SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
četvrtak, 14.02.2013.
Žedne uši
|
27.1.2013 Žedne uši: Uvodno Gladne uši. Jedna o rijetkih emisija HR koja u formi gostovanja predstavnika grupe ekonomskih stručnjaka na izradi Strategije vizije razvoja Hrvatske Karina Hromina Sturma iznosi uzroke, stanje i način prevladavanja razvojnih problema Hrvatske, ali i šire. Kroz odgovore na pitanja voditelja i slušalaca izdvajamo ključne riječi i izreke sudionika u emisiji. *(Pit.V. je pitanja voditelja, Pit.S. je pitanje slušatelja, Od.G je odgovori gosta) Približan tok emitiranja Pit.V. O motivima i činjenicama za rad na Strategiji... Od.G. da smo zaduženi 50 milijardi Eura. Pa tako svaki građanin i ova mala beba je zadužena sa 18,00 tisuća Eura, Znači pozivamo HNB da vrši svoju ustavnu ulogu i financirati financijske tokove u Hrvatskoj. Pit.V. Dali ovaj vaš plan, podrazumijeva moguću inventuru pretvorbe? Od.G. imate gospođu Šimu Krasić koja je utvrdila da je 98% pretvorbe protuzakonito. Jer je svega 2% čistog kapitala uneseno u Hrvatsku. Pit.V. Prodali smo gotovo sve u Hrvatskoj. Ali najvitalniji dio odnosi se na banke. Banke su u Hrvatskoj gotovo u 100% u vlasništvu stranaca. E sad ima jedan nonsens. U tim državama od kuda dolaze stranci, kamata je 1 do 5% a kod nas je 10 do 12%? Od.G. Pa ove strane banke koje su preuzele uloge i otkupile sve naše banke su 90% u stranom vlasništvu. Oni kod nas provode svoju politiku preko kamatnih stopa koje su 10 do 12%, što je politika dužničkog ropstva. Komercijalne banke provode drugu doktrinu, deindustrijalizaciju i ne potiču proizvodnju u Hrvatskoj. A već smo spomenuli da je 80% privrede u hrvatskoj uništeno iza privatizacije. Omjer kreditiranja mora biti 1 : 10 u korist privrede i industrije. Znači, tu bi banke trebale kreditima jedno oko 1.600 milijardi kuna, kreditirati privredu i industriju. Međutim, oni su taj omjer okrenuli u svoju korist obrnuto, znači 1 : 10 u njihovu korist. A taj kapital koji je bio kapital osnivački, da ne govorimo da je jedno 25 banaka, da su ih izbacili. Međutim imovina tih banaka nije nestala, ona se negdje prelila. Ostale banke su sve privatizirane. Pit.V. Jeli točan podatak da je prije privatizacije naših banaka osnivački kapital naših poduzeća bio 1.000,oo milijardi kuna? Od.G. I to samo iz ovih banaka koje danas posluju, koje su izašle poslije onih 25 banaka koje su bačene u stečaj i ta imovina bila je daleko veća. od ovih 1.000,00 milijardi je svega ostalo 100,00 milijardi Kuna. Slobodno možemo reći da te banke nisu donijele, svoj kapital. Pit.V. Nema niti jedne banke koja će, aktivno posredovati, poslovima pokretanja proizvodnje radi postizanja profita. Od.G. Niti jedna banka nema takve planove niti oni daju. Strategija je postavljena na rok od 10 godina. U roku od 10 godina postigla bi se stopa rasta 20% BDP-a. Mi smo imali sad ovih dana -6% pa -2% itd. Da je to moguće, Hrvatska 1956. godine postigla stopu rasta 27,7%. Pazite ovo, i to u ono doba kad smo proizvodili s lopatom i sa tačkama. To je danas sasvim moguće ostvariti u ovoj kompjuterizaciji i ovog znanja koje ima ovaj narod. Pit.V. Kakve bi rezultate po vama donijela ta vaša Strategija? Od.G. Provedbu Strategije potrebno nam je negdje oko 6 mjeseci za pripremu. Svega toga skupa za daljnjih 1,5 godinu dana, ukupno u roku 2 godine. Dobiti ćemo povećanje standarda za negdje 500%. Nije to odmah, do 10 godina. Pit.V. 1.500,00 milijardi Kuna? Po vama bi onda prirast bio 300,00 milijardi? Od.G. Samo na društveni proizvod prirast bi bio 300,00 milijardi kuna. To znači bez poreza, bez PDV-a, bez trošarina, bez davanja za zdravstveno, mirovinsko itd. S tim bi bilo duplo, mi smo smanjili te rezultate, to bi bilo oko 600,00 milijardi kuna. Ovdje imamo 5 puta više, postignuti prinosi po našim proračunima. Tako da se iz tih sredstava može namiriti sve socijalne potrebe, sve što je potrebno. Predvidjeli smo besplatno školovanje i studiranje do doktorata, kompletna zdravstvenu zaštitu, besplatni liječnici koji bi liječili. Svi koji bi radili ili nisu radili u Hrvatskoj a znači koji su živjeli do 65 godina, muškarci i žene, imali bi minimalnu mirovinu ili penziju od 10,00 tisuća kuna. A normalno oni koji imaju radni staž dobivali bi na to i plus. Običan radnik s lopatom, da kažem slikovito, imao bi plaću 10,00 tisuća kuna. Srednja plaća bila bi negdje oko 30,00 tisuća i najviše plaće bi bile 70,00 tisuća kuna. S time da ja to govorim o državnim poduzećima a privatnici, normalno neograničeno. Potpuno time rješavamo nezaposlenost. Nama će dapače faliti radne snage jer mi ćemo morati uvoziti radnu snagu iz susjednih zemalja. A omjer penzionera i radnika smo postavili 1 : 3. Pit.V. Gledaju nas kao da im pričamo bajku. Dali je netko od relevantnih službi dakle ekonomista analizirao tu Strategiju? Od.G. Mnogi stručnjaci su analizirali ovu Strategiju. Međutim najžešći, kako da kažem kontrolor , to je bio naš svjetski stručnjak, svjetski ekonomista akademik i profesor Branko Horvat, koji je Strategiju i mene osobno izrešetao. Mi smo godinama diskutirali i družili se zadnjih 5 godina nego što je otišao. I on je fantastičan bio ekonomista, on je stvarno svjetski ekonomista. On je svaku vašu rečenicu, odmah uzeo olovku i papir pretvorio u matematičke brojke i pomoću formula vas je kontrolirao. I on je to kompletno prorešetao i složio se sa mnom u svemu izuzev, kada je izračunavao duljinu (*rok). Mi smo stavili rok dizanja stope BDP 20% u 10 godina. On je to izračunao da bi se tom moglo ostvariti za 15 godina. Tu smo se malo porječkali i zatim sam mu ja na osnovi svojih izračuna, pretpostavke i projekcije, koje sam mu predočio, dokazao da je to moguće i roku 10 godina postići. Ali na kraju mi je rekao „pa Rino ti to moraš provesti“. Pit.V. Njemu je isto u početku bilo teško? Od.G. On je znate bio čisti teoretičar, fantastičan po svojoj...