E-mail
harpocrat210@gmail.com





vilenjak

30.04.2007., ponedjeljak

Na krematoriju


Ispratili smo Pobyja. Zapravo, njegovo tijelo.
'Postoji nešto što mač ne siječe, što vatra ne pali. To je neuništivi duh. Zato se heroji i sveci nisu bojali mučenja i smrti.'
Rock je znatno bolji za crkveni ritual od klasike. U najmanju ruku u mirogojskom krematoriju, koji je vrlo akustičan.
Svirali su Minutemene, Fugazije, Jayhawks.
Rat mi je otvrdnuo srce na sprovode, ali kad sam čuo 'Waiting Room' i kad sam shvatio kako je iskreno Poby odbijao odrasti, i koliko je potpuno bio u pravu, rasplakao sam se.

- 23:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Bestseler

Porto, Gawrun i Macan su me uvrstili u izbor 65 kratkih priča bestseler.net -a.
Thnx drugari.
U izboru je i preko nekoliko mojih domaćih i nevidljvih (manistra, tajpvrajter, 2tref, prokleti_bambij, athena air, fast&furious, stroke) te neki stari suborci.
Zabava povodom promocije je 03.05.2007. u prostorijama SC-a u Zagrebu, Savska 25, u 21 sat. Svirat će Gawrunov bend 'Radost'. Dođite!

- 14:30 - Komentari (13) - Isprintaj - #

28.04.2007., subota

Prorokov vrt

- Nemoj zaboraviti na promociju - rekla mi je Antea, lupivši me po ramenu dok sam kunjao na šanku Dolca.
- Promociju?
- Ha, ha, ha, uopće me ne slušaš. U četvrtak navečer je promocija Kristijanovog manifesta božanske djece. Biće četrdesetak odabranih gostiju, koji razumiju o čemu se tu radi, ja ću napraviti sendviče...
- ...a taj napušenac će napraviti tisuću jointova pa ćemo se svi prosvijetliti - dodao je Antein dečko Ivan, razvukavši usta u krezubi osmijeh. (Taj izraz lica bi me uvijek podsjetio na mačku iz Alise u zemlji čudesa; usne bi mu se razvukle sve do rubova lica, zubi pokazali sve do početaka desni, a oči zasvijetlile).
- Ma obojica ste u kurcu. Idem ja - promucala je iskreno uvrijeđena i izjurila iz birtije. Ivan se najprije zabrinuo, krenuo za njom, a onda se vratio na šank.

- Ohladit će se. Uvijek se smiri. Ništa ne brini - rekao je više sebi nego meni.
- A tko je taj Kristijan - upitao sam, predmnijevajući da se radi o nekom novom čudaku kojeg je skupila na javnim predavanjima o new ageu i duhovnosti. Antea je, kao i Saška, bila neka vrsta socijalne matice za takve osobe: preko nje sam upoznao i vidovitu piljaricu Vesnu zvanu Krišna, spasitelja Bubadžabu iz Zapruđa, Drvo - Isusa iz parka na Tuškancu te ostale najluđe likove (i biljke).
- To je njen novi aseksualni prijatelj. Kuiš, prvo sam mislio da joj se upucava i htio ga razbiti, a onda sam shvatio da taj lebdi kilometrima visoko iznad zemlje i da je minđa zadnja stvar koja mu je na pameti. Student je ekonomije, iz Županje. Kaže mi jedna cura koja ga zna s godine da je doskora bio normalan, a onda je počeo vježbati Tai-chi kod ludog Mislava i na jednoj vježbi shvatio da je sve energija. Valjda mu je to bilo od trave koju nonstop puši. Danima je govorio svima 'Sve je energija', rekao je to i na telefon svojoj mami pa mu je smanjila džeparac. Na njegovu sreću, baka ga voli, pa mu je preko svojih poznanika sredila neki kućerak u Lučkom kojeg ne mora plaćati. Pored njega je zasadio cijelu plantažu trave...

- Ma nemoj - naglo sam se zainteresirao - i dobro je narasla?
- Kako da ne. Rekao mi je da je na tom mjestu inače dugo godina bio medicinski otpad, sve dok nisu izgradili PUTO spalionicu. Ko zna šta sve ima u toj zemlji. Trava je prava razvaljotka.
- Ako ti tako kažeš, mora da je tako.

