29

ponedjeljak

rujan

2008

Agonija se nastavlja

Zvala sam danas svoju bolnicu i pricala sa sestrom....objasnila sto mi se dogodilo kod njih, sto sam obavila u privatnoj Poliklinici i rekla je da su sa iglama do kraja godine na veliko "VI" i da mog doktora od petka nema naredna 2 tjedna i da dodjem 14.10. u 9 ujutro na dogovor za dalje.
S obzirom da cu cca 07.ili 08.10. dobiti gospodjicu M, onda cu vec polako biti za folikulimetriju, sto znaci da hocu - necu moram u totalni prirodnjak, sto znaci da cu opet popusiti iglu (jer ce radili opet samo stimulirane) i opet biti jadna...ma vise nisam normalna od svega toga puknucu
Mislim da vise nista ne mislim, znam da vise nista ne znam i na kraju trebam poceti od pocetka samo ne znam kojeg namcor
Ta agonija vec predugo traje, vrijeme da mi sreca na vrata pokuca.
"Sreco, srecice, tu sam...vidi me, ovdje sam, da tu, bas tu!!!!!!!"

26

petak

rujan

2008

Tuga, strah, sreca, nada, ponor, jad

1 AIH (SD), beta 0.12
1 prirodni IVF (SD) (Klomifen) - 3 JS, 2 se oplodile, 2 vracene transferom - beta 0.16
1 stimulirani IVF (SD) (Cilest, Suprefact, Gonal) - 6 JS, 3 prezrele, 3 donekle ok, nijedna se nije oplodila, nema transfera
1 prirodni ICSI (Poliklinika Škvorc) - 1 JS, nedovoljne kvalitete, nije se oplodila, nema transfera


Obratite paznju na zadnju recenicu.....da, opet nista....

Nakon agonije sa iglama, nakon moje stoperice, nakon sto vise nisam znala sto bi i gdje, sabrala sam se i krenula u borbu....Pa nece mene hebeni drzavni ustroj hebati, niti nesposobni ministar zdravstva, ni tupavi predstojnik klinike, ni vlada, a ni drzava kao neka bitna institucija.
Zovem jednu privatnu polikliniku....ni oni nemaju igala i bas ih je moj doktor zvao da mu posude koji komad, ali eto, i oni u deficitu.
Zovem drugu privatni kliniku...od 12:00 - 16:00 tamo se nitko ne javlja....cak sam i njihov fax preklinjala da mi se javi.
Zovem trecu privatnu kliniku...obrazlozim svoj problem, svoju boljku, svoj jad.....i ne vjerujem njihovim rijecima:
"Nisam bas sretan sto cu vas primiti bez anamneze, ali ako imate to, to, to i to..dodjite sutra ujutro u 7 a ja cu pripremiti biologe, anesteziologe i sve sto vam treba."
Boze, hvala ti sto si me napakon primijetio....
I sada, dva dana od tog presretnog dogadjaja, moram vam javiti da moja jajna stanica, bez obzira sto je u nju direktno ubrizgan najbrzi, najveci, najljepsi, najbolji, najveseliji i najambiciozniji spermic moga muskarca, nije prihvatila njegovo udvaranje. Odbila ga je hladna i mracna. A jesam kuja.

Ja naprosto vise ne znam sto bih, gdje, kako, kod koga i zasto uopce sve to?
Ja vise nemam ni suza....presusilo.......
Ja nemam vise sto za nadodati.........

22

ponedjeljak

rujan

2008

Depresija

Igle nece doci do cetvrtka....a ja bi danas trebala uzeti stopericu i u srijedu na punkciju jer su folikuli 19mm.
Doktorica je rekla da ce probati nabaviti igle od nekoga, ali da su nade vrlo male.
Ovo je poruka koju sam ostavila svojim dragim suborkama i forumasicama:

Ja mislim da me nece biti neko vrijeme....ja moram odmoriti zivce i naci smisao zivota u necem drugom a ne u trecem djetetu. Moram naci nacin da se pomirim da drugom muzu necu roditi i moram naci nesto drugo sto ce mi biti poticaj i gdje cu naci svoj mir.....ne mogu vise ovak....ubija me to. Vise ne funkcioniram i samo povrijedjujem ljude oko sebe kad sam ovako nesretna.
Da je bar problem u meni ili njemu...ne, uvijek je problem u necem trecem i procito je da bog ne zeli da mi imamo dijete.
Idem odmarat....idem probat zivjet neki drugi san....