(onako)...mislio da treba malo dulji rok od 5 godina. Međutim, ja sam smatrao, s obzirom da sam ja jako dugo bio u praksi, cijeli život sam radio u praksi. Mi smo nakon toga posla i te projekcije ocijenili da je to moguće ostvariti u roku 10 godina. Pit.V. Da. Naš svjetski poznati akademik ekonomist profesor Branko Horvat dao vam je prije smrti zeleno svjetlo i dao vam je da u zadatak da to provedete. Da ali nema načina ili puta kojim bi Strategija zaživjela? Primjer obitelji Kostelić, mnogi su se smijali, kao i vama, kada je Ante Kostelić rekao da će njegova djeca biti svjetski prvaci u skijanju i olimpijski prvaci. Kako će te ustrajati do kraja? Od.G. Pa ja se nadam da hoću, međutim, meni je nejasno zašto to izaziva nevjericu, takvi pozitivni rezultati. Pit.S. Zašto nema poziva nekih ekonomista? Misli da je to razlika između doktrina Adama Schmita, po kojoj funkcionira današnji kapitalizam u kome tržište regulira sve i doktrine „Kenezijanaca“ koji zastupaju državni intervencionizam. Od.G. Međutim, moram spomenuti, mi smo protivnici te teorije jer ta teorija u kolovozu 2008. godine pala u vodu. Sve države uključujući Njemačku, Francusku, V.Britaniju itd. da ne nabrajam i SAD, su intervenirale 2008 godine sa tisućama milijardi Dolara. Pazite sa tisućama milijardi! Direktor federalnih rezervi SAD gospodin Berden Nance je izjavio da su od kolovoza 2008. do 2010. godine „upucali“ u banke 9 tisuća milijardi. Znate što znači 9 tisuća mljijardi? Oni su takvom intervencijom, sve države, sav kapitalistički sivjet srušili teoriju Adama Schmita. Pit.S. Strategiju ste nudili vladi, udrugama, strankama da to dođe do malog čovjeka? Od.G. To vam dođe na isto. Stranka koja je na vlasti to je vlada koja je predstavlja. Nudili smo i jednima i drugima. Nije bilo rezultata. nego su vadili parcijalno samo dijelove koji su njima u tom momentu mislili da će im donijeti neke rezultate. Međutim, rezultati mogu biti samo primjenom cjeline. Pit.V. Njemačka banka povlači u zemlju 700 tona zlata koje je držala kao rezerve u Njujorku i Parizu, dakle neka se nađe. Dali smo mi imali zlatne rezerve? Od.G. Da. To su zlatne rezerve. Mi smo do 2005. godine imali zlatne rezerve: Zatim je na „preporuku“ MMF-a, Hrvatska narodna banka prodala zlatne rezerve. I kada je 2008. godine došlo do svjetske financijske krize cijena zlata je porasla 700%. Pit.V. Dakle, mi smo poslušali gospodu iz MMF-a i prodali zlato. Što bi bilo da smo sačuvali to zlato? Od.G. Da smo sačuvali to zlato mi bi danas imali na osnovu ovih deviznih rezervi od 12,00 milijardi, danas su čak i veće, ali recimo u momentu, recimo od 2005. godine do danas, mi bi u zlatnim rezervama danas imali negdje 85,00 milijardi Eura. Mi bi sada s tim otplatili dug 50,00 milijardi i još bi nam ostalo negdje 25 do 30,00 milijardi Eura. Vidimo tu politiku MMF-a i svjetske oligarhije koji su, znači dali nalog da se zlato proda. Svi su prodali dok je bilo jeftino a oni su povukli kapital i cijene zlata je porasla. I kada je cijena zlata porasla 700% oni svi koji su otkupili to zlato na tom zlatu strahovito zaradili. A Hrvatska je tu normalno izgubila. To je velika greška Narodne banke Hrvatske. Pit.V. Čitam kako su neki već posipaju pepelom koji su predlagali štednju, sad kažu nije to pravi put. Sve te eksperimente mi trpimo. Od.G. To i je eksperiment. Jer u ekonomiji, poznato je u stvari i u teoriji, da ...(određeni)*... ekonomski zakoni u jednoj zemlji djeluju na jedan način a u drugoj zemlji na drugi način. Prema tome nije to da isti model možete svugdje primijeniti. Jer su različite, sasvim različiti parametri u svakoj zemlji. Pit.V. Sudbina ideja je u rukama političara... Čitam o jednoj prognozi, Hrvatskoj se predviđa rast 0,5% u 2013. godini a vaša vizija Strategije je po kojoj bi taj rast tokom 10 godina narastao 20%. To je realno? Od.G. Da 20% to je vrlo realno, međutim način kao se provodi danas mi nećemo ostvariti 0,8 niti 0,5% nego ćemo otići u -1,5 do -2%. jedina ispravnost Strategije naći ukupno povišenje je korištenje resursa i kapitala i kadrova i jedino tako možemo napraviti tako te pozitivne pomake. Pit.S. Kamo vodi ta doktrina deindustrijalizacije i koji je krajnji cilj zemlje?... Od.G. Doktrina deindustrijalizacije, provodi se već 20-k godina u Hrvatskoj i došli smo do toga da je 80% proizvodnje u Hrvatskoj zatvoreno. Kad vidimo, napad je i dalje na naša brodogradilišta, naše tvornice i na našu proizvodnju svakim danom sve žešći i žešći... i vidimo da radnici ostaju bez posla...tvornice