twirl-dječak sa šibicama

tko čeka, taj i dočeka, stara je poslovica, a twirl je strpljivo čekao smaknuće, tu i tamo mašući ručicama..
došli su po njega i obavjestili ga da je danas priređena velika alijenska fešta u čast njegovog pogubljenja
alijeni su danas ratovali skraćeno, da bi mogli prisustvovat tom događaju, jer ipak, nemaju svaki dan takvu priliku, smaknti čovjeka, veleizdajnika. preko noći se twirl od narodnog heroja pretvorio u predmet najveće moguće mržnje
alijenska svjetina je nahrupila meteorirat ga (gađat svemirskim kamenjem) i jedino su ga jake snage MAP-a (ministarstva alijenskih poslova) uspjele sačuvati živog i odvesti do mjesta na kojem je predviđena svečana ceremonija
prije samog čina, bio je priređen bogati kulturno-umjetnički program, prikaz ratničkih i inih vještina alijena...vrlo impresivno, mislim za nekog koga bi to impresioniralo, ne i za twirla koji je sve to promatrao pomalo odsutno.
glasovi su potpuno utihnuli, tako da je imao priliku vidjeti u kakvom divnom miru žive ostali ljudi, koji ih ne moraju slušati kako se svađaju 24h dnevno. milina, pomislio je, divota,...trebao bih češće ići na smaknuće, da se odmorim od njih....slike iz života su mu se vrtile pred očima, djetinjstvo, lov na stršljene u letu, praćkom šprihericom, robinson crusoe, prva i jedina knjiga koju je pročitao. 34 puta. dok se nije posve raspala. suza mu se zakotrljala (muškarci ne plaču, njima se suze same slijevaju) kad je vidio majku koja ga čeka da se vrati...
-oprosti mi mama što se neću vratiti, ovo je jače od mene, ne mogu mrtav na put...razumi me...-obratio joj se u mislima
sjetio se i djevojke koja mu se bila približila, ni pola metra ih nije dijelilo tada, dok je čekao red za kruh u pekari...
bio je to rijedak bliski susret s djevojkom, ali time značajniji...jer, za razliku od svih drugih prilika u kojima se suočavao s djevojkama, taj put se nije onesvjestio...
iz takvih misli ga je trgnuo onaj tihi glasić, koji nikad do tad nije uspio ništa reći, nadglasan drugim, snažnijim glasovima
-jel' mogu sad ja?-i nesačekavši odgovor nastavio
-nisi mi drag, twirle. nikad mi ni nisi bio drag. posao tvog čuvara je najveća moguća kazna za svakog anđela.
em je dosadan za popizdit, em je uglavnom nemoguća misija. no, posao je posao, iako te nikada nebih izabrao za svog štićenika, da se mene pitalo....da skratim, tvoja prerana smrt nebi dobro izgledala u mom CV-ju, zato se sad ne pleti i pusti mene da napravim ono za što sam (pod)plaćen...
u trenutku kad su se krvnici približavali da krenu sa glavnom točkom svečanosti, njegovim smaknućem, začulo se čudno cviljenje, iz twirlovog grla je zagrmilo na alijenskom...
-ES WIRD BEKANT GEGEBEN! ES WIRD BEKANT GEGEBEN! DAJE SE NA ZNANJE! DAJE SE NA ZNANJE!
GOVORI VAM... MAHNITU! VAŠ VELJIKI ALJIEN!
DA, JA SAM VELJIKI ALJIEN I JAKO SAM LJUT!
TOLJIKO SAM LJUT, DA BIH VAS SVE MOGAO ZGROMITI SADA!
UZEO SAM OBLJIČJE OVOG ČOVJEKA, DA VAS TESTIRAM, STAVIM NA KUŠNJU, KOJU NISTE PROŠLI
VAŠA VJERA JE SLABA!
VI CRVI ALJIENSKI, USUDILJI STE SE TWIRLJU SUDITI IAKO SE BORIO NA VAŠOJ STRANI, SPASIO VAS OD NAJEZDE LJUDI
PREMA MOJOJ ZAPOVJEDI!
IZAZIVATE MOJU MILJOST!
