četvrtak, 21.08.2008.

Lijepa večer u životu običnog blogera

Provozah se do Osijeka večeras. Prvi put nakon prekida otišao sam se susresti s Ljubinkom.

Blistala je večeras, skockana, nasmješena Ljubinka. Razgovarali smo dugo. O svemu. I rekli sve što je ostalo neizrečeno.

Pokazala mi je da shvaća. Složili smo se oko svih razloga zašto se dogodilo to što se dogodilo. Oveći kamen pao mi je sa srca.

Bila je to najbolja i najljepša moja veza ikad. I prekid je bio isto takav - najbolji za koji dvoje ljudi mogu biti sposobni. :)

Vezu će nastaviti prijateljstvo s kojim će vjerojatno imati problema sve moje slijedeće ljubavi, jedna ili stotinu, svejedno. Jer, malo je onih koji mogu shvatiti tako nešto. I prihvatiti.


Osim toga, prije tog susreta sreo sam se s jednom čitateljicom ovog bloga. S jednom od onih koje samo čitaju i ne javljaju se. Skužila me je nakon konverzacije na jednom drugom mjestu i "ukopčala". Valjda svuda zvučim isto.
Susret je to bio bez teritorijalnih pretenzija. Jer se zna da nisam solo, jel...
Zanimalo ju je koliko će stvarni, živi lik pratiti predodžbu koju je stekla čitanjem. I mene je to zanimalo. Zaključak je - očekivala je malo tmurniju osobu. Što znači valjda da se na blogu premalo smijem.

I, na kraju, razgovarah s Ptičicom. Malo bolje no inače. Možda se uskoro postidim svih dosadašnjih postova o njoj. Želio bih to.

Eto. Pozdravlja vas jedan sasvim običan bloger. Homo homini lup... Oops. Bem ti latinski, nikad ga nisam znao.

Homo sapiens. Valjda.