se zatvaraju i otvaraju se stečajevi. Tu politiku moramo i treba prekinuti. Naša Strategija predviđa da svu tu proizvodnju koju smo imali ponovo pokrenemo i vratimo a naravno da pokrenemo sasvim novu proizvodnju, tehnologiju koja će nam donijeti velike i dobre rezultate. Pit.S. Ovo što ste vi izrekli može izreći samo „stručnjak“ ekonomije u Hrvatskoj...pa cijeli vam svijet živi na prijevarama. Ovdje je izrečeno toliko apsurdnih stvari. Obmanjujete ljude s tim brojkama, ovo nema veze sa zdravim mozgom... ljudi žive na minimumu...u Njemačkoj su plaće 2.000,00 Eura... Od.G. Vi kažete da je u Njemačkoj 2.000,00 Eura super plaća. Pit.V. Mislim da čovjek govori iz rakursa trenutnog. Vi ste sami rekli da strane banke ne žele davati kredite u kojima bi se na neki način stimulirao ili pomagao rast proizvodnje. Vi za tih 10 tisuća kuna govorite u vremenu za koje može Strategija zaživjeti. Od.G. Zato što je ova politika porezna politika. Politika nametanja sve većih poreza. to davanja preko 100% koje ova privreda ne može izdržati. U našoj Strategiji postavljene su stvari tako da se svi ti porezi ukidaju i smanjuju do negdje 10% BDP-a, i kako smo rekli mi njih nismo ni uvodili za to što nama porez nije primaran. Nama je pokretanje proizvodnje a porezi će biti minimalni. Pit.V. Što misli o grupi „Hiltenberg“ i dali je povezana na prodaju tih državnih rezervi, na ekonomsku i fiskalnu politiku u svijetu i politiku? Od.G. Naravno grupa Hiltenberg spada u jednu od grupacija koje surađuju s međunarodnom financijskom oligarhijom. Oni su u zadnjih više godina, 40 do 50 godina, jedni od glavnih stratega „Neoliberalne politike“ i oni normalno diktiraju tempo. To znači financijskih uvjeta, svih svjetskih, do kriza, cijene nafte itd. Prema tome, utjecaj te grupe je jako velik ,a oni su moćnici koji „drmaju“ financijskim kapitalom. Pit.V. Nije li vam to malo frustrirajuće kad doživite jedan napad čovjeka koji kaže evo ja radim, suočavam se s teškoćama, vi pričate bajke? Njemu vaša izjava izgleda kao bajka. Pa pojasnite, gospodin, on je ogorčen jer živi u ovoj trenutnoj situaciji i svi mi koji vas slušamo, kako bi moglo biti, gledano s nevjericom. Od.G. Pa naravno, on nije ljut na nas nego je ljut na postojeću vlast i na postojeće zakone. Zato što je zadojen društvenim inženjeringom, zadojen svim ovim aspektima medija koji propagiraju ove zakone onih koji su na vlasti i koji danas vlast obnašaju i koji svu propagandu iz MMF-a, Svjetske banke, Evropske banke itd. Politiku štednje itd. Prema tome, ta ekonomija je neoliberalna i ona je (negativna*) i ona nam donosi takve rezultate. Prema tome vrijeme je da shvate da ono ako se nešto radi 20 godina da im donosi negativne rezultate, da s time treba prekinuti i da treba pokrenuti nešto novo. Evo mi 20 godina nudimo nešto novo (U Strategiji vizije razvoja Hrvatske)* međutim red je da se to sasluša i da se to prihvati. Jer po ovome mi ćemo i dalje izgubiti privredu. Znači 100% ćemo izgubiti privredu, 100% banke i onda će narod živjeti u dužničkom ropstvu. Pit.V. Želim da Strategija vizije razvitka Republike Hrvatske napokon padne na plodno tlo. Od.G. Nadajmo se da će narod pokrenuti pitanje zašto je nama loše i da će se okrenuti projektima kao što je ovaj. Ja bih volio da postoji još 10 takvih strategija koje su pozitivne. Jer naša strategija je stvarno pozitivna, ona počiva na znanstvenim osnovama ekonomije i vrlo je lako moguće na današnjem stupnju kompjuterizacije. A jer smo to isto proveli, znači taj rezultat 27,7% postigli 1956. godine. I to treba ljudima napomenuti da smo mi u stanju to napraviti jer je to već ovdje izvršeno i postignuto. (Kraj emisije) Uopćeni komentar Emisija je zabavno informativnog karaktera. Uz praćenje događaja na skijalištu u Vengenu, postavljanje pitanja reportera uz uključivanje pitanja slušatelja i odgovora na ta pitanja gosta. Kao i mnoge druge, emisija je naglašeno popularizira „Strategiju vizije razvoja Republike Hrvatske“ započetu prije 20 godina. Iz odgovora se može zaključiti da je rad usko „ekonomistički“, u okviru kapital-proizvodnje. Kao modificirani neoliberalni kapitalizam s malo drukčijom državnom intervencijom. Kao još jedan alat za njegovo trajanje i produživanje. To je faza kada se ekonomska moć kapitala prenosi na državu pomoću koje se, umjesto djelovanja tzv. tržišta, nasilno reguliraju odnosi reprodukcije. Ispuštajući iz „opservacije“ ideološke vizure, dr. Šturm dokazuje da teorija „masona Adama Schmita“, na kojoj se zasniva neliberalni kapitalizam sa tržištem i imperativnim privatnim vlasništvom, ne daje rezultate. Zastupajući, čini se, modificiranu Kenzijansku teoriju državnog intervencionizma dolazi se do Strategije vizije i planova razvoja Hrvatske. U ovoj studiji ispušteni su iz vida ne samo odnosi društvene reprodukcije već i politički odnosi, međunarodni odnosi i odnosi prema prirodi. Aktualno stanje u Hrvatskoj, ciljevi-želje, ekonomistički gledano, relativno su točno argumentirani. Na određeni rok prihvatljivo usmjereni. Provedba, ako nije „utajena“, prilično je nejasno postavljena. U navedenom intervjuu navodi se kao dio stručno-naučnog tima, Mr. Sci. Karino Hromin Šturm, Dr. Ante Lauz i Dr. Sci. Prof