SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
srijeda, 25.09.2013.
Plačkanje Amerike
|
20.9.2013 Pljačke Amerike 19. rujan 2013 Dva izvješća izdana ovaj tjedan za popis stanovništva SAD-a, izvješće o siromaštvu i Forbes popis 400 najbogatijih Amerikanaca-zajedno daju živopisan prikaz društva u kojem su se nekolicina privilegiranih parazitiranjem obogatili kroz osiromašenje velike većine stanovništva.Dok Popisa izvješće pokazalo siromaštva na najvišoj razini u posljednjih nekoliko desetljeća i srednjeg prihoda kućanstva padale, Forbes izvješće pokazuje ogroman rast u bogatstvu korporativne i financijske aristokracije. 400 najbogatijih ljudi u Americi povećao svoje bogatstvo za 17 posto u 2013, uz njihov kolektivni ostava diže na 1,7 trilijuna dolara na nešto više od dva trilijuna dolara. Bogatstvo tih 400 osoba je više nego dvostruko veći iznos potreban za pokrivanje proračunskog deficita savezne, koji se koristi kao prigodu za rezanje markica za hranu, obrazovanje, stanovanje obilaska i zdravstvene programe. Bogatstvo Bill Gates, ponovno je najbogatiji čovjek, porasla za šest milijarde dolara prošle godine, na 72 milijarde dolara. Financijer Warren Buffett je bogatstvo porastao za 12,5 milijarde dolara, na 58,5 milijarde dolara, dok je New York gradonačelnik Michael Bloomberg je dobio još 6 milijarde dolara, udarajući 31 milijarde dolara. Kockanje mogul Sheldon Adelson, vrijedan 28,5 milijarde dolara, je njegovo bogatstvo raste za gotovo trećinu. Popis novih dodataka na Forbes 400 uključuje likove kao što su William Erbey, koji je izgradio svoju neto vrijednost od 2,3 milijarde dolara do podmirenja drugorazrednih hipotekarnih kredita, i Don hokus, u vrijednosti 1,6 milijarde dolara. Forbes piše da Hankey "Obogatio se na starinski način, prodajom auto krediti (subprime one, u to)." Forbes sažima zabavama Larry Ellison, treći na listi, primjećujući da je "skuplja kuće u Malibuu je Carbon Beach, a također je vlasnik 98% Havaji Lanai otoka." Forbes objavio je zasebnu priču o vannastavnim aktivnostima 67-godišnje -old milijarder Stewart Rahr, u komad pod nazivom "Guns, djevojaka i Sex Tapes: '. Broj Jedan kralj svih Fun' poremećen, Hedonistički sagi Milijarder Stewart Rahr," Ovi pojedinci predstavljaju društveni tip. Izreka Balzac, "Iza svakog velikog bogatstva postoji veliki zločin," nikada nije bio vjerniji nego za američke vladajuće klase. Popis je pun ljudi koji su svoj novac, a ne kroz bilo koji doprinos proizvodnog procesa, ali kroz razne oblike financijske varanja, spekulacija i slabljenja radnih ljudi "Akumulacija bogatstva na jednom polu je u isto vrijeme akumulacija bijede, agoniju muke, ropstvo, neznanje, brutalnost, mentalne degradacije na suprotnom polu," napisao je Marx. I to je tako. Izvješće za popis stanovništva ", Dohodak, siromaštvo i zdravstveno osiguranje u SAD-u: 2012," pokazalo je da prihodi od tipičnog kućanstva u SAD-u pao je na najnižu razinu od 1989, dok je siromaštvo ostaje na najvišim razinama u zadnjih nekoliko desetljeća . U izvješću se napominje da postoji 48 milijuna ljudi u SAD-u bez zdravstvenog osiguranja, te da je u četiri američke države Mississippi-, Louisiana, New Mexico, a