Korak Naprijed
četvrtak, 27.11.2025.
Što nas uči Belbin?
Kada se govori o timskom radu zamišlja se da je to skup ljudi koji bez većih problema surađuju da bi ostvarili zajednički cilj. U stvarnosti to ipak nije tako jednostavno jer bez obzira na zalaganje članova tima ne ide sve uvijek glatko. To se događa zbog toga što su ljudi različiti, a upravo je u tome bit Belbinovog pristupa. On je razvio model od devet različitih timskih uloga. Drugim riječima, Belbin govori o tome da tim može uspijeti tek kada se poštuje svakog člana jednako bez obzira na različitosti.
Svaki član donosi drugačiji i na svoj način specifičan stil razmišljanja. Također, svaki član ima drugačije načine motiviranja, drugačiju energiju i drugačiji stil rada. Neki članovi će u tim donjeti stabilnost, drugi će inspirirati novim idejama, a treći će paziti da sve ide po planu. Ključ je u tome da svatko nađe ono mjesto u timu koje mu najbolje odgovara.
U praksi bi to značilo da se uspješnost tima temelji na razumijevanju ljudi. To je najbolje vidljivo na primjeru da osoba koja jako dobro upravlja financijama nije najbolja u komunikaciji sa klijentima. To je potpuno u redu jer je za to zadužen drugi član tima. Kada timovi to shvate i prestanu očekivati da svaki član mora znati apsolutno sve, postat će produktivniji te će uspješnije ostvarivati ciljeve koristeći najveće potencijale svakog člana.
Belbinov pristup može biti od velike pomoći kada u timu dođe do problema. Timovi vrlo često okrivljuju nekoga od članova ili kao problem vide nedostatak komunikacije. Problem bi se puno jednostavnije riješio kada bi se samo promislilo o tome da tim nema niti jednog člana koji zna obaviti posao koji je zapeo. Tada se ne bi trebalo tražiti krivca koji bi se loše osjećao jer je kriv za nešto što ne zna napraviti.
Osim problema Belbinov pristup nam pomaže da stvari gledamo pozitivnije. U današnjem svijetu veliki broj ljudi jedva čeka da netko pogriješi pa da ga se kritizira. Belbin govori o tome da se drugi ljudi počnu cijeniti. Moramo uvažavati snage drugih i ono u čemu su dobri, a ne kritizirati nekoga jer ne zna nešto napraviti. Kada timovi primjenjuju takvu praksu dolazi do poštovanja između članova te do bolje suradnje što u konačnici rezultira i boljom učinkovitosti.
Kao poruka svega, Belbinov pristup nas podsjeća da su najbolji timovi oni u kojima je svaki član najbolji u onome u čemu je jedinstven, a ne da je svatko izvrstan u svemu. Što prije to shvatimo svijet će nam postati ljepše mjesto.
subota, 15.11.2025.
Svi smo svijesni problema s kojima se suočava naš svijet - od društvenih nejednakosti do problema u zdravstvu, sigurnosti, obrazovanju i slično. U govoru Micaheal Portera zbilja me obradovalo čuti njegov pogled na ulogu poduzeća u društvu. Iako je on čovjek iz poslovnog svijeta, stalo mu je do toga kako poduzeća utječu na društvo i aktivno traži načine kako pomiriti dva svijeta - poslovni i neprofitne udruge.
Umjesto da Porter gleda na svijet na konvencionalan način, onaj u kojemu su poduzeća ta koja su isključivo dio problema, on sugerira da ona mogu biti ključni dio rješenja. Ukazuje na to da rad neprofitnih udruga dovodi samo do inkrementalnih promjena te da njihova rješenja na društvene probleme nisu skalabilna.
Michael govori da poslovanje stvara profit i resurse koji omogućuju rješenjima na navedene probleme skalabilnost, odnosno temeljitu pozitivnu promjenu.
Zbilja mi se svidjelo kako je objasnio koncept stvaranja dijeljene vrijednosti. Koncept govori o tome kako bi poduzeća trebala adresirati društvene probleme kroz svoj poslovni model, koji istovremeno stvara društvenu i ekonomsku vrijednost. Na taj način, Porter objašnjava, stvara se bolja vrsta kapitalizma: ona u kojoj ekonomski i društveni cilj ne stoje u sukobu, nego se nadopunjuju.