Branko Horvat. Sve domaćoj i stranoj stručnoj javnosti poznate ličnosti. O spomenutim naučnicima Profesor Horvat 1983. godine, od strane Američkog društva ekonomista, bio je nominiran za Nobelovu nagradu za oblast ekonomskih znanosti, a na temelju djela „Politička ekonomija socijalizma“. Nagradu naravno nije dobio. Dali zbog tema koje je obrađivao ili nekih drugih razloga? Aktualne komisije Švedske kraljevske akademije koje vrše izbor ne ravnaju se uvijek po kriterijima donatora. Činjenica je da je nekoliko godina kasnije točno 2009. godine za sličnu temu, ako nije i kompilacija radova Branka Horvata, dodijeljena Nobelova nagrada američkoj znanstvenici Elinor Ostrom. Ostrom je postala prva žena Amerike koja je primila tu prestižnu nagradu. Švedska kraljevska akademija znanosti navodi da je Ostrom u svojoj „Analizi ekonomskog upravljanja", pokazala kako zajedničkom imovinom može uspješno upravljati skupina koja ju koristi. Istraživanjem ove teme na znanstvenoj osnovi pokazala kako zajedničkim resursima (šume, ribnjaci, naftna polja, gospodarstvo), mogu uspješno upravljati ljudi koji ih koriste, a ne vlade ili privatna poduzeća. U tom pogledu rad Elinor Ostrom je izazov konvencionalnom znanju, jer pokazuje da zajedničkim resursima mogu uspje upravljati njihovi korisnici bez državne regulacije ili privatizacije. To je u određenoj povezanosti s opusom prof. Branka Horvata, koji je svoje spoznaje crpio iz temeljitog proučavanja otkrića ekonomskih zakonitosti kapitalizma Karla Marksa. Dokazujući da je u većini slučajeva, kao što se i danas pokazuje, Marks bio u pravu. Tamo gdje nije, smatrao je Horvat, je s toga što Marks tada nije raspolagao „alatima“ koje ekonomisti imaju danas,(Dostignuća u matematici, statistici, informatici i drugim naučnim oblastima). Iz biografija spomenutih stručnjaka Karino Hromin Šturm rođen 1946. godine u staljinističkom logoru u Sibiru gdje je proveo 11 godina. Završio je dvije srednje škole, tehničku i ekonomsku. Ekonomski fakultet, specijalizirao međunarodne odnose, a zatim završio Filozofski fakultet. Magistrirao je na filozofskom fakultetu. Ante Lauc rođen 1941. godine u Trebinju. Nakon zarobljavanja potom osklobađanja oca kao pripadnika hrvatske vojske 1943. godine doseljava se u Osijek gdje 1960. godine završava gimnaziju. U Zagrebu 1964. diplomirao psihologiju na FF, zaposlio se u OLT-u u Osijeku, 1969 prešao u Elektroslavoniju, 1973 magistrirao na FSB u Zagrebu, 1974. prešao sam na Ekonomski fakultet gdje je ostao do preranog, ali opravdanog umirovljenja 2006.gogine. Branko Horvat (1928.-2003.) rođen u Petrinji, kao šesnaestogodišnjak otišao u partizane iza toga nastavio školovanje. U Zagrebu je studirao tehniku, ekonomiju i filozofiju, a svoj prvi doktorat obranio je na Zagrebačkom sveučilištu 1956. godine. Na University of Manchester u Engleskoj obranio je drugi doktorat 1968. godine. Predavao je na sveučilištu u Zagrebu, Univerzitetu u Beogradu, te na ostalim jugoslavenskim univerzitetima. Bio je osnivač i dugogodišnji direktor Jugoslavenskog instituta za ekonomska istraživanja. u više navrata boravio i kao gostujući profesor na uglednim američkim i evropskim univerzitetima. Svoje radove Horvat je objavljivao i u stručnim časopisima međunarodnog renomea i kod uglednih domaćih izdavača. Njegovi radovi objavljeni su na engleskom, ruskom, njemačkom, talijanskom, mađarskom, češkom...jeziku. Profesor Horvat pripada onom malom broju svjetskih relevantnih ekonomista, a nesumnjivo je jedan od najautoritativnijih znalaca problema samoupravne ekonomije. Elinor Ostrom (1933.-2012.) Američka znanstvenica u oblasti ekonomskih znanosti. Rođenaođena je u Los Angelesu, u Kaliforniji 1933, a odrastala je tijekom velike depresije. Ostrom je diplomirala na Beverly Hills High School u 1951, a zatim je dobila diplomu (s počastima) u političkoj znanosti na UCLA, u 1954. Dobitnica je MA u 1962 i doktorirala 1965, oba iz UCLA Odjela političkih znanosti. Zaključak Što povezuje ove ličnosti a povezano je sa društvenim stanjem 2013. godine u svijetu i u Hrvatskoj? Osnovno, što može zapaziti osoba koja nema što navesti od akademskih zvanja, je to da se razvojni problemi društva pa i svjetskog mogu rješavati čisto ekonomističkim alatima kao jedinom sredstvom unutar društvenih kapital-odnosa, odnosno Kapitalizma. Dokazuju da liberalni globalizirajući kapitalizam to ne može. Dokazuju da zajedničkom imovinom, dakle društvenom, sasvim uspješno mogu upravljati njezini korisnici, dakle ne vlasnici, radnici. Tim relativiziraju privatno vlasništvo na uvjetima rada i života ljudi, što je osnova kapital-odnosa. Praksa, aktualno gospodarsko stanje na početku 21 stoljeća im u tom dijelu daje za pravo. Koristeći njihove naučne spoznaje i unutar toga kapitalizma utirao bi se put prema socijalizaciji odnosno socijalističkom društvenom razvoju prema komunizmu. Ali liberalni kapitalizam je vrlo restriktivan. Rasipanje ljudskih potencijala, prirodnih resursa, trošenjem na oružane „obrambene“ pripreme i njihovu primjenu radi uskih interesa grupa čini ogromnu štetu razvoju ako ne i nečem težem za čovječanstvo. Josip Andrić |
- 19:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 02.02.2013.