Nadam se da ce vecina od njih naci svoju srecu i ne potonuti poput mene....

Eto, toliko o tome.....Adios

21

nedjelja

rujan

2008

U iscekivanju igala

Jucer sam bez obzira otisla na folikulimetriju jer je bio 10 dan ciklusa. Na oba jajnika po folikul 11mm. I to u prirodnom ciklusu. Bogami smo se i doc i ja iznenadili yes
Danas nisam otisla gore, jer su jos mali....ali sutra ujutro sam u pola 8 vec gore da nam slucajno ne pobjegnu, ad bar jednoga uspijemo uloviti za repicnaughty
Igle jos nisu stigle, ali sutra navodno "sigurno dolaze". Ah, kako je to sve zalosno kod nas u ovoj drzavi...prezalosno.
Idem popiskiti svoju LH trakicu da vidim kako stvari stoje sa ovulacijom........ah, blijeda crtica. Valjda cemo izdrzati do sutrasnje stoperice.
Hajde komadi, drz,te se!!!
Boze, tu sam...budi dobar prema meni!

13

subota

rujan

2008

Tuzna sam

U mojoj klinici nema igala za punkciju.
Trebaju doci krajem mjeseca, ali tada ce moj ovomjesecni vlakic vjerojatno otici. Pretuzna sam. Vec tri dana sam beskrajno tuzna i nista me ne moze razveseliti.
Danas me moje prekrasno musko pitalo sto da radimo da budem sretna.
NE ZNAM!!!

Znam samo da svaki mjesec ponovo moram proci cijeli cirkus emocija. Od euforije do beskrajne tuge.

Znam samo da ne znam kartati ni belu, a zivot od mene trazi da se kockam....da prolazim bolne trenutke sa komadicima nade ( ne znam zasto mi je na pamet pao sladoled stracatella sa komadicima cokolade ), da ulazem svaki novcic u postupke, umjesto da sebi kupim nove hlace, da riskiram sve svoje minute, da posvetim svoj zivot necemu sto mi netko ne moze obecati da ce doc.

Znam samo da mnogi omalovazavaju moje osjecaje rijecima "strpi se, doci ce kad se budes najmanje nadala".
Zaboga, nikad se necu manje nadati, pa zar je to toliko tesko za shvatiti.

Znam samo da mnogi omalovazavaju moje osjecaje rijecima "opusti se".
Zaboga od opustanja se spermici moga muza nece carolijom ubrzati, niti se moje jajne stanice nece pomladiti ako o tome necu razmisljati.

Boze, kako su ljudi nenamjerno bezosjecajni i namjerno glupi.

Samo sam jako, jako, cak beskrajno tuzna................

06

subota

rujan

2008

Krenuli smo u akciju

Rujan 2006.

Vadim spiralu zbog cestih upala. Odlucujemo da se necemo paziti. Kad Laura dodje, biti cemo svi sretni i veseli.

Listopad 2007.

Laure jos nema. Nema ni rezervnog igraca, Denisa.

Studeni 2007.

"Dobar dan, ja bi se narucila kod doktora Baumana. Tek za mjesec dana????? Pa dobro, sto trebam donijeti od nalaza? Da, prvi put dolazim."

Prosinac 2007.

Ulazim u ordinaciju i ugledam napokon doktora o kojem sam cula hrpu lijepih rijeci. Bacam pred njega sve nalaze koje sam pribavila.
Moj PAPA - uredan!
Nalazi briseva - BO!
Hormoni - lagano povisen PRL, ostalo BO!
UZV jajnika - BO!
Moje musko, brisevi uretre - BO!
Spermiogram - Oligoasthenozoospermia!

