SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
utorak, 14.02.2012.
Veliko hrvatsko DA
|
REFERENDUM Evropska unija Dana 22. 01. 2012. održan je referendum o ulasku Republike Hrvatske u EU (Evropsku uniju). Do punopravnog članstva predstoje „ratifikacije“ u parlamentima članica ove političko-ekonomske i djelomično sigurnosne tvorevine. Bez obzira na rezultate referenduma nije na odmet promišljanje o ideji, uzrocima, ciljevima i posljedicama ove odluke. U tom smislu otvara se bezbroj pitanja za budućnost građana, država članica i same EU. Moguća definicija EU, koja je još u fazi širenja, da je to skup nepotpuno suverenih država koje su se radi zajedničkih interesa odrekle dijela državnog suvereniteta u cilju ekonomskog, političkog i vojnog prosperiteta te međunarodnog utjecaja. U dijalektičko materijalističkom smislu, koji u perspektivi vidi globalno zajedništvo čovječanstva. To bi se moglo prihvatiti kao korak naprijed, ali mogući i pogrešan korak. Zašto? Kapitalizam Kao osnovne karakteristike društvenog uređenja i tendencija država članica EU, kada se zanemare demagoški ukrasi, je kapital odnos u svim vidovima društvenog života, privatno vlasništvo na prirodnim i ljudskim radom stvorenim resursima i svime što je moguće monopolizirati. Konkurencija u vidu tobožnjeg slobodnog tržišta roba, rada, znanja i politika, politički pluralizam kroz višestranačje do parlamentarizma iz kojega se izvodi upravljanje, sudstvo, sigurnost i ostalo. Ovako izrečeno to izgleda gotovo razložno. Ali ponirući dublje u praksu i povijesno iskustvo te činjenicu da se radi o totaliziranju društvenih kapital odnosa između vlasnika kapitala s pripadajućom „infrastrukturom“(u biti od proizvođača otuđenog rada i njegovoj raspodjeli) i nevlasnika, radi stvaranja profita za vlasnike. I iza ovako uprošćenih tvrdnji i navoda stoji beskrajno široki spektar društvenih odnosa i njihova nadgradnja (prava, religije, kulture i razvojna dostignuća) i politika s pratećim segmentima (špijunaža, propaganda, diplomacija i slično). Objektivno svjetski razvoj nije tekao ravnomjerno i startne pozicije naroda svijeta u datom trenutku nisu bile jednake. Iz raznih historijskih materijalnih i prirodnih činitelja, uključujući nasilje, ratove, genocid, ropstvo, kolonijalizam, najamni rad i svakovrsne podvale i prijevare akumulirani su današnji kapitali koji su dospjeli su u ruke malobrojnih pojedinaca u tako zvanom razvijenom svijetu. Pretežno u zemljama zapadne Evrope i sjeverne Amerike. Krupni odlučujući kapitali koncentriraju se u vlasništvu sve malobrojnijeg kruga ljudi uvezanih u neformalne klubove i udruge iz kojih preko odabranih pojedinaca „marioneta“ upravlja svijetom. Odlučuju o ratu kao najprofitabilnijem biznisu. Profitno iscrpljivanje vlastitih okvira prirodnih i ljudskih „resursa“ kapital je primoran širiti se na nove izvore sirovina i radne snage i tržišta radi stvaranja snažnijih pozicija za nastup prema ostalom dijelu svijeta. U okvirima raznovrsne „relativno poželjne međunarodne suradnje i interesnog udruživanja“, nameće potrebu za političkim udruživanjem država u unije i slične saveze. Kako je kapital odnos istjerivanje profita radnih i poslovnih aktivnosti i ne ekvivalentnom raspodjelom, on i u ovim oblicima saveza iscrpljuje činitelje profita. S toga nastoji ovladati političkim i pravnim okvirima drugih naroda i država bez obzira na historijske uvjete i stupanj njihovog razvitka. Pri tom kršeći civilizacijska dostignuća o međunarodnim odnosima utvrđenih u brojnim Konvencijama i Poveljom OUN-a. Odnošenje prema svijetu To sve više postaje redovita praksa tih saveza