Arkansas-više od jedan od pet ljudi živi u siromaštvu. Gotovo jedna trećina populacije SAD doživljava neki razdoblje osiromašenja tijekom godina 2009-2011, navodi se u izvješću. Ove brojke dodaj u ranijem izvješću ekonomista Emmanuel Saez, koji je utvrdio da je između 2009 i 2012, top 1 posto zarobljen nevjerojatnih 95 posto svih prihoda rasta. Sa svakim godine, postaje sve jasnije da je takozvani gospodarski "oporavak" nije ništa drugo nego prijenos bogatstva prema gore, od velike većine radnog stanovništva na nekoliko financijskih oligarha koji su se klancu, na trošak društva. Preraspodjela bogatstva je proizvod sasvim namjerno klase politike, koje su se na najvišim razinama u državi, a predvodio Obamine administracije.Financijske elite je dao gotovo neograničene sume novca, dok su plaće i naknade za radnike su spustile i proračunski deficiti su poslužile kao povod za zahtjevne zatvaranje škola, masovnih otpuštanja radnika u državnim i rezove u socijalnim službama. Vladino opredjeljenje za pružanje gotovinu na financijske oligarhije je još jednom reemphasized u srijedu u priopćenju Fed da će nastaviti da pumpa 85 milijarde dolara u američko gospodarstvo, unatoč raširenim očekivanjima da će Fed usporiti svoje imovine kupi. Tržišta dionica opet rekordno visokim na vijestima. Bilijunima dolara koje su ispisane od strane vlade i predati financijske oligarhije nisu koristili za produktivna ulaganja za izgradnju cesta, mostova i škola, već su korišteni za financiranje špekulativnih aktivnosti Wall Streetu.Ovi javni fondovi, koji na bilo racionalno društvenog poretka će se koristiti za rješavanje velike nezaposlenosti i siromaštva putem javnih radova, su potrošena i pronevjerili u blagajnu financijske aristokracije. Kancerogeni rast socijalne nejednakosti je najveća moguća optužnica kapitalističkog sustava, u kojem su potrebe društva su podređeni sebične obogaćivanje male šačice financijskih špekulanata. Ovaj sustav je neracionalno i nesposobna zadovoljiti potrebe čovječanstva. To mora biti učinjeno i zamijenit sa socijalizmom, temelji se na proizvodnji za socijalne potrebe, a ne privatni profit. Andre Damon (Komentar kopije elektroničnog prijevoda iz časopisa Labour) Navedene činjenice, ako su točne, potvrđuju materijalnost vizije, ideje i drštvene prakse socijalizma kao perioda društvenog preobražaja prema slobodi društvenog čovjeka na globalnoj razini. Radnička klasa i radni ljudi ne vlasnici uvjeta rada (kapital, rad, profit, raspodjela, razvitak, priroda) Amerike, dospjeli su do razine kada moraju nešto učiniti za zaustavljanje trenda obespravljivanja i mijenjati svoje pozicije. Približava se kraj prakse Američke buržoazije da pljačkanje ostatka svijeta i prirode održava socijalni mir na granicama podnošljvosti. I radnička klasa svijeta od njih to očekuje. Silna materijalna, umna sredstva ljudi i priroda neracionalno se koriste i rasipaju na račun patnji sve većeg dijela čovječanstva. Preuzimanje vlasti od buržoazije na temelju jasnih ciljeva jedino je rješenje. Zato radnici Amerike naprijed. Kako je rekao Marks, " Nemate što izgubiti osim okova i ropstva". |
- 00:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 10.09.2013.