Ako kapitalizam pobijedi
|
22.12.2012 22.12.2012 Što ako kapitalizam pobijedi? Izvodi iz teksta: Ljubodrag Simonović E-mail:comrade@orion.rs „„U kapitalističkoj viziji budućnosti, Zemlja je svedena na sirovinski i energetski izvor, a odnos prema Zemlji zasniva se na eksploatatorsko-profitabilnom principu. Sve veći nedostatak sirovina i energije doprinosi stvaranju svijesti da život čovjeka na Zemlji ima privremeni karakter i da se njegova egzistencijalna perspektiva nalazi u naseljavanju drugih planeta. Zemlja postaje odskočna daska za "osvajanje svemira", a nebeska tijela sirovinski izvor i kao takva predmet eksploatacije. Svemir postaje prostor kapitalističke ekspanzije u kojem se vodi borba za ovladavanje sirovinskim izvorima i iz kojeg neprestano vreba opasnost (u vidu krvoločnih "vanzemaljaca" koji dobijaju status kozmičkih "terorista"), što neminovno uvjetuje i opravdava razvoj sve ubitačnije vojne tehnike koja će, razumije se, biti upotrebljena za uništavanje "prekobrojnih" i "nepodobnih" na Zemlji da bi najmoćnije kapitalističke korporacije ovladale ovozemaljskim izvorima sirovina i energije. Istovremeno, nameće se iluzija da se tehničkim sredstvima može obezbjediti "vječna" egzistencija čovječanstva u svemiru. U ovom kontekstu pojavljuje se upozorenje jednog od najpoznatijih fizičara današnjice Stephena Hawkinga da će se ljudi najkasnije za 200 godina morati preseliti na neku drugu planetu. Čak i ako se to desi, što se s time riješava"? Koji će poredak čovjek uspostaviti na drugim planetima? Po Hawkingu, to može biti samo kapitalizam. Hawking ukida čovjeka kao životvorno i slobodarsko biće i svodi prirodu čovjeka na destruktivnu prirodu kapitalizma. Polazeći od toga, on se zalaže za bjekstvo čovjeka sa Zemlje na druge planete. Međutim, ukoliko su ljudi kao takvi uzrok propasti života na Zemlji i oni kojima uspije da se dokopaju neke druge planete radit će isto ono što su radili na Zemlji: boriti će se za vlast i novac i na taj način uništiti život i na toj planeti. Drugim riječima, bježanje na druge planete je besmisleno jer čovjek ne može pobjeći od svoje "zle" prirode. Ako je čovjek po svojoj prirodi "destruktivno biće", nema mjesta u svemiru gdje će stvoriti svoj dom i uspjeti opstati. Čovjek postaje kozmički beskućnik koji je osuđen na vječno lutanje - jer sve uništava. Suvremena znanost usmjerava čovjeka ka mehanicističkom poimanju sebe i svemira. Briše se prirodna i humana historija društva i na taj način dovodi u pitanje čovjek kao emancipirano, prirodno i humano biće. Svemir je sve bliži čovjeku u tehničkom smislu, ali je sve dalje od čovjeka u prirodnom i humanom smislu. Kada se stvari sagledaju u realnoj društvenoj dimenziji, "svemirska epopeja" postaje jedan od tehnokratskih mitova s kojim se uništava historijska (samo)svijest čovjeka, a time emancipatorsko naslijeđe nacionalnih kultura i građanskog društva na kojima se zasniva ideja novuma, a to znači ideja budućeg (humanog) svijeta. Slobodarsku maštu zamjenjuje "svemirska vizija budućnosti" koju proizvodi hollywoodska filmska mašinerija potpomognuta od strane vojne industrije. Mitološka projekcija "svemirskih svjetova" postaje sredstvo za obezvređivanje naše planete i za obračun s vjerom da je moguće očuvati život na Zemlji. Proizvodi se tehnokratski zasnovana kvazi-religiozna iluzija da prava historija čovječanstva počinje u svemiru i njoj odgovarajući vrijednosni izazovi s kojima se obezvređuje čovjek kao prirodno i humano biće. Putem hollywoodske filmske industrije stvara se utisak da su svemirska sazviježđa nadohvat ruke čovječanstvu i da je "osvajanje drugih planeta" njegova neposredna budućnost. Vezivanje neposredne budućnosti čovječanstva za svemirsko prostranstvo predstavlja jednu od najpogubnijih iluzija koju stvara hollywoodska filmska industrija. Istovremeno, historijsko vrijeme pretvara se u apstraktno vrijeme u kojem se, u virtualnom svemirskom prostoru, reproducira kapitalistički svijet na "višoj", tehničkoj razini. Odnosi između ljudi ne zasnivaju se na potrebi čovjeka za čovjekom, što znači na potrebi čovjeka da učini nešto što će doprinijeti boljitku čovječanstva, već su posredovani katastrofičnim scenarijima koji obesmišljavaju svako angažiranje koje može otvoriti nove prostore slobode i povećati vjerojatnost ljudskog opstanka. Hollywoodska filmska industrija zaluđuju mlade svemirskim vizijama istovremeno dok kapitalizam sistematski uništava život na Zemlji. Ne samo da se u svemirske programe ulažu ogromna sredstva, koja bi mogla biti iskorištena za uspostavljanje ekološke ravnoteže na Zemlji, već oni dobivaju spektakularnu dimenziju i kao takvi služe da se iz javnosti uklone prizori masovnog umiranja ljudi od gladi, žeđi i bolesti, prizori monstruoznih "humanitarnih intervencija" i suvremenih koncentracijskih logora, kao i prizori sve dramatičnijeg uništavanja životinjskih vrsta, rijeka, oceana, zraka, šuma, njiva i pašnjaka, ledenjaka... Od posebnog značaja je to što "svemirski projekti" služe za stvaranje mita o "neograničenim mogućnostima razvoja znanosti i tehnike" - koji postaje sredstvo za stvaranje mita o "neograničenim mogućnostima razvoja kapitalizma". U konačnom, "prodor u svemir" ne stvara boljitak čovječanstvu i ne povećava izvjesnost ljudskog opstanka, već sputava borbu protiv kapitalizma i doprinosi razvoju novih