u međunarodnim odnosima. Neprincipijelnim političkim, ekonomskim, vojnim i kriminalogenim miješanjem u unutrašnje poslove suverenih država i pokretanje nezakonitih ratova, proizvode se krize, razne (kontra)revolucije za rušenja nepoćudnih režima. Moglo bi se uočiti da se održanje i tendencije takvog kapitalizma sve više prenosi na puku vojnu silu. Unatoč brojnim ljudskim žrtvama, uništavanju materijalnih dobara, prisvajanju resursa „proskribiranih“ vlada i država, u vlastitom prostoru „razvijenog kapitalizma nastaju permanentne krize koje pod raznim nazivima jedna drugu smjenjuju. Nezadovoljstvo građana s takvim stanjem izražava se prosvjedima, za sada bez jasnih ciljeva, koji se manipulacijama kapital lobija usmjeravaju na nebitna pitanja umjesto na korjenite promjene prema jedinoj alternativi globalnoj socijalizaciji. Na takvim ciljevima i praksi, debelo zamotanim u priče o demokraciji ljudskim pravima i slobodama čovjeka, ravnopravnosti i jednakosti ljudskih bića, slobodama kretanja roba i ljudi, slobodnom tržištu, slobodnoj konkurenciji i drugim „krasotama“ stvorena je Evropska unija jednog broja evropskih država. Na ovladanim prostorima, unatoč dovoljno razvijenoj produktivnosti rada, zahtjeva se reduciranje zadovoljavanja životnih potreba stanovništva, uslovljava se smanjivanje izdataka za javnu, zajedničku i individualnu potrošnju stanovništva, produžavanju radnog vijeka i radnog dana i skraćuje vrijeme za individualne potrebe ljudi. Što je najpogubnije razara se i kapitalu prilagođava autohtona gospodarska struktura. Nezaposlenost i siromaštvo nezaustavljivo raste uz ogromno trošenje sredstava za mnoge nepotrebnosti, ratne pripreme i ratove te nepovratno ugrožavanja prirode. Hrvatska Republika Hrvatska, koja je devedesetih godina izašla iz ruševine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, zajednice republika ravnopravnih naroda i narodnosti, stvorena njihovom zajedničkom antifašističkom borbom radi izgradnje humanističkog društva s visokim humanističkim i civilizacijskim dometima, pravnim sistemom „usuglašenim“ sa svim međunarodnim konvencijama i ugovorima. Osnivačem i članom OUN-a i rodonačelnikom EU, KEBS-a, ovih dana provela je referendum o ulasku u članstvo „EU“. Iz dostupnih izvora saznanja pristupanje Republike Hrvatske u EU nalazilo se u projektu bezrazložnog, rušenja SFRJ devedesetih godina na „fonu“ eksponenata liberalnog kapitala iz EU i NATO-a. Pod izlikom rušenja totalitarizma i uvođenja demokracije, tako zvanog slobodnog tržišta i apriori privatnog vlasništva nad prirodnim i ljudskim radom stvorenim bogatstvima kao garancijom prosperiteta. Alati i metode već poznate i razotkrivene. Educiraj, podrži, lobiraj, potplati odgovarajući broj moralno upitnih nitkova koji će dvadeset godina, vođeni rukom birokrata EU, ispoljaka korporativnog kapitala, upravljati zemljom pripremajući je za članstvo u tako zvane „euroatlantske integracije“ kao bezalternativnom najsvetijem cilju. Dana 22.1.2012 godine gotovo upropaštena zemlja i ljudi Hrvatske, pred ponorom, uništenog gospodarstva, osiromašenog naroda. Društvo ogrezlo u korupciji, svakovrsnom kriminalu i nemoralu dovedeno je pred uzvišeni cilj „Veliko Hrvatsko DA“ EU. Mnogi politikantski i medijski eksponirani „umnici“ na štakama anatemiziranja nekog totalitarizma, komunizma, oslobađanja Hrvatske iz mrske Jugoslavije još ne vide da taj dostignuti cilj i nije tako svet. A ni to veliko „DA“ nije tako veliko. Na vidjelo izlazi prava suština te toliko slavljene neoliberalne kapitalističke demokracije. Prilagođava se Zakon, tako da je legitimitet „DA“ ili „NE“ osiguran