ponedjeljak, 20.06.2011.
Čudesna stvar #84- Nebo
 Nebo Ovdje gdje sjedim, vidim plavo, biserno plavo nebo prošarano oblacima. Ne mogu ga prestati gledati, taj savršeno jednostavan prozor: bijele vunene krpe na plavom nebu, veselo društvo iznad moje glave. Oduvijek mi je nebo jedna od najdražih inspiracija - njegova veličina, njegova snaga, njegova promjenjivost, njegove boje. Mogu ga gledati satima, danima, a da mi ne dosadi. Ponekad me, kad sam jako izbačena iz ravnoteže, pogled na njega umiruje poput kakve svemirske uspavanke, poput ruke koja mi se nježno spušta na rame i govori, "Ne brini. Sve to prolazi." Ovdje gdje sjedim vidim samo plavo nebo prošarano bijelim točkama i mogu ga gledati satima i čekati da me - a to se uvijek događa - preplavi osjećaj zadovoljstva i mira, osjećaj koji govori, "Ne brini. Sve to ionako prolazi."  |