mehanizama dominacije, manipulacije i destrukcije. Ne nemoć da se suprotstavi prirodnim kataklizmama, već konformizam i usamljenost izazivaju kod suvremenog čovjeka potrebu za mistikom i drugim oblicima bjekstva iz života koji ga usmjeravaju da smisao života traži u iracionalnim sferama. Shvaćanje beskonačnosti kao otvorenosti, što znači kao mogućnosti beskonačnog razvoja stvaralačkih moći čovjeka i prostora slobode uvjetovano je stvaranjem humanog društvenog poretka na zemlji. Samo razvoj međuljudskih odnosa, što znači osjećaj da nije sam na zemlji, stvara u čovjeku osjećaj da nije sam u svemiru i daje smisao ljudskom životu. Zagrljeni mladi ljudi u beskrajnom svemirskom plavetnilu ne vide izvor opasnosti, već neograničen prostor budućnosti. Da su razmjeri kapitalističkog destruktivnog ludila bezgranični, pokazuje i to što kapitalisti nastoje pretvoriti svemirski prostor u vojni poligon s kojeg je moguće uništiti život na Zemlji. Razvoj kapitalizma kao totalitarnog poretka destrukcije doveo je do toga, da najveća opasnost opstanku čovječanstva i naše planete ne prijeti od nebrojenih svemirskih tijela i svemirskih kataklizmi, već od kapitalizma! U tom kontekstu, "prodor" čovjeka u svemir treba biti usmjeren na razvoj tehničkih sredstava s kojima može biti spriječena eventualna opasnost po zemlju koja dolazi iz svemira, kao što je to udar nekog svemirskog tijela, ili pretjerano zračenje koje može nastupiti kao posljedica eksplozija na Suncu, ili nekih dalekih nebeskih tela i sl. Istovremeno, "prodor" u svemir treba doprinijeti ne samo povećavanju izvjesnosti opstanka čovječanstva, već i njegovom ujedinjavanju radi rješavanja osnovnih egzistencijalnih i esencijalnih pitanja. U tom smislu, najvažnija neposredna posljedica "prodora" u svemir treba biti stvaranje humanog svijeta. U kontekstu kozmoloških razmatranja, zavrjeđuje pažnju shvaćanje kozmičke suštine čovjeka koje je, u intervjuu s Johnom Smithom iz 1899. godine, iznio Nikola Tesla, jedan od najvećih znanstvenika modernog doba. Tesla se zalaže za kozmološki panteizam koji ima energetski karakter. On uspostavlja mistični odnos prema svijetlosti koja je svojevrsni "božji duh" i kao takva izvorište energije koja struji u čovjeku. Čovjek je, zapravo, samo jedan od oblika u kome se pojavljuje energija i kao takav je besmrtan. Tesla se zalaže za kozmološki panteizam koji ima energetski karakter. Budući da ne shvaća čovjeka kao slobodarsko biće, Tesla nije u stanju da shvati prirodu prometejske vatre, što znači slobodarskog prosvetljenja. Njegova vizija budućnosti ne zasniva se na slobodarskom umu, već na kozmološkom misticizmu koji ima tehnokratsku prirodu. Što se tiče ideje "boga", ona se ne zasniva na poštovanju prirodnih zakona i vjeri u stvaralačke moći čovjeka kao slobodarskog bića, već na strahu od prirodnih sila i od smrti (nestanka). Da "bog" postoji, inzistiralo bi se na empirijskom i racionalnom, a ne na mistifikatorskom teološkom praznovjerju koje treba blokirati razum, i na molitvenim i liturgijskim ritualima koji trebaju izazvati psihičke efekte koji će proizvesti fatalističku podaničku svijest. Osnova religije je religiozna svijest koja je rezultat historijskog razvoja društva. Prvobitni oblik religiozne svijesti je animizam, slijedi totemizam, pa politeizam. Monoteizam je najviši oblik u razvoju religiozne svijesti. Nije "bog" stvorio svijet, već je čovjek na određenom stupnju historijskog razvoja stvorio ideju "boga" koja mu je oteta i koja je postala privatna svojina crkava. Veliki srpski prosvjetitelj Vasa Pelagić tvrdio je da su bogomolje "dućani" u kojima popovi prodaju ljudima laži o "bogu". "Grandiozne" bogomolje nisu svjetionici iz kojih isijava svjetlost istine, već su otjelotvorenje ovozemaljske političke i ekonomske moći crkvene oligarhije. Ideja "boga" može preživjeti samo u dubini ljudskog bića i to prije svega kao estetska ideja koja pruža mogućnost čovjeku da na humani način shvati svemir i odnosi se prema njemu kao životvornoj cjelini. Istovremeno, ona ima razlog postojanja kao jedna od objedinjavajućih ideja čovječanstva u okviru anti-kapitalističkog pokreta - kao simbolična sinteza humanističkog naslijeđa i humanističkih potencijala čovječanstva u odnosu prema tehničkom svijetu i svođenju čovjeka na puku materiju, što znači u odnosu prema mehanicističkom materijalizmu koji ima Anti-duhovni i Anti-životni karakter““. Ljubodrag Simonović E-mail:comrade@orion.rs Ove izdvojene rečenice znatno se poklapaju s tumačenjem Dijalektičkog materijalizma. |
- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Crvena peronospora
|
