Korak Naprijed
četvrtak, 11.12.2025.
Osvještavanje, odgovornost i povratak jednostavnijem životu
U posljednje vrijeme sve više razmišljam o tome koliko je jednostavno izgubiti se u modernom ritmu života i postati dio beskrajne potrošačke navike koja nas, gotovo neprimjetno, udaljava od prirode, zajednice, pa i od samih sebe. Prezentacija 6+1R kao i studija slučaja Patagonija koju smo obrađivali natjerala me da se ponovno zaustavim i promatram svoj život iz drugačije perspektive.
Danas se čini kao da je sustav namjerno postavljen tako da potiče komfor, brzinu i potrošnju. Kad uđemo u bilo koji dućan, teško je steći dojam da itko pokušava učiniti išta održivo, naprotiv, ambalaže je sve više, kvalitete sve manje, a izbor “održivog” često je skuplji, kompliciraniji i zahtijeva mnogo truda.
Prosječan čovjek, koji se bori da prehrani obitelj, otplati kredit i odradi posao od devet do pet, jednostavno nema kapacitet razmišljati o svakom komadiću otpada. Ako vidi šunku na akciji, kupit će je, bila ona u plastici, papiru ili radioaktivnoj ambalaži. I tko mu može zamjeriti? Sustav je takav da se održivost prebacuje na pojedinca, a istovremeno ga zatrpava obavezama i borbom za osnovnu egzistenciju.
Idemo se nakratko vratiti u prošlost. Ustanem bez alarma, u vrijeme izlaska sunca. Izađem na trijem, udahnem duboko, osjetim svježinu dana i resetiram sustav u tijelu. Ako je hladno, naložim vatru. Nahranim životinje. Pripremim doručak od sezonske hrane iz vrta, iz smočnice. Nikakav “superfood”, ništa procesuirano, samo ono što prirodno imam. Odradim neki fizički posao, družim se s djecom, pripremam ručak, brinem o životinjama, pratim ritam dana. Navečer gledam zalazak sunca, gasim se polako, možda ponovno naložim vatru i provedem vrijeme s obitelji. Jednostavno, možda i puno teže, ali svrhovito…
Pogledajmo realnost današnjeg čovjeka: Ustane, odmah pogleda mobitel i vidi katastrofične vijesti. Tušira se, jede nešto na brzinu, vozi se u gužvi do posla. Od devet do pet obavlja zadatke, pojede nešto iz Wolt dostave jer nema vremena. Vraća se kući oko šest, izmučen, jede nešto slatko, pali Netflix, a u krevet ide između 23 i 2 ujutro. I sve to, iznova. Vidite li vi tu ikakav smisao?
Glavni krivci? Vlade i korporacije. I ne, to nije slučajno. To je sustavno udaljavanje čovjeka od njegove svijesti, zdravlja, prirode i zajednice. Nije daleko od onoga što vidimo u filmu Matrix. Možda zvuči smiješno, ali pogledajte kako živimo. Pogledajte kako se osjećamo. Pogledajte koliko malo vremena provodimo u prirodi, koliko malo energije imamo za sebe, za druge, za planet. Odvojili smo se od sebe. Zatrpani smo informacijama, obavezama i konstantnom bukom. Prosječan čovjek u gradu možda mjesecima nije vidio zvjezdano nebo ili osjetio tišinu šume. Kako onda očekivati brigu za okoliš? Sav fokus društva prebačen je na tebe i tvoj uspjeh. Bitno je da zarađuješ, da kupuješ, da trošiš. To je dovelo do generacije ljudi koji misle samo na sebe, jer ih je sustav tako oblikovao.
Moderni problemi, logično, traže moderna rješenja.
Ne predviđam bajnu budućnost ako društvo ostane ovakvo. Dok god državu vode oni kojima je stalo samo do profita, teško ćemo vidjeti promjene. Ali ipak, postoji nada. Vidim je u mladima, u društvenim mrežama koje, unatoč svim manama, potiču veliko buđenje. Svaki čovjek ima svoj put, ali vjerujem da nas taj put, ako je iskren, uvijek vodi bliže prirodi i odgovornijem odnosu prema planetu.
Što ja radim da ostanem normalan u svemu ovome iz perspektive održivosti? Trudim se jesti organski, jer ono što unosimo u tijelo utječe na um i energiju. Kupujem mlijeko i kefir od lokalnog proizvođača u staklenim bocama i vraćam ih za ponovnu upotrebu. Zimi nastojim ne kupovati hranu koja sezonski ne bi postojala. Izbjegavam grickalice i procesuiranu hranu u plastici. U trgovinama kupujem samo nekoliko osnovnih sastojaka. Kod kuće odvajam plastiku, papir i biootpad. I dalje imam puno prostora za napredak, svi imamo.
Dragi kolege, svaka promjena počinje od nas samih. Možda sam previše surov, ali mislim da je vrijeme da se probudimo i zapitamo što radimo iz dana u dan. Da budemo prisutni, svjesni, odgovorni. Čuvajmo svoj um, ljude oko sebe i naš planet.
U ime tima Korak naprijed, čisto da znate tko je frustrirani čovjek iza bloga,
Roko.