Sto je to sad zaboga?
Ma nije tak strasno, kaze doc....malo su sporiji i malo grbavi ali sve cemo mi to rijesiti?
Ups!
I pita mene doc: "Dakle, Tihanica, sto vi ustvari zelite". "Pa bebu" - kazem ja. Doc pras u smijeh. "Pa znam da zelite bebu, ne prodajete valjda knjige pa ste zalutali ovdje...hahahahaha....nego sto ocekujete, sto zelite, odakle da krenemo?!"
E tu me uhvatio. Citala sam ja danima i nocima o potpomognutoj oplodnji. Naoruzala se terminima poput MPO, AIH, IVF, ICSI, folikulimetrija, aspiracija, humana reprodukcija, krioprezervator...ali ovo, ovo pitanje me totalno uhvatilo u neznanju.
Odakle da krenemo???
Pa, muc, stuc....sto mi vi preporucate (hahahaha...osjecala sam se kao ispred konobara u skupom restoranu)?
"Ajmo mi probat jednu inseminaciju" - kaze doc. "Ajmo!" - kazem ja.

Veljaca 2008.

09:00 ujutro. Ja u bolnici, moje musko kraj mene. U ruksaku spavacica, soknice, rezervne gacice i papucice. Na licu osmjeh, strah, osmjeh, strah, iscekivanje, strah....
Pozovu njega, on izlazi sa casicom: "Idem do WC-a....valjda nije bas sad neka cistacica tamo?!"
Vraca se, zvoni na vrata laba, nestaje, izlazi.....
Nakon sat i pol sad vec histericnog iscekivanja (ljudi, meni je prvi put - razumijevanja malo molim) sestra dolazi po mene, moje musko mi salje poljubac pogledom.
Stol, nozice u zrak - "Sad cete osjetiti lagani pritisak, evo, gotovo" - dve gorile dolaze po mene, njezno me skidaju sa onog stola -"Skvrcite noge na trbuh" i odvoze u sobu. Stavljaju mi jastuk pod guzu - "Tako sad sat - dva odmarajte, mirujte, nozice skvrcite da ne iscuri iz Vas."
Ajme, dva tjedna sam bila u blazenom stanju, stalno se gladeci po busici i iscekivajuci dan kada ce beta pokazati veeelikuuuu brojku.
Beta 0,12...............prvo suze, histerija, plac....onda bijes.

A vec sam pripremila 14 scenarija kako cu mu rec da je tata.

Ozujak 2008.

"Mislim da je pametnije zbog vasih godina i s obzirom da vec imate dvoje da odmah predjemo na IVF".

Travanj 2008.

Curim..prvi dan. Od sutra krecem s Klomifenom i pijem ga 4 dana po dve na dan. Onda 3 dana moram predvecer uzeti injekciju Gonala F i 9dc na folikulimetriju.
Aha.....12 dc imamo 3 folikula.
Punkcija..............
Zovemo sljedeci dan ujutro labos i jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii, dve su se stanice oplodile, jedan je bio cisticni folikul.
ET i ovaj put sam stogo mirovala, uzela 2 tjedna bolovanja do bete.
E sad sam ziher trudna..........jedva cekam da odem vaditi krv.
12 dan nakon transfera beta 0,16...............prvo suze, histerija, plac....onda bijes

Srpanj 2008.

"Ja bi probala laganu stimulaciju da dobijem vise jajnih stanica" . "OK, ajmo probati tako" - kaze doc.

Lipanj 2008

Curim, od danas krecem 14 dana sa Cileste kontraceptivom da mi se malo jajnici umire. Nakon toga Suprefact ampule 0,5 u kombinaciji sa 4 Gonala dnevno.
Treci dan na supresiji, izljev krvi u wc skoljku. Ja u panici. Histericna, u soku. Uspijem dobiti doca na sluzbeni mobitel. "Prestanite sa supresijom, nastavite s Gonalom manje dnevno".
1. folikulimetrija folikuli 6mm, ali ima ih 6....ljudi, ima ih 6, 6, 6 ih imaaaaaaaaaaa
2. folikulimetrija folikuli 6,5mm
3. folikulimetrija folikuli 7mm
4. folikulimetrija folikuli 7mm
5. folikulimetrija folikuli 7mm
Punkcija, 3 JS .........jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
Zovem lab drugi dan - "Stanice se nisu oplodile". "Oprostite, nisam vas dobro cula!" "Stanice se nisu oplodile. Nazovite sutra, mozda budu."
Zrin, zrin......"Zao mi je, bile se prezrele."
Prvo suze, histerija, plac....onda bijes, bijes, pa opet bijes (samo 8.500 kn sam utukla u lijekove za ovaj postupak - pred godisnji odmor).

