kolačić madeleine

Poštovano uredništvo,

u privitku Vam šaljem pjesmu "kad vidjeh komižu" nepoznatoga autora.

Pjesma ima zanimljivu sudbinu. Pronađena
je početkom osamdesetih godina 20. stoljeća u tada još otvorenom
Pansionu Ratković na samoj komiškoj rivi. Bila je u sobi br. 17, na
ormaru ispod novinskog papira koji je štitito ormar od prašine. Dok sam u
njoj boravio zagubio sam neke papire pa sam prekopao sve ne bi li ih
pronašao. Nisam ih pronašao, ali sam pronašao pjesmu.

U originalu je "kad vidjeh komižu" bila 
napisana nalivperom s crnom tintom  na grubom sivom papiru "škartoca".
Pjesmu sam tih godina prepisao poštujući centralnu simetriju stihova i
razmake te slobodnu ortografiju. U originalu je naslov bio "ali kad
vidjeh komižu", no "ali" je bilo prekriženo. Sve ostalo bilo je vrlo
čitko bez  prepravljanja: kao da je i to bio prijepis.

Original se tijekom godina izgubio, a prijepis mi je prije nekoliko dana ispao iz  knjige Borghesovih priča.

Unatoč nastojanjima da saznam tko je tih
godina boravio u sobi br. 17 pansiona, nisam uspio ući u trag mogućem
piscu. Tih godina u pansionu su boravili gosti iz cijele Jugoslavije i
doista je teško bilo što nagađati. Mogla je doslovce biti godinama pa i
desetljećima  na ormaru.

Vjerujem da će Vam se svidjeti "sudbinski zanos" koji izbija iz te pjesme. Nisam nikada prije pročitao ništa slično o Komiži.

Srdačan pozdrav.

Igor Ratković