Ivan i Antea su imali čudnu vezu. Ruku na srce, i on je pripadao u kategoriju spaljenovića sa new age predavanja. Ona mu je bila prva djevojka. Grozno se ponašao prema njoj, kao neki mačo kauboj koji je imao hiljadu playboyevih duplerica a ona mu je tek stoti prioritet. U realnosti bilo suprotno - Antea je bila lijepa, pametna, cool i vrlo omiljena među muškarcima, pogotovo nama koji volimo taj vilenjački tip žene, a on poružni frikoviti tip iz Sesveta (od kud sam ga inicijalno i poznavao). Stalno ga je ostavljala, ali bi mu se uvijek vratila.

To mi je zadavalo velik problem. Patio sam za njom, ali nisam htio ništa konkretno poduzeti dok je s Ivanom, kojeg sam doživljavao kao frenda. Kako sam u to vrijeme još bio moralan, uvijek bi mu dao tjedan dana fore kad bi prekinuli, ali nikad ne bih dočekao istek roka - vratila bi mu se već nakon 3-4 dana. On je, na neki način, bio njen omiljeni pacijent o kojem se neumorno brinula, a ja njen pouzdani prijatelj koji se brinje o njoj samoj. Možda sam i zbog toga tako brzo zaludio za Princezom, jer sam se htio nekako izvući iz tog začaranog kruga.

Promocija je održana u njegovoj kući na Lučkom. Preživio sam truckanje u autobusu samo za Anteinu ljubav. Nisam mislio da će itko doći. Kad tamo - cijela bratija. Stanislav, Halil, Zlatko, doktor Goran, Princeza, te čak i Kolumbijac, koji uopće nije pušio takvu spiku.
- Pa otkud vi ovdje, drugari?
- Stanislav zna ovog ludaka domaćina i rekao nam je da ima dobre trave u izobilju, i da je ovaj dijeli besplatno da prosvijetli narod.

Nisam izdržao ni pet minuta čitanja njegovog manifesta.
'Svijet je bolestan od ozbiljnosti'
'Treba ga spasiti cirkulacijom energije koja će se odviti velikim putovanjem božanske djece, iz Kijeva, majke svih slavenskih gradova, u Skandinaviju, onda brodovima do Čilea gdje će im poslužiti svetu biljku koku, onda u Meksiko...'
'Da se put pripremi, treba na internetu napraviti registar svih hobija'

Otkud u ovoj ludosti nešto tako konkretno i realno kao registar hobija na internetu? Pa u toj kućici nema ni telefona a kamoli interneta? Uostalom, prorok od informatičke opreme posjeduje samo prastari PC 286 sa Amber monitorom, čak i te 1998. muzejski primjerak.

To mu je, saznao sam ubrzo, u glavu uvalio Stanislav, fušerski web master, i dogovorio da će zajedno raditi na stranicama. Za to će ga vrijeme Prorok Kristijan opskrbljivati travom, a dobri Stanislav će mu pomagati i na novoj, detaljiziranoj verziji manifesta.

Čak je i vječno optimističnoj Antei bilo vrlo neugodno. Veselio se samo Stanislav. Princeza se smijala kao luda - aha-ha, aha-hi, aha-ho, a Kolumbijac kolutao svojim izbuljenim očima.

Trava je, ako ćemo po istini, bila izvrsna.

- 18:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

300

Kritika filma 300 koju vrijedi pročitati.

- 15:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.04.2007., petak

Killing Joke

Sirotog Pobyja je satrao pijani klinjo slinjo u tatinoj bemburi.
To ipak nema nikakvog smisla.
'Sve je neumjesna šala općeg na račun pojedinačnog'.

- 00:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #

26.04.2007., četvrtak

Prorok: prolog

- Izgledaš zbunjeno.

- Probudio sam se nasred pješačkog prelaza kod Vjesnika. Crveni Matiz je projurio ispred mene, a motorist sa crnom kacigom iza. Nisam znao šta ja tu radim. Vratio sam se do Savskog kutića. Ljudi su me čudno gledali. Kupio sam si lisnato s višnjom, kao, da imam nešto u rukama, kao, ja nešto radim. Onda sam se vratio do Doma. Ne mogu se sjetiti ni po što sam krenuo u grad. Možda zbog Eme?

- Morat ćemo prestati s tom prokovom travom. Pretjerujemo.
- Ma hajde. Svi znaju da joint nije nikog ubio.

- Da, ali dječji grob dnevno trave uzgojene na medicinskom otpadu - ne znam, care, to je ipak nešto drugo.
- Ako nećemo više pušiti, uzeću proroku računalo.
- Slomit ćeš mu srce. Nije još dovršio manifest.