Da bi to bilo moguće, promjena u perspektivi mora biti prisutna kako na razini poduzeća, tako i svakog pojedinca, a u našem kontekstu - nas studenata. Na nama kao budućim poduzetnicima, zaposlenicima, menadžerima leži odgovornost za stvaranjem poduzeća koja će odgovarati na društvene probleme na pozitivan način. Poanta je da ne uložimo svoje živote i onoliko radnih sati koliko ih ima u 40 godina staža u nešto što je nebitno, što ne stvara pozitivan utjecaj na društvo, što ne stvara vrijednost, a kamoli ne u nešto što oduzima vrijednost i doprinosti dekadenciji društva.
Ovaj blog neka služi kao poticaj svakome tko čita da koristi svoje osobni i karijerni razvoj na dobro u društvu - s namjerom. Da ne ide iz dana u dan bez svrhe, bez osjećaja da je doprinjeo makar svojoj užoj okolini, nego da na kraju svakoga dana može sjesti i reći da je zadovoljan pozitivnim utjecajem kojeg je ostvario tog dana.
Na taj način će se pozitivne promjene proširiti u društvu, ako krenemo od sebe.
četvrtak, 30.10.2025.
Zašto radimo to što radimo?
Koliko puta si se zapitao zašto radiš ono što radiš? Ne što radiš, ne kako, nego baš zašto.
Kada sam to pitanje prvi puta čuo, pomislio sam: „Pa zato što moram.“ No, kad sam poslušao Simona Sineka i njegov TED talk „How Great Leaders Inspire Action“, shvatio sam da „moram“ nikada nije dovoljan niti prihvatljiv odgovor. Sinek objašnjava koncept Zlatnog kruga i tri razine našeg djelovanja: Što, Kako i Zašto.
Većina ljudi (organizacija) zna što radi; imaju svoj posao, zadaće koje obavljaju, projekte koje realiziraju. Neki znaju i kako to rade; po čemu su drugačiji, kvalitetniji ili inovativniji od onoga drugoga. Ali vrlo malo njih zna zašto to rade, zašto uopće postoje, koje vrijednosti ih vode, što ih pokreće kad nema vanjskog priznanja. I upravo ovdje leži ključ razlike između ljudi i organizacija koji samo postoje i onih koji stvaraju promjenu.
Sinek govori: „Ljudi ne kupuju ono što radite, nego zašto to radite.“ I to je toliko jednostavno, a toliko moćno. Kad znaš svoj „zašto“, svaka odluka ima smisao, svaka prepreka postaje dio puta, a ljudi oko tebe to osjete. Ne moramo ih uvjeravati, oni nam jednostavno povjeruju.
Obratimo pažnju na Patagoniju. Njihov „zašto“ nije prodaja jakni, nego zaštita planeta. Ili Apple, koji ne prodaje tehnologiju, već ideju slobodnog razmišljanja. Ta poduzeća nisu uspjela jer su imala najbolji marketing, nego zato što su znala tko su i zašto rade to što rade.
Isto vrijedi i za pojedince. Svi mi imamo svoje Zlatne krugove, iako ih često nismo svjesni. Možda tvoj „zašto“ nije promijeniti svijet, nego pomoći nekome da pronađe smisao u svom. Možda nije voditi tisuće ljudi, nego biti uz one do kojih ti je stalo.
Možda je vrijeme da se sami zapitamo: „Koji je naš zašto? Što nas pokreće kad nije lako? Što nas tjera da ustanemo i krenemo dalje, iako bi možda bilo jednostavnije odustati?“
Kada pronađemo svoj „zašto", sve ostalo sjeda na mjesto, odluke postanu jasnije, energija se vrati, a naši postupci dobiju dublji smisao. I to ne mora biti ništa spektakularno. Ponekad je „zašto“ jednostavno želja da doprineseš, da budeš koristan, da ostaviš nešto bolje iza sebe.
Vjerujem kako nam Sinek svojim govorom nastoji poručiti kako smisao našeg postojanja ne treba tražiti izvan sebe, već u onom što nas pokreće iznutra.
ponedjeljak, 20.10.2025.