Emancipacijski potencijal skulpture
|
Prikaz članka "NOVOSSTI". Broj 716, Datum objave: 08.09.2013. Piše: Rade Dragojević  Kamensko - Spomenik pobjedi naroda Slavonije (Uklonjen devedesetih) Lik i djelo Vojina Bakića, Vojina Bakića, kako se obično frazira, u posljednjih su petnaestak godina nerijetko izazivali gužvu u tzv. lijevim umjetničkim i kulturnim krugovima. Podsjetimo se samo koliko se govorilo o Bakićevom spomeniku na Petrovoj gori i načinima kako ga sanirati i revitalizirati. Bakićev opus predstavljao je i teškoću glede njegova ideološkog konteksta. Tako je Dejan Kršić prije pet-šest godina detektirao: “Pitanje je kako uopće rekonstruirati jedan antifašistički spomenik u situaciji u kojoj imate Thompsona i niz svakodnevnih revitalizacija ustaštva i nacionalizma. Ako se spomenik obnovi, a da pritom izgubi svoj antifašistički identitet, onda je to problematično. Pitanje je države, kulturne politike i ideologije na koji se način antifašistička povijest treba uključiti u našu današnjicu te hoćemo li je, i kako, prezentirati.” Ne zaboravimo, bilo je i peticija za spas umjetnikova djela, najmanje dvije; umjetničko-kustoske grupe, poput zagrebačkog WHW-a, posebno su pridonijele reafirmaciji kipara, da bismo sada bili u situaciji da stožerna institucija moderne umjetnosti u nas, zagrebački Muzej suvremene umjetnosti, za kraj ove godine priprema veliku retrospektivnu izložbu Bakićevih djela. Je li posrijedi, dakle, neka vrsta konačne revalorizacije tog umjetnika, pitanje je koje smo uputili najodgovornijoj osobi predstojećeg događaja, muzejskoj savjetnici i pomoćnici ravnatelja MSU-a Nataši Ivančević. - U periodu ranih 1990-ih na području bivše Jugoslaviji uništeno je ili devastirano puno antifašističkih spomenika podignutih da bi komemorirali pogibiju narodnih heroja, partizana, civila, mjesta počinjenih masovnih egzekucija i zločina. U Hrvatskoj je to bilo osobito prisutno na područjima na kojima su se odvijale ratne operacije ili u njihovoj neposrednoj blizini. Tako je nastradalo i Bakićevo životno djelo, spomenik u Kamenskoj blizu Požege, vrhunsko graditeljsko i kiparsko ostvarenje kojim je antifašistički spomenik uzdignut do apstraktnog znaka, što se svojom formom referira na raširena krila antičke skulpture Nike, božice pobjede. Srušeni su i Bakićevi spomenici u Bjelovaru, Čazmi, Gudovcu, Bačkovici… Problem s Bakićem nije bio u njegovoj recepciji od strane struke, koja je itekako znala da je njegov doprinos hrvatskoj i europskoj modernističkoj skulpturi neupitan i neprocjenjiv. Međutim, uništeni spomenici zauvijek su izgubljeni, a zabrinjava stanje spomenika na Petrovoj gori, koji propada posve lišen funkcije. Sve dosadašnje inicijative nisu uspjele zaustaviti propadanje i pokrenuti lokalnu upravu da zaštiti spomenik. Retrospektiva će ukazati na problem rušenja spomenika i potrebu za njihovom obnovom i očuvanjem – obrazlaže Nataša Ivančević. Koji su sve bili razlozi za poseban interes za Bakića i kompleks Petrove gore, odnosno je li u pitanju bila neupitna modernost njegova djela ili je on našoj i stranoj umjetničkoj sceni bio zanimljiv i zbog političkog podteksta svog opusa, Dubravka Sekulić u svom vrlo dobrom tekstu u “Zarezu” nudi sljedeći odgovor: “Ako je nedovršenost Memorijalnog parka Petrova gora (spomenik se počeo graditi 1972., a otvoren je 1981. i nikada u potpunosti nisu puštene u rad sve njegove funkcije Parka) bila slika nemogućnosti