- Gledao sam malo taj manifest. Došao sam do dijela kad božanska djeca putuju na irvasima po skandinaviji, gdje presjedaju na brodove napravljene od ekoloških materijala i zapućuju se ka Južnoj Americi.
- Jao, on je lud.
- Prorok.

- 00:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.04.2007., srijeda

Dubia

Mračno me opsjeda ideja o svijetu u kojem su se ledenjaci otopili, a Hrvatska je pustinjski predio koji izlazi na dva mora - Veliko Sredozemno i Panonsko, koje se produžava prema euroazijskom unutarnjem moru na području današnje Ukrajine i Kazahstana

Image Hosted by ImageShack.us

Formalno, moje je školovanje humanističko, ali sam u MIOC-u naučio doboljno o prirodnim znanostima da shvatim kako taj svijet, grozan kakav jest, nadolazi
Kao ružan san iz kojeg se teško probuditi

- 11:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #

21.04.2007., subota

Memovi, osjećaji, pop-kultura

Draga Fani mi je predala mem koji inficiranog poziva da opiše svoj doživljaj ljubavi u terminima pop-kulture, tj. glazbe koja odgovara njegovim osjećajima.

Taj naizgled banalan zadatak za mene nije nimalo lak, jer su emocije koje me najsnažnije peru uglavnom neizgovorljive u svom originalnom obliku. Vjerojatno zato što ih od malena ne sustežem - bilo da su 'pozitivne' ili 'negativne', puštam ih da urlaju, pa brzo pobjegnu izvan granica čujnosti. (Problem, kao što sam jednom opisao, nastaje onda kad ih uopće ne vidim.)

Ali, ako ćemo stvar malko ušminkati, raspon ide od EKV-ove himne

Moram sa sramom priznati da sam dosta kasno otkrio EKV (recimo 1996.), a ova mi se pjesma urezala u prednji mozak jedno popodne na Dolcu, ja i ona jedini gosti, konobar sluša razgovor i odlučuje se uključiti kao muzička pozadina.

Tu je negdje i već spominjani Ian Curtis:

...nije riječ o darkerskoj apstrakciji, osjećaji me često baš trgaju, (što im dopuštam jer je šaman jači nakon svake dezintegracije).

Svijetla strana također nije baš realna. Kao tinejdžeru dosta mi je značila Enya, pogotovo

koja me zbog sjećanja na D. često bespotrebno rasplače.

Ne znam koji bi song najbolje korespondirao s mojim sadašnjim osjećajima. Ali izbor bi išao negdje između:




Hmph. Nisam otkrio baš puno o sebi, ali tako je to sa mnom.

- 14:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #

18.04.2007., srijeda

Kolodvor - nesporazum, četvrti dio

Sreo sam je vraćajući se iz Splita.

U jednoj od prošlih avantura, bila je zvijezda.
U međuvremenu je poružnila, možda je ne bih ni prepoznao.

- Hej! - Pozvala me je.
- E, pa to si ti, odgovorio sam joj, i namjestio osmijeh broj 2, koji obično rabim u poluneugodnim situacijama.

Prkosno je napućila usne.

- Kamo ideš - upitao sam da prekinem sve neugodniju tišinu.
- Kurvat se na štajgu.
- Aha.

Pa zar baš na štajgu. Ne, sigurno ide oderat nekog sponzora, obojio sam na brzinu stvarnost u šarene nijanse.

- Šta ti radiš, pitala je sad ona
- Pa, znaš, uvijek ja i mediji...
- Aha.
- Još uvijek imam isti broj.
- Ma nemam ga. Ajd bok.

Otišla je.

Krenuo sam dalje.

- 02:04 - Komentari (14) - Isprintaj - #

15.04.2007., nedjelja

Novi život

Veliki semestar u Studentskom domu 'Dr. Hofmann' imao je nekoliko kulminacija: Izgradnju skulpture Hipersvemirskog anđela, Brijačinu za Božić, Kolumbijčevu smrt.. Na one koji su cijelo to događanje promatrali izvana najjači je utisak, ipak, ostavio dolazak Urazumitelja.

Dolazak Urazumitelja prekinuo je Stanislavov treći krug propasti. Računam, naime, da je u prvi krug zašao kad smo počeli svaki dan pušiti prorokovu travu (lošu, ali bilo ju je puno, tako da bi potrošili kutiju za cipele dnevno). Drugi krug je krenuo kad se opet počeo bosti, a u treći kad mu igle od jednog kubika više nisu bile dostatne te kad je svoj porok počeo financirati dilanjem nepoznatim mušterijama.

