walking cloud

Volim, ne volim....

Ne volim punjene paprike.
Pogotovo podgrijane.
Paprike zapravo volim samo sirove.., i na roštilju.
Volim višnje, ne volim lubenicu baš, a šljive obožavam.
Ne volim zato glasne ljude, ljuskave bube, (osim buba-loptice) i političare.
Volim ljude koji govore bez riječi, sve vrste skakavaca i stari namještaj..,
volim kratka tuširanja, ali i duge kupke.., ne smeta mi previše dlaka u jelu,
ali me izluđuju tuđe dlake u kadi.
Volim svoje ruke, ne volim svoje noge, a obožavam svoja stopala..,
imaju više ožiljaka nego Bruce Willis i Mel Gibson zajedno.
Volim bijele plafone, ne volim bijele zidove, a podovi bitno da su drveni..,
volim i plesne predstave, kratke viceve, zelenu salatu, ciklu i
prozirna sredstva za tuširanje, a ne volim kada mi kožu dodiruje
plastična zavjesa kod tuširanja.
Volim plavuše u crnom, crnke za zelenim očima, a ne volim crvenokose..,
volim žene koje su izravne i djecu koja postavljaju puno pitanja..,
ne volim žene koje su zauzete, ni djecu koja postavljaju neprestano isto pitanje.
Volim kvizove, ne volim sapunice, a obožavam japanske crtiće.
Ne volim plakate i uvodne špice čeških filmova,
ali na kraju filma shvatim da volim češke filmove.
I francuske.., jer obraćaju pažnju na detalje.
" Povratne boce", toplo preporučam. Novi češki film.
Dobra je ovo tema, mislim da će imati nastavke., ali kako ne volim duge postove...,
još tri stvari koje volim, ne volim i obožavam.
Dakle.., volim treći program hrvatskoga radia.,
ne volim svoja neispunjena obećanja., i
obožavam miris tek naložene peći na drva.
Stigla je zima na moj poluotok...,
a i jesen je još ovdje.