subota, 09.12.2006.

Kreativno pisanje

Napisah neke kratke priče u životu svom kratkom. I poneku pjesmu.
Razlozi su raznorazni. Donedavno sam, kao što već vjerojatno znate bio ispod hrvatskog prosjeka izobrazbe, što me je motiviralo na samodokazivanje.
Koji je cilj tog pisanja? Privlačna mi je ideja da ću jednog dana objaviti neku zbirku, ali zbirku većim dijelom objavljenih radova. Jer kad neafirmirani autor izda knjigu uz pomoć nekog sponzora, sam plati tiskanje ili slično - to je silovanje pisanja i kvaliteta je uglavnom upitna. A uspjeh uglavnom nepostojeći.

Želim ostaviti neki trag iza sebe. Nešto što će ljudi ipak pročitati. Nešto čemu želim barem osrednji uspjeh. Jer do sad sam sjeb'o sve što sam mogao sjebati. Nisam se školovao jer sam imao crnjake u glavi kad sam trebao ići u školu. Radim smrdljiv i ljepljiv posao u radnom odijelu. Vozim polovnjaka na kredit. Možda nikad neću zasnovati obitelj. Otac mi je umro i od mene nije doživio ništa pametno. Zbog njega, sebe i nekolicine prijatelja želim nešto ostaviti iza sebe. Kao uspomenu. I zbog svakog tko će to nešto unijeti u svoj dom i staviti na svoju policu s knjigama.

Pisanje mi je najbolje išlo kad sam bio u DOWN-fazama. Budući da ne želim biti stalno sjeban da bih pisao, prednost ipak dajem svom životu.
UP- fazama.

Ono što bi pomoglo u tom pisanju jest konkretan povod. Povodi su uglavnom natječaji i moja upornost da se "uglavim" među korice neke knjige. Do sad sam dva puta uspio. No, to je preslab motiv. Pisao bih stalno kada bih imao vremena. Zbog vježbe. Ali ne živim tako, premalo imam vremena za pisanje.

Kad ne pišeš dovoljno ne uspijevaš izgraditi stil. Iliti - vječno se tražiš. Jer se nisi dovoljno potrudio da se nađeš.

Kad malo pročitam vlastiti blog koji je dobrano narastao za ovih godinu dana otkad pišem vidim tu dosta duhovitih i zanimljivih tekstova. Vidim i dosta dosadnog i bljedunjavog, jako sam samokritičan.

Možda jednog dana ovaj blog naraste toliko da se u njemu nađe dovoljno tekstova koje bi ljudi mogli "prožvakati" u hipu, nošeni nečim što ih ne pušta kad se jednom uhvate čitanja. Sad je još daleko od toga.

U međuvremenu bit ću zahvalan blogerima i komentatorima koji mi jave za svaki natječaj o kojem negdje doznaju. Tu desno, gdje piše "Emajliraj mi poštu".

Tenk ju.