Dilanje poznatima Stan i njegovo društvo tad nisu niti računali kao nešto hazardno i moralno upitno.

Stanovo je ponašanje bilo toliko skandalozno, čak i u okviru moralnih standarda 'Dr. Hofmanna', da je neka nedefinirana, a užasna katastrofa koja će ga zadesiti bezglasno vrištala hodnicima najavljujući svoj neumitni dolazak.

Čep je ispao iz boce zahvaljući dvjema gimnazijalkama iz kvarta koje su kod Stanislava kupile trave za 50 kuna. Ljepšoj od njih roditelji su pronašli opojnu drogu prilikom redovitog pretresa torbice. Nakon dvije očeve ćuške, otkrila je tati i mami broj sobe i paviljona u kojem je kupila taj pogibeljni otrov.

Otac se prvi dio večeri žestio kako će vlastoručno udaviti dilera, a onda se dosjetio lakšeg i sigurnijeg rješenja: nazvao je u Opuzen svog nećaka, lokalnog siledžiju i utjerivača dugova. Toliko ga je ražestio da je ovaj već slijedeće jutro ušao u autobus za Zagreb, noseći kao jedinu prtljagu debelu dasku na kojoj je napisao 'Urazumitelj'.

Taj je put simptomatičan, jer je istom autobusnom linijom putovala i zla droga koju su brižni roditelji pronašli u džepovima svoje mezimice - Stan je, naime, dilao travu uzgojenu u dolini Neretve. Kako bilo da bilo, u autobus je, na drugom kraju Hrvatske, u Koprivnici, nešto kasnije tog dana prijepodne ušao još jedan čovjek. S istim odredištem - soba 23, 1 kat, 10. paviljon. Bio je to Stanov otac.

Do sirotog su raspopa dva dana ranije stigli glasovi o raspusnom životu njegova jedina sina. Informacije, premda zapravo nepotpune, bile su isuviše strašne da bi normalan čovjek u njih tek tako povjerovao. Raspopu se, međutim, sve pomiješalo u glavi: istočni grijeh, grižnja savjesti, Stanislavov druženje s lokalnim guruom, noć kad je iz sinovljeve sobe istjerao njegovu prvu djevojku... Nako dvije noći ispunjene morama, odlučio je krenuti za Zagreb i dovući potomka, koji mu već dva mjeseca nije odgovarao na poruke na porti, kući na oporavak.

Hipersvemirski je anđeo, ipak, i ovaj put sačuvao Stana: on je upravo tog jutra shvatio da se skoro mjesec dana nije maknuo iz kruga Studentskog doma, u kojem je ostvarivao sve svoje potrebe: nabavu lakih i teških droga, preprodaju lakih, konzumaciju teških, jelo, piće, seks, nabavu novih igrica i mp3-ca, mudre razgovore. Presvukao se - prvi put tog tjedna - i otišao na kavu u 'Princ student'.

Negdje na ulazu se mimoišao s Urazumiteljem - taj je sportski tip ušao u svoj autobus već u 5.50 i stigao taman na vrijeme kad se Stan probudio.

Pred ulazom u sobu 23 još je jednom pogledao dasku, i, kao što su ga naučili murjaci iz teretane, nogom naglo otvorio vrata (tako da ima obje ruke spremne):

- Narkomani, tko je od vas Stanislav?

Sraslo, Kolumbijac i Popović su pola sata ranije kozumirali po kvarter grama - jutarnji obrok. Onako usporeni, nisu odmah shvatili ozbiljnost situacije.

- Oootiiišao je na kaaavu. Hoorsssaaa neeemaa viiišeee, a traaavu ti i jaaa moooguu daaatiii, probao je objasniti Popović.

Dum! Urazumitelj ga je opalio daskom po glavi, humano, pljoštimice.

- Daj drogu!

- Aaaaaa!

Dum!

Dum! Dum! Dum!

Dum! Dum! Dum! Dum! Dum!

Sraslo je, vižljav kao lasica, uspio izmaknuti kroz prozor. Kolumbijac i Popović nisu bili te sreće. Kad je Stanov otac došao i oprezno otvorio vrata sobe svoga jedinog sina, spreman da počne s lancem prodika, zatekao je čudovišnu scenu: Urazumitelj je lupkao daskom po glavama ovu dvojicu nesretnih bjednika, dok su oni po njegovim uputama plačući ponavljali:
- Mi smo narkomani! Mi smo zli narkomani!