6.1.2013 Crvena peronospora Ako je točno to što je zabilježila gospođa Slavica Vuković o izjavama gospodina Tomislava Kramarka i ako on zaista vjeruje u ono što govori, ima osnova za zabrinutost ali i za žaljenje. Običan građanin Hrvatske može se upitati dali je to vrijedno komentirati ili je dovoljno da neki dijelovi izjave same ukazuju o čemu i o komu se radi. Na primjer; „Filozofija skrivenih kandidata“, „Kvalitetan stranački ili ekstremno kvalitetan nestranački kandidat“. (Značenje pojma filozofija poznato je i običnim ljudima. U ovom kontekstu riječ manipulacija možda bi bila prikladnija. Pojam kvaliteta je neodređen, upućuje na „ekstremnu“ želju, možda i bolesnu, za vlašću i vladanjem ljudima bez svakog obzira). Ili, „Vlada je dobila mandat da državu gospodarski pokrene a ne da je mijenja svjetonazorski“. (Koja i kakva to vlada za jednu godinu može pokrenuti gospodarski državu nakon pljačke vlastitog naroda kao svjetonazora vladajuće grupacije, kroz više od decenija vladanja neprimjerenim ni barbarskim narodima). Ili, „Nećemo moći u budućnost ako ne sagledamo istinu“. (Da. Tu je u pravu, ali ne izokrenutu „šišmišovsku“ istinu nekolicine ekstremno natražnjačkih umova u pojedinim „strukturama“ hrvatskog društva). „Pregovori s EU teški ponekad i ponižavajući“. „Oni koji su krali su kažnjeni“. (Vjerojatno se to odnosi na uspjehe. A gdje je to što je pokradeno? I Što je sve pokradeno? Osim ogromnih materijalnih i financijskih sredstava pokradene su i one nematerijalna. Zemlja je umrežena korupcijom od vrha do dna. Po visini širini i dubini. To je za „svjetonazor“ slobode kapitala i prirodno. On tako jedino i može funkcionirati. Ali i životni vijek građana Hrvatske se smanjuje, nezaposlenost nezaustavljivo raste, smanjuje se broj stanovništva, mladi, za čiji su odgoj i obrazovanje utrošena velika sredstva, napuštaju zemlju a siromašenje ljudi raste, ali raste i parazitirajuća grupacija u raznim institucijama izvan tzv.realnog sektora i td). „Oni sada diverzantski upadaju u naše škole, nisu se nikada ispričali što su 1991. bili protiv neovisnosti. Kakav zdravstveni odgoj? Najprije su išli s građanskim odgojem jer im on očito fali, kad nisu išli na vjeronauk a doma to nisu dobili. Zdravstveni odgoj uvod je u ukidanje vjeronauka u školama“. (Ako je govornik to zaista naglasio, teško je razumjeti ovako bogat sklop misli jer bi se iz svake moglo izvesti bezbroj zaključaka. Moguće je da je to politikantska gesta za pridobivanje određenih glasača i saveznika na budućim izborima. Ili se Možebitno radi o omaškama koje se prokrijumčare iz podsvijesti osobe s određenim mentalnim odlikama. U svakom slučaju čudna je ova „retorika“ za ovako uvaženu i obrazovanu osobu. I ako se može pretpostaviti da je bar dio toga obrazovanja proveo o doba tako zvane socijalističke izgradnje. Pošto tada u vrtićima i osnovnom školam vjeronauk nije bio obavezan predmet, oni koji su za to imali potrebu, kao što kaže govornik, to su „dobili doma“ ili pripadajućoj crkvi. Tako ujedno i potvrđuje da je vlastiti dom ili pripadajuća crkva najbolje mjesto za vjerski odgoj i vjeronauk). „Crvenu peronosporu će potpuno odstraniti na parlamentarnim izborima“. (Doista slikovita rečenica. Ako je iskaz stvarnog osobnog stava, može se višeznačno razumjeti. Ta „crvena peronospora“ su građani hrvatske. Većinom hrvati, koji su legalno sada na vlasti kao što je i legalno i iznošenje mišljenja govornika. Legalno i moralno nisu iste stvari. Da se podsjetimo, peronospora i filoksera, u novije vrijem i krumpirova zlatica i štošta drugo, kako se tvrdi, u naše krajeve dospjele su iz Amerike. Uništeni su hrvatski vinogradi. Jedna važna gospodarska grana koja je u mnogome doprinijela emigraciji građana iz naših krajeva s posljedicama koje se vide i danas. Crvenu peronosporu potpuno odstraniti na parlamentarnim izborima govorom iracionalne mržnje prema onima „drugima, drukčijima“, onima koji ne razmišljaju na način govornika, moguće je. Što iza toga može slijediti? Možda „Malleus Maleficarum). Oznake: Polemični komentar |
- 02:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Tribina o zdravstvenom odgoju
|
10.1.2013 Tribina o zdravstvenom odgoju Ključne misli: – na tribini koju su organizirali Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Koordinacija braniteljskih udruga grada Zagreba. (Gost biskup Pozaić) „Nacizam je došao na vlast putem demokratskih izbora, no onda su, zlorabeći legitimitet za dobiveni mandat, zaveli diktaturu, a dalje je poznato“...„Treba li uopće upozoravati na sličnost s komunistima danas u Hrvatskoj“..."Zaboravljaju da je Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu“..."Sve je to sa svojim partijskim drugovima isplanirao ministar zdravlja i bolesti“...„Ta je ideologija pogodna protiv činjenice, protiv evidentne stvarnosti, protiv zdravog razuma, prokreacije i prirodnog moralnog zakona“...“da umjesto znanosti u školstvo uvede šarlatanstvo“...“da se dogodi nova "Oluja" i nova lustracija“... „zdravstveni odgoj usporedio s matematikom“...“kao da još uvijek živi u oblacima partije i terora Centralnog komiteta“..“Neokomunisti su nadmašili paleokomuniste“...kao da su nošeni svojom himnom humanosti, odnosno odom mržnje i sotonskog nadahnuća“..."oda mržnje" živi i danas“...“Škola se ne uzdržava partijskom članarinom već visokim nametima poreza na vaše više nego skromne prihode“... (Matošević)...“metode i način komuniciranja, avangardnog načina komuniciranja sljedbenika Marxa“..."kad manjina nastoji većini nametnuti svoje stavove", (Zvonimir Šeparović)...“žele upozoriti na moralnu i duboku krizu koja se dogodila i koja je izazvana nepromišljenim i brzopletim zakonom kojim se u škole želi uvesti spolni odgoj na način koji nije primjeren"...