The Corporation - Vrijeme za buđenje
The Corporation analizira ulogu modernih korporacija u društvu i njihov utjecaj na ljude i planet. Kombinira intervjue s ekonomistima, bivšim izvršnim direktorima i aktivistima, studije slučaja te povijesna događanja kako bi pokazao kako korporacije, vođene profitom i često nemoralnim praksama, oblikuju društvo, ekonomiju i okoliš.
Film je u meni izazvao bijes. S jedne strane prikazuje koliko moći korporacije imaju, dok obični ljudi često nemaju mogućnost mijenjati sustav. S druge strane, probudio je nadu jer kao što je profesor Omazić rekao „jedan komarac u sobi dovoljan je da stvori problem“ što znači da mali koraci te individualna odgovornost mogu pokrenuti promjene.
Što se tiče granice između privatnog i javnog interesa smatram da bi njih najbolje definirao moralno snažan vođa čije su vrijednosti u skladu sa zakonima države. Zakone ne donosi masa, već tijelo mudrih intelektualaca i filozofa koji traže istinu i stavljaju zajedničko dobro iznad osobnog interesa.
Interesi menadžmenta, vlasnika, zaposlenika, kupaca i drugih interesnih skupina uvijek su donekle u sukobu, no ključna skupina za uspjeh poduzeća su vlasnici. Oni određuju vrijednosti i ciljeve poduzeća, tj. hoće li ono biti moralno ili „psihopatsko“.
Kroz usporedbu s karakteristikama psihopata, ravnodušnost prema osjećajima drugih, nesposobnost osjećaja krivnje, nepoštivanje sigurnosti drugih, nepoštivanje društvenih normi te kontinuirano laganje i varanje radi profita, jasno je da se korporacije često ponašaju psihopatski. Pa tako film pokazuje ekološke i etičke posljedice korporacija: zagađenje, trovanje hrane i vode, izradu štetnih proizvoda te eksploataciju djece i radnika. Jedan primjer su cjepiva gdje nas očigledno lažu i kriju nam informacije o štetnosti što je bilo vidljivo u pandemiji Covid 19. Tek sada se otkriva prava štetnost i posljedice cjepiva koje je do nedavno bilo savršeno sigurno. Dovoljno je reći da su necijepljeni sretni što nisu pali pod pritiskom propagande.
Korporacije bi trebale komunicirati slobodno, ali uz transparentnost i prikazivanje posljedica svojih proizvoda i aktivnosti.
Grossmanova izjava ukazuje na manipulaciju percepcijom i stvaranje lažne slike o korporacijama. Klijenti, kupci i zaposlenici mogu prepoznati takvu manipulaciju ako osvijeste tri ključne činjenice: većina proizvoda i usluga koji se danas nude nije korisna ljudima i mogli bismo bez njih, mnoge korporacije ne djeluju u interesu ljudi, postoji evidentna borba dobra protiv zla. Svjesni ovoga, potrošači mogu pristupiti oglašavanju s oprezom, samostalno istražujući motive iza poruka.
U idealnom svijetu moguće je zamisliti život bez korporacija, ali ne i bez poduzeća. Ljudi će uvijek trebati razmjenu hrane, energije, proizvoda i znanja. Takav sustav zahtijeva promjenu svijesti ljudi, gdje bi vrijednosti zajednice nadvladale individualnu pohlepu.
Po mom mišljenju, sve na kraju vodi prema Bogu. Osoba koja se boji Boga i iskreno živi prema Njegovim zapovijedima prirodno će se truditi ne nanositi štetu drugima i planetu. Ovdje ne govorim o religiji u formalnom smislu, već o unutarnjem moralnom kompasu. Možda nije popularno mišljenje, ali dok god našim društvom i korporacijama upravljaju nemoralni ljudi koji ne razumiju važnost višeg dobra i istine, Hrvatska će, pa tako i bilo koja druga država, biti izložena ozbiljnom riziku i prijetnji kolapsa. Bitno je krenuti od sebe te svakodnevno u svojim zajednicama nastojati živjeti održivo. Moramo prepoznati vrijednosti koje nadilaze osobnu korist ako želimo dugoročno očuvati ljude, zajednicu i planet.