Ti su njihovi jauci i ušli u legendu SD 'Dr. Hofmann', koja se u raznim iskrivljenim oblicima prepričava do danas.

Urazumitelj se zbunio vidjevši starca u odijelu, promrljao nešto, onda još nešto, stavio zaplijenjenu drogu u svoju sportsku torbu, zatakao u nju i dasku te otišao bez pozdrava. Kolumbijac i Popović su plakali. Raspop ih je pitao za Stanislava, i nakon što mu nisu uspjeli reći ništa suvislo, produžio do uprave doma i tamo razdužio sobu.

Stan se vratio natrag u Dom upravo kad je otac krenuo prema upravi. Na ulazu se opet mimoišao s Urazumiteljem. Vjerna ga je Lela svojim piskutavim glasom upozorila da nikako ne ulazi u paviljon.

- Tamo je policija! Policija! Tuku stanare! Tuku! Bježi!

Dovoljno ju je dobro znao da mu je bilo jasno da pretjeruje. Shvatio je, međutim, da je u igri velika nevolja, a do sličnog je zaključka, uostalom, došao tijekom dugotrajnog ispijanja kave u 'Princu'. Tamo je već formirao izlaznu varijantu, a progon iz doma ga je samo natjerao da je i izvrši.

Potražio je utočište na Pešćenici, kod Danijele, studentice slikarstva s kojom je hodao u srednjoj školi. Sa ulaza joj je obećao da će se ovaj put stvarno skinuti. Ali prije toga...

...Će se ubosti još jednom.

Danijela, zamantana obećanjem da će se skinuti s dopa (i perspektivom njegovog boravka u njenom krevetu) nije imala ništa protiv. Ali, nastao je posve praktičan problem:

Stanislavu su u toj fazi, da se pristojno ušlagira, trebala cijela 2 grama horsa. Ta količina ne može stati u inzulinsku špricu kakva se najlakše kupuje. Stan je da riješi svoj problem koristio tzv. 'konjsku' injekciju od 3 kubika. (Jednu od tih, iskorištenih, čudovišnih sprava te je godine u WC-u Studentskog doma slikao reporter Večernjeg lista). Dnevnu količinu droge ponio je sa sobom, ali ne i nepraktičnu 'konjsku' špricu.

Danijela je pristala otići u apoteku po šprice. Ali, bilo joj je preneugodno tražiti ove velike. Zato je donijela cijeli paket malih. Dosjetljivi Stan je znao da neće daleko dogurati ako se bude prvo ubo jednom pa punio drugu, pa treću, to bi ga samo uspavalo, a htio je doživjeti fleš. Zato je prvo napunio drogom i vlastitom krvlju sve tri, a onda ih je takve, pune crne tekućine, ispucao u sebe.

Novi život je mogao početi.

- 22:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #

09.04.2007., ponedjeljak

Kralj pleše sam

- Radi li neki kafić na tržnici?
....
- Idemo prema Dubravi.
- Zadnji put kad smo se čuli, rekao si mi da ćeš me zvati. Nisi me zvao. Čekao sam da me nazoveš, godinama. Samo s tobom mogu razgovarati o izvjesnim stvarima.

Davor je bio pun energije, kao i obično. Nisam ga vidio skoro dvije godine, ali činilo mi se kao da se ništa nije izmijenilo. Kad mu je ustanovljen gubitak radne sposobnosti i dodijeljena invalidnina, to ga je stabiliziralo: materijalno i emocionalno, ako ne već i mentalno. Postao je veteranom-penzionerom rave revolucije. Jedna od žrtava odlučne bitke u Kašini.

- Čekam invalidninu pa da kupim novi telefon. Dobio sam od sestre ovaj, ali s njim ne mogu na Vodafone chat. Ne mogu ga konfigurirati.
- A šta ćeš tamo?
- Da sretnem Mirelu. Znaš da sam u nju zaljubljen, već skoro 10 godina.

Tu sam ga izgubio. Koju sad Mirelu? Psihologicu koja ga je pokušavala spasiti?
- Ma znaš. Radila je sa mnom u Net4U. Kad sam konačno pukao, pukao sam zbog nje.

Pravio sam se da znam o čemu govori. Dosad sam mislio da je pukao kad su on i drugari, da dobiju popust, kupili kutiju za cipele spidare i tjedan dana vukli po 3-4 grama dnevno. Bio je loš, pun jeftinog halucinogena. Spržio im je moždane vijuge koje su već do tad poštedili lumidol, akineton, praxiteni i tripovi.

