju, osunčane padine brigova i planine Kamešnice, stare ograde i kamene kuće po našim selima… Sve to već samim spominjanjem podsjeća na neki prirodni smiraj i ljepotu u kojoj uživamo a da u biti ljudi nisu ni svjesni kojim blagom raspolažu.
Grab - lipota sama po sebi
Mlinice u Grabu, tvrđave Čačvina i Nutjak, spoj Cetine i Rude, kanjon Cetine ispod Trilja skupa s ostacima minica, čaporski vinogradi na sunčanoj strani, stari stećci za Mašetima u Gornjim Voštanama, pa i uređena šetnica uz obalu u središtu Trilja – samo su neki od prirodnih ljepota i znamenitosti kojih nismo ni svjesni jer smo svakodnevno među njima, a nekome sa strane su nešto jedinstveno, kakvim bi ih i lokalno stanovništvo tribalo doživljavati. Dakako, triba sve to nastojat sačuvat od mogućeg propadanja te održavati u dobru stanju, ali sa jednim sustavnim planom i predstavljanjem na turističkom tržištu otvara se mogućnost razvitka seoskog turizma u našem kraju kao u najmanju ruku gospodarske grane koja će bar dijelom smanjit raseljavanje mlađeg stanovništva.
Neko će reć – pa zar nije turistička zajednica nešto pokušala u tom pogledu? Je, istina je, tiskala je brošure i razglednice ali bez nekog značajnog efekta jer ni sami vjerojatno nisu znali di bi to plasirali, a i javna je tajna da turistička zajednica uglavnom služi interesima jednih lokalnih ugostitelja, tako da ne čudi šta su motivi na tim razglednicama uglavnom uvik isti i prikazuju samo neke odabrane face. Ali, dosta o njima. Mislim, toliko su sposobni da su nedavno izazvali reakciju Gradskog vijeća koje ih je prozvalo jer samonicijativno na svim materijalima navode za ime mista Trilj na Cetini umisto kratko, jasno i prepoznatljivo Trilj.
U Garjaku pokraj Vrlike već više od godinu i po dana djeluje Vila Barbara, koja nudi gostima tradicionalna jela i upoznavanje s domaćim običajima i životom kakav je nekad bio. Nema raloga da se to ne ponudi i u Trilju i okolnim mistima. Nije da se nema di to osmislit, uz napomenu da turisti posebno s zapadnoeuropskih tržišta traže potpunu i osmišljenu uslugu na seoskim imanjima – vidili ste primjere imanja iz kontinentalnog dijela Istre di ljudi beru lovu a mora ni blizu. Isto tako, jednostavna je strategija ponuditi gostima aktivan odmor putem raftinga, trekinga i šetnji u prirodi i kombiniranju tih aktivnosti s odmorom na recimo nedalekoj Makarskoj rivijeri.
Ko što rekoh, javljaju se hrabri poduzetnici u ovoj zahtjevnoj djelatnosti u kojoj se reputacija teško gradi a brzo se izgubi. Tako se u Strmendolcu gradi ugostiteljski objekt koji će gostima nuditi cjelovitu uslugu uz mogućnost jahanja. Hotel Sv Mihovil ne triba ni spominjat, jednako ko i pansion Manda u Košutama te motel Dalmacija na izlazu iz Trilja. Nadam se da neće dugo proć vrimena a da im se ko još ne pridruži.
Svako misto oko Trilja ima potencijal, i to je šteta ne iskoristiti.
Post je objavljen 10.03.2005. u 21:59 sati.