walking cloud

petak, 28.11.2008.

Čisto, bijelo i novo donje rublje

Svaku pobjedu nad svojim demonima proslavljam kupanjem.
Dugim se mirisnim kupkama prisjećam svoje ljepote,
i kroz odvod od kade ispuštam sva lica i naličja što posjedujem.
I u mirišljave lancune, a danas i potpuno nove jastučnice.,
sa cvijećem boje terakote uvaljam svoje lice..,
ne bi li ostao čisti, novi , nadajući otisak.
Lice mi je suho, a inače je iz kategorije masne kože...,
oči pomalo usporene, a inače preskaču oblake
i tijelo mi je žedno., jer je rođeno za dodir...,
pa se danas lijepim samo za nježnosti svijeta.
I svoje mašte.

Pobjeda nade ili poraz razuma.,
današnja je tema dobre emisije na licu kvadratnog tele-boga,
a jedan gospodin znanstvenik i jedan gospodin fratar
potpuno su uspjeli.
Ovo bi izdanje " Lica nacije" uvrstio u obaveznu lektiru za mlade,
ispitni materijal za studente i... naravno,
u zakletvu za političku svitu...,
jer u pobjedu nade nisu ni u jednoj sekundi posumnjali.
Znanstvenik, voditelj, svećenik i ja.

Kako je ovo priča o nježnosti svijeta.,
spomenuti ću...
i tebe., jer moja je koža zaboravila
kakav je to osjećaj kada mi kremama mažeš laktove.

I limun iz vrta moje majke..,
koji se napija baš njenom pažnjom.....,
i ljubav moje bake, kada popodnevno spava sa jednim okom otvorenim,
da nitko od njenih ne ostane bez čuvara.

I pismo sa isječcima iz novina,
moje iskrene prijateljice koja stanuje na dvadeset metara od mene.,
ali joj ne dopuštam da se sa mojim demonim sretne..,
pa se ona lukavo posluži nacionalnom poštom.

I , meni jedna od nježnijih pojava u svijetu..
dva ploda mendule, u jednoj ljusci.,
bez puno objašnjenja., samo gledanje.,
kako se savršeno nadopunjuju.

Zaluta i još pokoja, neisplanirana mirisna nota nježnosti.,
ovakvih kišno, burnih dana jesenje sjete.

Mlijeko od susjede, da spasi palačinke,
ohrabrujući komentari ispod prošlog posta i
pjesmica sa propagandne poruke dežurnog telekomunikacijskog lopova.
Staro, nikada prestaro pismo jedne princeze ,
gorki okus maslinovog ulja i
ugodno i toplo poslijepodne uz knjigu o koraljnim vratima,
na starom, raštimanom kauču..,
omiljenom mjestu moga dide
i jedno usnulo,
i jedno budno, zaštitničko oko moje bake.

- 23:29 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.