nedjelja, 20.11.2005.

Homo-hetero-bi... Jeste li sigurni?

Heteroseksualan sam po spolnom opredijeljenju. Nikad nisam upoznao homoseksualca uživo. Znao sam neke u svom gradu, nisam ih osobno poznavao. Kao i većina oko mene bio sam spreman neukusno se našaliti na njihov račun, svaka ideja da mi se takav približi bila mi je odbojna.

Prije nekoliko godina spojio sam se na net. To je period moga života koji nema previše veze s onim godinama prije. Dosta sam se promijenio u viđenju svijeta oko sebe. Zanimalo me je mnogo toga.
Što čovjeka čini homoseksualcem? Ili heteroseksualcem? Da li je to priroda ili možda odgoj i okolnosti? To ni sami homoseksualci izgleda ne znaju. Tipkao sam se na Iskrici u jednom mješovitom i šarolikom klubu s jednim od njih. On je shvatio još kao dječak. U svlačionici tjelesnog odgoja. Dizao mu se na muška tijela. Nisam nikada s njim došao do razgovora o djetinjstvu, sad bi me jako zanimala ta tema.
Imao sam curu spolno zlostavljanu u djetinjstvu. Prije mene imala je vezu sa ženom. Ta njena "bi" orijentacija nije jasna ni njoj samoj. Čini se da ima veze sa traumama iz djetinjstva.

Ja sam i dalje bio čvrsti hetero. Onda sam se spojio na Smokvu. Stavio sam svoje slike u galeriju. Bez odjeće, kao što se to već na Smokvi i radi. Gledali su me pretežno muškarci i to svih spolnih orijentacija. Dobivao sam razne prijedloge i ponude od njih. Čudno sam se osjećao. Shvatio sam da sam znatiželjan u vezi toga.
Jedna od žena s kojom sam se tamo dopisivao nije se mogla riješiti njoj jako uzbudljive maštarije da gleda dvojicu mladića kako vode ljubav. I kaže da ju ništa ne pali kao ta ideja.
Napisao sam joj erotsku pričicu. U glavnim ulogama JA, ON i ona koja samo gleda. I nije mi bilo jasno da li me tu uzbuđuje to o čemu pišem ili samo ideja da ću uzbuditi nju.
Čudno sam se osjećao.

Počeo sam tipkati s muškima. O istospolnom seksu. Počeo sam pregledavati sličice u galerijama muških. Neka tijela su mi se jako sviđala. Ona jako oprečna mom, sportska, dlakava, muževna… Mogao bih čak reći i da su me uzbuđivala. I ne mogu reći da li je to bilo zato jer možda podsvjesno želim tako izgledati, ili je to upravo TO - privlačnost.

U nekoliko slučajeva imao sam i tipkanje o susretu. I budući da su to bili uglavnom oni koji su se izjasnili kao "bi", a vjerojatno s nejasnim dvojbama poput mojih do susreta nikad nije došlo.
Svaki put bi se netko od nas dvojice uplašio.

Tada sam shvatio što me tu najviše koči. STRAH OD EKSPONIRANJA. Inače bih barem probao pa bih znao. Bojao sam se da se ne sazna.
Dakle, da li bi se moglo bi se reći da je to ipak uvjetovano odgojem, okolinom? Ako ti netko dobro puši a ti zatvoriš oči pa ne znaš tko je - kako ćeš znati da li je muško ili žensko?
Zašto se heteroseksualci privremeno mogu "preorijentirati" u situacijama poput dugotrajnog boravka u zatvoru?
Zašto je u nekim drugim podnebljima i kulturama to u određenim razdobljima bilo nešto sasvim uobičajeno, ili je to još uvijek?

Taj put sam se izbrisao sa Smokve. Preplašen. Vratio sam se u svoje vode. Žene me privlače i to oduvijek znam. I to mogu i volim, to je "normalno". To mi nitko ne brani. I to je moj izbor i moja orijentacija. Naglašavam ovdje riječ IZBOR. Jer mislim da se ne rađamo kao homo ili hetero. To postajemo odgojem i okolnostima.

Postao sam svjesniji činjenice da baš ništa nije 100% isključivo. I da je u ljudskim glavama skriveno svašta.
Nikad ne reci "NIKAD".