Evo da zgtovim ovu pricu o nama...

Kao prvo ispricala bih se ako sam nekoga zamarala svojim tuznim pricama, cendravim filmicima i slicno. No ja tako izarazavam svoju bol i zaista nikada ne optuzujem nikoga za to kako se ja osjecam.
Nitko meni nije kriv sto se moram boriti sa svojim vjetrenjacama, to je moj kriz.
Davno sam napisla na temi "Izlazna strategija" da ce nam MB biti zadnji pokusaj da mm i ja ostvarimo zajednicko roditeljstvo i znam da vecina koja je procitala nije shvatila ozbiljno, druga vecina nije mozda ni procitala, a ostatak koji je procitao je to vjerojatno vec i zaboravio. No, ne osjecam se zapostavljeno a ni povrijedjeno zbog toga jer i ja masu toga previdim na forumima ili zaboravim.
Eto, jucer ujutro sam pocela krvariti, popodne sam izvadila betu da se ne kljukam progesteronom bezveze i beta iznosi 0.43. Nas zadnji pokusaj je eto prohujao sa vihorom i bez zeljenog rezultata. No, psihicni smo bili spremni na to (doduse to smo mislili).
Kako se osjecamo mm i ja necu pisati jer ce ispasti onako pateticno u mom stilu pa cu vas ovaj puta postediti toga.
Zahvaljujem svima na svakoj lijepoj rijeci, na svim onim vibricama i bubamarama, utjesi kad sam padala, pljesku kad sam se dizala. Hvala na prekrasnoj akciji koju ste vi cure sa RR organizirale za moj MB. Zalosna sam sto je taj novac koji sam vam oduzela od usta bacen bezveze. Hvala curama sa Rode na sakupljenim lijekovima. Ne zelim se pojedinacno zahvaljivati ovako javno da se oni koji nisu sudjelovali ne osjecaju lose.
Ispricavam se jos jednom ako sve ovo zvuci pateticno, ali nakon svih ovih zajednickih sati koje smo provele zajedno, zasluzujete bar tih par rijeci zahvale.
I na kraju vas nesto molim.....Molim vas da mi ne pisete kako ce sve biti u redu, kako se cuda dogadjaju i sl. Znam da je namjera najbolja i od srca, ali te rijeci me jako bole jer u njih ne vjerujem.

Hvala curke moje i bez obzira na sve voli vas vasa T