- Ona je moja najveća ljubav. Jedina ženska pred kojom sam ikad bio nesiguran.

Davor nesiguran? Ma to je on nešto zabrijao.
Davor je, iako lud, oličenje zen coola. James Deen iz Trnovčice. Dok smo bili tinejdžeri, bio mi je guru u dvije najvažnije discipline - brijanju po curama i psihodeliji.
Prenio mi je narodnu mudrost Međuzgradja o tome kako proći kroz najgore tripove u obje sfere. Samo naprijed.
Davor nesiguran? Gluposti.

- To sam krio u sebi kao neku ludost. Ali to je tako. Zato sam i prekinuo sa Bojanom. Nisam joj to, naravno, tako objasnio.
...Bojanom koja ga je kao Penelopa vjerno čekala da se vrati iz čestih boravaka na liječenju i po ludnicama.

- Sreo sam je na SMS chatu. Bila je pod nicknameom Jedina. Sve je znala.
- I rekla ti je da je to ona? Mirela iz Net4U?
- Ne, ali nitko ne može znati što je ona znala. Darkzilla i Deepfish su me provocirali, ali ja sam ih sve osvojio. Unio sam unutra toliko emocija. Tako sam se osjećao kad sam došao iz komune. Ona je iskočila iz moga srca.

Komune? Stvarno ga dugo nisam vidio.

- Ček, ček. Kad si bio u komuni? I zašto? Pa ti nikad nisi uzimao heroin?
- Da se skinem sa lijekova kojima su me hranili u ludnici. Primili su me, radio sam sve što i oni, i za četiri mjeseca sam bio jači nego ikada. Mogao sam što sam htio. Bio sam s njima još tri mjeseca, a onda su me lideri isprovocirali. Drže se visoko, a nemoralni su, lažu i podmeću.

- Lideri?

- Oni su kao neke vođe, određuju što će drugi raditi. Zamjerali su mi što chatam. Sve sam na chatu oduševio svojim poznavanjem pop glazbe. Znam sve tekstove svih pjesama koje su ikad bile puštane na radiju. Kad je 'Jedina' došla, napisala mi je 'Tko je kralj, koji pleše sam, sve tajne karnevala zna', a to je, znaš, moja pjesma.

Sve dosad sam mislio da Yaya pjeva 'Tko je taj'. Eto, čovjek se uči dok je živ.

- A kad si je zadnji put vidio u stvarnosti?
- Uh, prije dvije godine. Bio sam na tečaju za bankovnog savjetnika u OmFauBe. Vidio sam je iz daljine na stanici. Nisam bio siguran da je to ona. Nazvao sam je da provjerim, i vidio kako gasi telefon.
- I poslije ne?

- Ne.

- 00:07 - Komentari (22) - Isprintaj - #

04.04.2007., srijeda

'Opet sad sve činim novo'


Pronašao sam
Svaki je tren
Savršen i neponovljiv
I radost dolazi opet i iznova

- 01:42 - Komentari (15) - Isprintaj - #

02.04.2007., ponedjeljak

Golubica

Jednom davno sam sanjao da sortiram hrpu pisama. Po omotnicama zaključujem da ja i K. na neki način imamo isti zadatak u životu. Krećem joj to reći, ali ona mi ne dopušta niti da započnem sa svojim govorom, već bježi. Ja krećem za njom, jer je to što joj imam reći važno. Trčimo sve brže i brže i brže. Sve brže. Stižemo u zgradu.
Najzad, mislim ja, sad više nema kamo, saslušat će me. Međutim,
...ona se pretvara u golubicu i lagano polijeće.
Ja sam u dolje u podnožju, ali nisam razočaran nego sretan.
Mislim si, ovo se samo meni može dogoditi, da se neko koga tražim pretvori u golubicu i odleti.
Ispunjava me osjećaj sreće.

...Budim se šatoru, hladno mi je, potcijenio sam noć i doba godine. Ne mogu zaspati, dio tog osjećaja sreće je i dalje tu.

Nisam stigao ispričati K. taj san - odugovlačio sam, a onda je poginula.

I dalje ne znam što je to značilo.

- 01:08 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (13)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (24)
Listopad 2006 (14)
Rujan 2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Što je sad ovo
Gonzo novinarstvo u kojem autor proizvodi autohagiografiju vlastitog nesvjesnog
Društvena satira

Free Counter
Free Counter
Zašto?
Sve to ima nekog smisla.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se