13

subota

rujan

2008

Tuzna sam

U mojoj klinici nema igala za punkciju.
Trebaju doci krajem mjeseca, ali tada ce moj ovomjesecni vlakic vjerojatno otici. Pretuzna sam. Vec tri dana sam beskrajno tuzna i nista me ne moze razveseliti.
Danas me moje prekrasno musko pitalo sto da radimo da budem sretna.
NE ZNAM!!!

Znam samo da svaki mjesec ponovo moram proci cijeli cirkus emocija. Od euforije do beskrajne tuge.

Znam samo da ne znam kartati ni belu, a zivot od mene trazi da se kockam....da prolazim bolne trenutke sa komadicima nade ( ne znam zasto mi je na pamet pao sladoled stracatella sa komadicima cokolade ), da ulazem svaki novcic u postupke, umjesto da sebi kupim nove hlace, da riskiram sve svoje minute, da posvetim svoj zivot necemu sto mi netko ne moze obecati da ce doc.

Znam samo da mnogi omalovazavaju moje osjecaje rijecima "strpi se, doci ce kad se budes najmanje nadala".
Zaboga, nikad se necu manje nadati, pa zar je to toliko tesko za shvatiti.

Znam samo da mnogi omalovazavaju moje osjecaje rijecima "opusti se".
Zaboga od opustanja se spermici moga muza nece carolijom ubrzati, niti se moje jajne stanice nece pomladiti ako o tome necu razmisljati.

Boze, kako su ljudi nenamjerno bezosjecajni i namjerno glupi.

Samo sam jako, jako, cak beskrajno tuzna................

<< Arhiva >>