ma kojim brojem građana koji izađu na biralište, umjesto do tada važećeg minimalnog broja od 50% biračkog tijela. Karikirano rečeno, da je na biralište je došao jedan (1) građanin s pravom glasa i glasao sa „DA“ referendum je regularan, rezultat 100% „DA“ 0% „PROTIV“. U Hrvatskoj se barata sa brojkom oko 4,5 miliona punopravnih s oko nekoliko stotina tisuća neidentificiranih birača. Na birališta je od tog broja izašlo oko 46%. Od toga za „DA“ glasalo je oko 64% a za „PROTIV“ oko 36% birača. Koga je briga za onih suverenih 54% biračkog tijela koje se nije izjasnilo. Njihovo je pravo (ne i odgovornost) da to pravo iskoriste ili ne. Važni su i razlozi njihove pasivnosti koje nitko ne propituje a sežu dublje od provođenja ovog referenduma. Ako se sabere broj birača koji nisu došli na birališta i birača koji su izašli i glasali protiv to čini oko 70,56% biračkog tijela. Tom majstorijom, od oko 29,44% od ukupnog broja građana s pravom glasa daje legitimitet velikom hrvatskom „DA“. Na taj način suverenitet građanima je otuđen i uzurpiran od takozvane predstavničke elite čija bi funkcija trebala biti da ga štiti. Politička promidžba Sredstva za promidžbu za DA u EU, kroz razne oblike osiguravala je sama EU i Republika Hrvatska iz državnog proračuna. Sama promidžba, kao strateški cilj hrvatske politike traje oko dvadeset godina i kao poštapalica na sastancima i izbornim skupovima svih razina sitnim politikantima služi za ućutkivanje svake objektivne kritike. Jednostrana propaganda nešto je intenzivnija u prekratkom periodu do dana referenduma. U prvi plan promidžbe ističu se predpristupni i pristupni fondovi, Kojima se pretežno sufinancira infrastruktura za budući nastup kapitala te iracionalne koristi; Evropska kultura, pristup velikom tržištu, sa kojeg iz nekadašnjeg suficita, uvozima duplo više nego izvozimo i tako dalje do glupih medijskih uradaka tipa „Odmah mi traktor bolje radi“. Netransparentan način pregovaranja, jednostrana promidžba, mase građana ostavilo je bez informacija o čemu se i kako pregovaralo i što se potpisalo. U svakom slučaju neoliberalistička, zatucana nacionalistička i vjerska politička elita osigurala si je alibi. Kao i do potpisivanja pristupnog ugovora za svaku nepopularnu mjeru izgovor bi bio „to traži Evropa“ sada će reći; to smo ugovorili s EU, i građani referendumom prihvatili. Ishodište postojećeg Sve naprijed navedeno više je pokušaj sabiranja posljedica jednog stanja čiji su uzroci, između ostalog; a) Globalizirajući liberalno kapitalistički odnosi u proizvodnji koji sputavaju proizvodne snage i moraju se mijenjati jer svoje održavanje sve više oslanja na vojnu silu i b) politički odnosi u formi od građana otuđenog predstavničkog sistema, tako zvana demokracija koja to u suštini nije a koja se također mora mijenjati. Takva demokracija samo je farsa, zaslon, kulisa iza koje se skriva zloćudna moć međusobno uvezane svjetske malobrojne elite vlasnika zapravo pukih uzurpatora i njihovih političkih marioneta koji za njih odrađuju prljave poslove u formi demokracije i c) moćna elektronska i tiskana propaganda, proizvodnja laži i zaglupljivanje najvećeg dijela građana i njihovo onesposobljavanje za bilo kakvu suvislu akciju. Rezultati te aktivnosti su permanentno ratovanje, uništavanje materijalnih dobara, stradavanje i patnje ljudi. Hrvatska budućnost, i ne samo Hrvatska, je osigurana. Kakva? Zavisi o građanima Hrvatske i potlačenih građana svijeta. Kada shvate da o njihovom ropskom položaju i sudbini odlučuju centri od njih otuđene moći a ne neka viša sila „Kriza“ naći će način da to izmjene. Priredio Josip Andrić |
