walking cloud

Vikend na selu

A sad za ozbiljno--...
mislim da bi rekao stih pjesme Pipschipsa i videoklipsa.
Neki su domaćini sa godinama sve bolji.
Kao i njihova vina.
Neke su stvari neizvedive koliko god se trudio.,
a neka su čuda uvijek moguća, pogotovo u Buzetu i Bržendima.
Drvene i uske škaline iz kuhinje grijane kaminom..,
do hladne sobe sa velikim krevetom odvode te uz malo škripe i puno romantike.
Pijetao odlučuje kada se kuha kava, a stare susjede jesli li dobar čovjek.
Samostrijel je moćno oružje., ali treba imati srca saznati koliko.
Tko je Lu., zašto si pobjegla i je li gorko zapravo okus..,
neka su od pitanja spontanim odabirom.
Ovaj je vikend uzeo, frontalnim sudarom dva poznata života.,
kiša je isprala urbane maske gradskih zvijezda., hladna voda iz šterne
oprala šminke kojima smo zaštićeni, a jak je vjetar , kao u Dalmaciji molove ,ovdje rušio
iluzije. želje i zdrav razum uopće.
Gorko mi je niz grlo , a i malo u predjelu želuca....,
onog za gadosti.
Ubila bi me da vidiš kako sam zamotao sir.,
onaj iz Švicarske koji smrdi kao neoprane noge.
Vrijeme je da usporimo satove.., zaljubljeni smo previše u život i same sebe..,
vjerovanje u nešto što ne postoji uzaludno je bacanje vremena.
Pobijeći u kučice o kojima piše Blue., žene ovdje na asfaltu nemaju miris koji tražim.
Anđeli odavna već nemaju bijela krila., bijelina bi privukla grabežljivce.
Jelena., sa žalošću javljam., da mi je ogrlica koju si mi poklonila
prestala trajati kao jedno biće.
Nastavlja postojati kao puna ruka perli.