“Tradicionalne vrijednosti su ono što zagovaramo“... Što na ovo može reći ne mnogo obrazovan čovjek ili tako zvani obični građanin Hrvatske? Može samo s indignacijom zaključiti da se na ovakve nebuloze ne treba osvrtati i trošiti energiju. Neko polemiziranje nema svrhe. Sve je dovoljno prozirno. Može se samo reći „ i ako je od jednog biskupa previše je“. Ali i ukazati na nešto što možda velemožna gospoda nemaju u vidu. Veliki broj intelektualaca umjesto elite iz društva za društvo stavilo se u funkciju kapitala. Zaposjednuvši sve relevantne institucije važne za funkcioniranje društva znanost, obrazovanje, zdravlje, privredu, sigurnost, obranu, politiku, religiju i njihove derivate, uporno proizvodeći dezorijentaciju narodnih masa zamotavajući svoje laži u opće istine. Najproduktivnije je, izgleda, za nedaće ovog jadnog hrvatskog puka obrušavanje na nekakvi Komunizam i komuniste. Komunizam nije nigdje i nikada u svijetu postojao. Ideja komunizma jest postojala i postoji danas i postojeće i u buduće. Za to što to nije nekakva ideja kako se narodu uporno prikazuje. "Ideološka ideja", apstrakcija. Ideja komunizma je ono što daje istina, prirodne zakonitosti i ljudska praksa. Ona pokazuje i predstavlja najekonomičniji put kojim čovjek treba i može ići prema svojoj ljudskoj slobodi. Tako zvani komunizam ili ideja komunizma nema ništa s današnjom krizom. Ona je plod samog globalizirajućeg kapitalizma i uzaludni će biti pokušaji rješavanje krize njegovim sredstvima. To je poznato većini onih koji sebe smatraju intelektualcima. Ako je kvazifilozofijsko nasilno smještanje ideje komunizma u ideološko polje, u apstraktno, po ekstremistima zločinačko, rezultat neznanja ili svjesnog prešućivanja istine, o čemu se tada može govoriti? Za uspoređivanje s drugim idejama preostaje oblast moralnosti, pravednosti, etike, kulture i njihovih sastavnica, ako su ti entiteti ono što neki umnici i prelati označavaju kao „civilizaciju“. Pa i kao ideja tu ima realnost. Nacionalne akademije znanosti i umjetnosti u državama bivše SFR Jugoslavije čine skupina najumnijih ljudi koji su malo ili ništa poduzeli da ti narodi ne dospiju u retrogradne procese prema moralnoj, političkoj i ekonomskoj katastrofi devedesetih godina. Neki intelektualci su tom zdušno pridonosili. "Um je uvijek egzistirao ali ne uvijek u umnom obliku". Najviše čudi neprijateljski odnos vjerskih poslenika i dostojnika prema pojmu, sadržaju i praksi ideje Komunizma. Oni to u svim prilikama nastoje prenijeti na puk i podržavati antikomunističke regresivne politike. Ideja komunizma u mnogo čemu ne proturječi humanističkoj okrenutosti i sadržajima vjerskih dogmi. Između dostojanstva čovjeka kroz poniznost prema "apsolutu Bogu ili njegovom izaslaniku na zemlji" i dostojanstva čovjeka kroz društvenu stvaralačku slobodu, nema tolike razlike koja opravdava takav odnos. Praksa, povijest, pokazala je da kada su istinski interesi čovjekove slobode u pitanju nema razlike. Primjer, u Narodno oslobodilačkom i antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu učestvovao je veliki broj vjernika i svećenika svih religija i narodnosti zajedno s onima koji to nisu. Ima i bezbroj drugih primjera. Ali na žalost, i na strani fašističke ideologije i politike bio je aktivno uključen veliki broj svećenika i crkvenih velikodostojnika do samih visokih institucija crkava. Otkuda ta ciničnost i jednih i drugih oko, naoko ne bitne stvari, ideje komunizma i religijske ideje Boga, odnosno građanskog svjetonazora? Biti će da je mogući razlog posve profanog i animalnog karaktera. Ne bi trebalo isključiti interes služenja vlastodršcima za lakše postizanje i čuvanje društvenog statusa privilegija i životnog "komfora", koji se skriva iza tobožnjih svjetonazora i intelektualnih promišljanja. A ovima pomaže da zloupotrebom religijskih osjećanja građana institucija i vjerskih poslenika dolaze i drže vlast. Narodnim riječima rečeno nepoštenje. U tranzicijskim promjenama znatno se izdigao društveni i materijalni položaj vjerskih institucija i vjerskih poslenika. Uz ne baš transparentnu obilatu državnu materijalnu i političku potporu ubrzalo se investiranje u vjerske objekte, preuzelo obrazovanje vjerskih kadrova, širenje mreže vjerskih zajednica i socijalne sigurnosti vjerskih radnika pa i financiranje djelatnosti vjerskih zajednica. Govori se, radnici bivše SFRJ devedesetih godina izgubili su ono što radnici ni jedne zemlje u svijetu nisu imali. Vjerske zajednice bivše SFRJ dobile su ono što vjerske zajednice nigdje nemaju, ne mogu i ne bi trebale imati. Moglo bi se dodati da ono što su radnici do devedesetih godina imali, imali su svi građani. Ono što danas vjerski poslenici i druge privilegirane grupe imaju, imaju samo oni. Pozivaju se mladi ljudi, nositelji budućnosti i vlastitih uvjeta života, da kritički i s rezervom prihvaćaju učenja i tumačenja društvenih stanja i pojava širokog spektra tobožnjih umova opsjenara i dobro plaćenih „apologeta“ kapitala a koji se glogovim kolcem ili križem kao od nečastivog ograđuju od Marksa. Intelektualnog velikana čije otkrivene društvene i ekonomske zakonitosti kao prirodne, valja poznavati ili će one kao slijepe sile porobljavati čovjeka. Financiranje političke propagande uzvisuje se do kulta kao demokratsko pravo pojedinca i grupa. Kao nedodirljiva svetinja, mada ta svetinja od demokracije čini suštu njezinu suprotnost „demokraturu“. Ako se politički uspjeh u pridobivanju birača postiže količinom utrošenih sredstava, a sredstva su u rukama vladajuće klase ili neke "oligarhije", sve postaje besmisleno. Demokracija se pretvara u farsu, a sloboda čovjeka i njegov potencijal tavori. Oznake: kometiranje |
