23

četvrtak

rujan

2010

Manje od makova zrna

stray Jučer je bio Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Svake godine od kada je proglašen slušamo iste priče.
I svaki puta kad neku ženu ubije muž slušamo iste priče.
Iz raznih usta.
Odgovornih i neodgovornih.
Neodgovornih koji bi trebali biti odgovorni.

Žene se u spašavanju golog života moraju sklanjati u skloništa.
Kao psi lutalice.
Ili mace beskućnice.
Bježe iz vlastitog doma od noža, sjekire, puške, golih ruku vlastitog muža ili partnera.
Sadašnjeg ili bivšeg.
Tipa koji ne može kontrolirati svoj bijes, svoju nemoć, svoju frustraciju
pa ih ispoljava, kukavički kao svaki nasilnik, na slabijoj od sebe.
Postoje zakoni i protokoli postupanja.
Poneki nasilnik završi u zatvoru.
Poneki ubije svoju partnericu.
Poneki nakon toga ubije i sebe.
Većina ih i dalje mlati.
I ništa se ne mijenja.
Osim brojke ubijenih žrtava.

Međutim:

Rezultati istraživanja provedenog u 56 srednjih škola
na uzorku od 700 učenika i učenica pokazali su da:
„40 posto djevojaka smatra da je normalno da im dragi opali pljusku“!
Za vašu informaciju, ne radi se o istraživanju iz 3. stoljeća prije Krista.
Ni o srednjem vijeku.
Radi se o lijepoj našoj.
Diljem.
Prije samo tri mjeseca.
Radi se o našim kćerima, sestrama, unukama, prijateljicama.
Kako je moguće da tako veliki postotak djevojaka ima toliko iskrivljenu sliku o partnerskim odnosima?
Kako je moguće da normalnim smatraju nasilje nad samima sobom?
Jesu li one normalne?
Je li normalno društvo u kojem 40% djevojaka nasilje smatra normalnim?
Shvaća li itko da su u tom postoku one koje će sutra biti dio crnih statistika?
One koje će spašavati život u skloništima?
Ako uspiju.

Ja smatram da je žrtva suučesnica u obiteljskom nasilju.
To ne znači da zaslužuje biti žrtvom nasilja,
to znači da za taj položaj snosi svoj dio odgovornosti.
Koja je tim veća, ako zbog toga pate djeca.
Stoga, za razliku od stalno iste kuknjave o tome kako su žene nevine žrtve obiteljskog nasilja,
ja mislim ovo:
Ako vas netko tuče, vi mu za to dajete dozvolu.
Ako vam netko razbije nos ili rebra, a potom se ispričava i kaže da neće više nikada,
vi ste te koji mu opraštate.
Vi ste te koje mu vjerujete.
Unedogled.
Usprkos iskustvu.
Ako vam netko baci tanjur u glavu, zgazi hranu koju ste pripremile, pljune vam u lice,
vi ste te koje nakon toga poslušno liježete pored njega.
Ako vas netko smatra svojim vlasništvom s kojim može raditi što hoće,
vi ste te koje to prihvaćate.
Ako vam netko zabrani da radite, vi ste te koje ostajete doma.
Ako sva imovina koju ste stekli zajedno, glasi samo na njega,
vi ste te koje ste vjerovale da to nikada neće biti problem.
Ako vam netko određuje s kim ćete se družiti,
kako ćete izgledati,
što ćete i kada govoriti,
vi ste te koje ste pristale na takvu kontrolu i neslobodu.
Žrtva UVIJEK daje pristanak.
Inače ne može postati žrtva obiteljskog nasilja.

Svakome od nas se može dogoditi da nas netko nama nepoznat pretuče na ulici.
Kao Luku.
Da nas dočeka u zasjedi i siluje. Ili ubije.
Ali obiteljsko nasilje nije elementarna nepogoda koja se na nas sruči iz vedrog neba.
I ne događa se preko noći.
Počinje prvom psovkom,
Počinje čestim ljubomornim ispadima,
Počinje naguravanjem i grubošću,
Počinje neprekidnom kontrolom,
Počinje naredbama i zabranama,
Počinje prvim šamarom,
Počinje ponašanjem prije braka.

Zato mi je mučno bilo kad sam pročitala naslov u kojem je jedna naša popularna mlada pjevačica izjavila:
„Želim muškarca pored kojeg ću se osjećati manja od makova zrna!“
Savjetovala bih i njoj i svim djevojkama koje žele takve muškarce
da posjete jedno sklonište za žene žrtve obiteljskog nasilja
i upoznaju žene koje su pobjegle od takvih muškaraca ne bi li spasile goli život.
Doslovno.
A one su čak imale i sreću.
Ako se to srećom može zvati.

08

srijeda

rujan

2010

Prepoznavanje

Vozim se danas na posao.
Zapravo vozi me tramvaj.
Preko puta mene sjeda muškarac.
Simpa.
Pomislim kako mi sliči na nekoga tko radi za kompjutorom.
Nemam pojma zašto.
Uglavnom to mi bila prva misao u glavi kad sam ga ispodoknula.
A druga misao oma stiže prvu: „Tko zna piše li blog?“
Nakon toga više misli nisam mogla poredati brojevima.
To mi se često događa.
Ja razmišljam u poplavama.

dogs_on_a_plane No, uglavnom, srž onoga o čemu razmišljah je:
„Je li vam kada palo na pamet kako možda pored vas u
kafiću, u autobusu, na tramvajskoj stanici, u dućanu,
u kinu, bilo gdje gdje stojite il se krećete,
stoji osoba nepoznatog vam lica i fizičke pojave,
al jako poznatih mentalno-emocionalnih karakteristika?
Netko koga jako dobro poznajete iz komentara na svom ili tuđim blogovima.
Netko čiji humor volite.
Netko ko vam je blizak po načinu razmišljanja,
stilu pisanja, reakcijama, stavovima.
Netko s kim ste već zapravo virtualni prijatelj ili prijateljica,
o kome već znate mnogo privatnih stvari,
kako peče štrudle,
kako sadi ruže,
kako fotografira more,
kako šeta psa,
kako mrzi šeficu,
kako voli djecu,
što je zadnje kupila,
koga je poslao k vragu,
gdje je izašla, popeo se, spustila se, otplovio, doplovila, zavirila, naputovao se.
U čiju ste kuhinju, podrum, dvorište, auto, vikendicu već zavirili preko njegovih
Ili njezinih opisa i fotografija,
o čijoj ste užoj i široj obitelji,
muževima,
ljubavnicama,
djeci
ili kućnim ljubimcima
ostavljali komentare kao da su vaša vlastita.
Znate sve ono što ta osoba odluči podijeliti preko bloga,
osim njezinog imena i izgleda.
Poznajete one djeliće te osobe koje ona možda nikome drugome ne otkriva.
Netko koga ste poželjeli upoznati izvan bloga.
I kad se sretnete, slučajno, u vanjskom svijetu,
U šestici, četrnaestici ili bilo kojem broju tramvaja i autobusa bilo kojeg grada,
Hoće li vam neko šesto čulo reći, namignuti, sugerirati, lupiti vas:
„Hej, pa to je……!“,
Iako mi se sada nametnula misao broj 182362732 o toj temi:
A što bi poduzeo/la i da znaš da je to ta osoba?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se