Srpanj 2008.

"U kolovozu smo na godisnjem, ali ja bi da mi sada u rujnu probamo loviti malo prirodno te folikule. Vi za svoje godine jos fino funkcionirate".

Eto ekipa, rujan je tu. Cekamo da procurimo, pa 10 dan ciklusa moramo docu na folikulimetriju.
Drzite mi fige, a ja vam se uskoro javim! wave

Kako je sve pocelo

Nakon razvoda, moji decki su bili u nekom stanju prikrivrene agresije. Odselili smo, srecom, u isti kvart pa skolu nisu mijenjali. Razvod, preseljenje, manjak novaca zbog rjesavanja starih dugovanja bivseg muza i neplacanja alimentacije, cesto prazan frizider, moja ucestala nocna plakanja, njihovo lose vladanje i slabije ocjene u skoli....sve to je promijenio ulazak najdivnijeg muskog stvora na ovim zemaljskim prostorima. Ne smijem vam reci tko je, ukrale bi mi ga.
Promijenio je moj svijet iz borbe za goli zivot u moj san o obitelji, toplom domu punom smijeha, zajednickom kuhanju, odlasku na more, rostiljadu, shoping.............
Toliko smo vezani, da se zovemo u isto vrijeme, saljemo poruke jedan drugom iste sekunde. Da mi je netko pricao, rekla bi mu da pretjeruje. Da se ljudi ne mogu toliko voljeti, osjecati, suosjecati.

Ljeto 2005. Zajedno smo vec 5 mjeseci.
Jednu noc sanjam da gledamo sliku sa UZV-a....sliku embria. I on mi kaze: "Mia, Ema, Laura. Biraj kako zelis da nam se kci zove."
Budim se. Sati je 03:21 i saljem mu SMS-om opis svog sna. Nakon tri sekunde stize mi njegov SMS: "Uvijek sam zelio da mi se kci zove Laura."
Eto, tako je pocelo.
Tu sam ugledala sliku malog, prekrasnog, njeznog bica u rozoj haljinici, sa rozim japankicama, sljokastim lakom na nokticima, hrpom kvacica u kosi....i gledam je dok kopa po mojoj torbici, jede moj labelo od borovnice, uzima cesljic pa malim prsticima skida sve te kvacice i frce nosicem dok se cupka jer se bas sad zeli pocesljati kao mama....i stalno mi je ta slika pred ocima..........

Imam dva klipana

Da....bas tako, dva klipana...dve rane pubertetlije. Jedan 7., drugi 6. razred.
Spavaju do 11, zadace pisu samo ako ih netko podsjeti, sudje.....ah, smece....ah,ah, setnja psa, ah, ah, ah....sad cu mama, evo idem, evo meeeeeeeeeeeeeeeee kaj vices odmah.......

Mama on me udario....
Ti si mene tuzio frendu......
Pa kad si mi jucer ugasio plejku usred igre....
Zato jer si ti prekjucer opet jeo na mom krevetu....
Pa sto, ti si ispod mog jastuka ostavio svoje prljave sokne....
A ti meni svoje smrdljive tenisice ispod mog kreveta........
Isuseeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.......................dostaaaaaaaaaaaaaaaaa (ovo je moj glas)

Naravno da se pitate kakve veze ima naslov mog bloga s ovim textom?!?!

Valjda zato sto sam uvijek prizeljkivala jedno malo, prekrasno, njezno bice u rozoj haljinici, sa rozim japankicama, sljokastim lakom na nokticima, hrpom kvacica u kosi....kako je gledam dok kopa po mojoj torbici, jede moj labelo od borovnice, uzima cesljic pa malim prsticima skida sve te kvacice i frce nosicem dok se cupka jer se bas sad zeli pocesljati kao mama..........da, bas zato. Zato sto vam zelim ispricati kako je sve pocelo, kako mi se u glavi i snovima pocela javljati moja Laura i zelim da budete ovdje kada cu vam obznaniti: "Laura je u mamici".

Image and video hosting by TinyPic

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se