Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/3010

Marketing

pjesma iz sobe broj 17 : kad vidjeh komižu



autor nepoznat, izvor : ovdje




kad vidjeh komižu

jednom

kad bijah mrtav
i stajah proziran u velikoj praznini
upita me anđeo smrti
gdje ti je srce
o moj avataru

o najcrnji od svih crnih
jednom
kad bijah živ
i bijah ptica
odnese me vir na daleku pučinu

i htjedoh se vratiti

ali tad mi se ukaza grad sa četiri sunca
ispod neba gdje ni jedna zvijezda ne fali
s bijelim jedrima na crnim brodima
za kojima svako more čezne

i vidjeh komižu
gdje se budi s hrabrošću mirisa lavande
u jutrima obavijena ružarijom i ružmarinom
dok muži bijahu na palubama
a žene u crnini na plažama

tamo je moje srce
zaboravilo je umrijeti
i sada
poput zastave vijori
u zlatnim danima komiže zlatne

iz kojih nikad nitko otišao nije





Poštovano uredništvo,


u privitku Vam šaljem pjesmu "kad vidjeh komižu" nepoznatoga autora.


Pjesma ima zanimljivu sudbinu. Pronađena
je početkom osamdesetih godina 20. stoljeća u tada još otvorenom
Pansionu Ratković na samoj komiškoj rivi. Bila je u sobi br. 17, na
ormaru ispod novinskog papira koji je štitito ormar od prašine. Dok sam u
njoj boravio zagubio sam neke papire pa sam prekopao sve ne bi li ih
pronašao. Nisam ih pronašao, ali sam pronašao pjesmu.


U originalu je "kad vidjeh komižu" bila 
napisana nalivperom s crnom tintom  na grubom sivom papiru "škartoca".
Pjesmu sam tih godina prepisao poštujući centralnu simetriju stihova i
razmake te slobodnu ortografiju. U originalu je naslov bio "ali kad
vidjeh komižu", no "ali" je bilo prekriženo. Sve ostalo bilo je vrlo
čitko bez  prepravljanja: kao da je i to bio prijepis.


Original se tijekom godina izgubio, a prijepis mi je prije nekoliko dana ispao iz  knjige Borghesovih priča.


Unatoč nastojanjima da saznam tko je tih
godina boravio u sobi br. 17 pansiona, nisam uspio ući u trag mogućem
piscu. Tih godina u pansionu su boravili gosti iz cijele Jugoslavije i
doista je teško bilo što nagađati. Mogla je doslovce biti godinama pa i
desetljećima  na ormaru.


Vjerujem da će Vam se svidjeti "sudbinski zanos" koji izbija iz te pjesme. Nisam nikada prije pročitao ništa slično o Komiži.


Srdačan pozdrav.


Igor Ratković



Post je objavljen 02.08.2012. u 10:55 sati.