SMJESTA OSLJOBODITE TWIRLJA I PREMA NJEMU SE UBUDUĆE ODNOSITE ONAKO KAKO DOLJIKUJE
JA IMAM BEZBROJ OBLJIKA, A TWIRLJ JE JEDAN OD NJIH
VELJIKI MAHNITU JE GOVORIO! HOUGH!
svjetina je ostala ničice na zemlji, niko se nije usudio podići glavu, da ga njihovo vrhovno božanstvo ne zgromi...
krvnici su na koljenima dopuzali do twirla, oslobađajući ga uz molitve da im oprosti
-wtf??? pomislio je twirl, ali se nije previše bunio, što su mu se svi ubuduće obraćali na koljenima, gledavši u pod...
anđeo se povukao, glasovi vratili, nadglasavajući se, ...kao, znali su oni da će se spasiti,..taman su to htjeli i oni reći da treba..
a twirl, twirl je odlučio prvo poći na počinak
i skinuti sa sebe tešku opravu, protkanu suhim zlatom koju su mu donijeli da nosi umjesto njegovih dronjaka...
a onda ...
onda kući, u pećinu, što drugo

-nisam zadovoljan, twirle, nikako nisam zadovoljan tobom
--ha? nisam ni ja zadovoljan tobom, pa te ne karam
-protraćio si život. na ogledalca i šarene perle
--ja? ja sam protraćio život? a što si ti radio? u 6 dana si stvorio svijet i otišo na go. a meni prijetiš prstom
-ja sam bog! mogu činit što me volja!
--ili ne činit..
-ili ne činit, točno. uostalom, ti si ovdje na razgovoru i bolje bi ti bilo da paziš da me ne naljutiš.
--oooo, nježni osjećaji. ne znam samo kako te ne naljute svi oni koje puštaš da nekažnjeno čine...sve što čine.
-njima ću suditi kad za to dođe vrijeme..
--da da znam, sad si na godišnjem, pa nestigneš, no za mene ipak imaš vremena
-u tebe sam vjerovao, twirle. razočarao si me
--nisam tražio da vjeruješ u mene. nikad ti ništa i nisam obećao, koliko se sjećam
-propust, twi, propust. griješan si ko švicarski sir.
--kaže se šupalj ko švicarski sir
-kako god, propustio si primjetiti da je propust grijeh. i to je grijeh
--ha??
-mišlju, rječju, djelom i propustom. ti griješiš propustom, rječju i djelom. bez razmišljanja
--ha??
-čuo si me. stvorio sam te da učiniš nešto korisno od svog života. sebi i drugima, a ti ...
--zašto mi onda nisi dao vještinu neku, kojom bih mogao biti koristan?
-dao sam ti sve što trebaš imat, a to što ti to nisi primjetio, to je još jedan propust
--kontradiktoran si. nisam mislio, govorio, djelovao upravo zato da nebih slučajno pogriješio i tebe naljutio,
-nisi se nešto ni u molitvama pretrgao
--kolko se tebi treba molit? pomolio sam se jednom, pametnom dosta
-pravit ću se da ovo nisam čuo. i pričestio si se samo jednom, na prvoj pričesti. to se zove prva, a ne zadnja pričest, twirle...
--to je bilo zato što se prije pričesti treba ispovjedit, a ja nisam imao što ispovjedat. bio sam dobro i nevino dijete tada...i rekli su mi da trebam reći kako sam psovao, ljutio roditelje, bio zločest...a nisam. bio sam dobro dijete. natjerali su me da lažem
-vidiš, odma slijedeće nedjelje si trebao ići na ispovjed, da si lagao na prvoj ispovjedi kako si psovao, ljutio roditelje, bio zločest...tako se pokreće kolo..
--oprosti. nisam shvaćao koliko je to bitno, činilo mi se besmislenim...kao što mi se besmislenim čini još i danas to da ako bih zakasnio na vjeronauk, svećenik bi galamio na mene do kraja vjeronauka, a ako bih se vratio kući i rekao da sam zakasnio, galamio bi tata. zato sam bio prepušten sam sebi, na cesti, za to vrijeme...što je bilo bolje nego slušati ih kako galame, od silne želje da me dovedu na pravi put ,..i brige za moju dobrobit
-nisi ti tu da ocjenjuješ što je smisleno a što ne
--nego? da slušam nekog kako galami na mene, duboko razočaran? kako ja ne galamim na nikog? zašto?
-zato što si pičkica
--ha??
-čuo si me
--na tvoju sliku i priliku!
.........ovdje se razgovor naprasno prekinuo, jer su počele munje i gromovi