socijalističke Jugoslavije da istraje i živi revoluciju, način na koji danas spomenik fizički nestaje postepenom razgradnjom čini ga simbolom nestajanja društvene svojine kroz privatizaciju, a samim tim i poslednjih tragova jednog društva. Svođenje Petrove gore, a i drugih spomenika, na čistu egzotičnu formu i fetišizaciju, i čitanje u buržujskom ključu visoke umetnosti, upravo briše emancipatorski ključ potencijala društvenosti koji su ovi spomenici imali, a nikada do kraja nisu ispunili.” Prema riječima Nataše Ivančević, najavljena retrospektivna izložba u MSU-u pokrit će bitno širi dijapazon tema u Bakićevoj umjetnosti od antifašističkih spomenika. - Posebna zanimljivost i za poznavatelje Bakićeva djela bit će umjetnikovi rani radovi, nastali uoči i tijekom Drugoga svjetskog rata, kao i dosad posve nepoznati crteži i modeli za spomenike. Naglasak će biti na radovima koji su nastali u razdoblju Bakićeve stvaralačke zrelosti i afirmacije. Vremenski je to period od početka 1950-ih do kraja 1960-ih. Čitanjem njegovih oblika možemo gotovo na školski način razumjeti put kojim je krenuo u borbi za apstrakciju i kiparsku sintezu. Cilj mu je bio spoznati suštinu plastičkog izraza. Izložbom ćemo pratiti put nastanka apstrakcije: od prepoznatljivog motiva u tematskim cjelinama (akt, animalizam, portret) do radikalne redukcije forme koju dovodi do apstraktnog znaka, u vremenima nesklonima tragačima za slobodnim izrazom. Izložba će pokazati više od 250 radova: skulpture, crteže, makete i skice spomenika, skice, fotografska uvećanja, kao i dokumentaciju te filmsku građu koja govori o Bakiću, ali i ocrtava društveni kontekst vremena nastanka radova. Bakićeve unuke, arhitektice Ana Martina Bakić i Vjera Bakić, autorice su arhitekture i likovnog postava izložbe, a velik dio radova posuđen je iz umjetnikove obiteljske ostavštine – kaže naša sugovornica. Pomoćnicu ravnatelja MSU-a pitamo iz kojeg se razloga izložba priprema upravo sada. - Kako mu je opus fragmentarno predstavljan, cilj retrospektive je stručna valorizacija cjelokupnog stvaralaštva i predstavljanje najznačajnijih radova za razumijevanje geneze njegova apstraktnog izraza. Prošle godine u prosincu obilježena je dvadeseta godišnjica Bakićeve smrti, no za ovakav projekt nije potrebna formalna obljetnica, datum. Naprosto, postoji velika potreba i interes struke da se ponudi novo čitanje njegovog doprinosa hrvatskoj i europskoj modernističkoj skulpturi i spomeničkoj baštini te da se pokažu djela koja do sada nikada nisu izlagana u istom prostoru. Vojin Bakić nije bio posvećen vlastitoj promociji, sav kreativni i intelektualni potencijal usmjeravao je u stvaranje, kreaciju, istraživanje. Nije volio izlagati i o tome je jednom prilikom rekao: “Izložba je za svakog autora nešto kao kamen smutnje.” Muzej suvremene umjetnosti je organizirao dvije samostalne izložbe Vojina Bakića (1958. i 1964.), u naponu njegova stvaralaštva, još u vrijeme kada je pod nazivom Gradska galerija suvremene umjetnosti imao sjedište na zagrebačkom Gornjem gradu. Organizirao je i Bakićevo predstavljanje na značajnoj izložbi “Suvremena umjetnost u muzejima” u centralnom paviljonu na Bijenalu u Veneciji 1964. godine. Bakićev dugogodišnji prijatelj Milan Prelog pripremao je monografiju njegovih djela, no zbog smrti je nije dovršio. Akademik Tonko Maroević objavio je opsežnu monografiju o Bakićevu stvaralaštvu 1998., koja je bogat izvor informacija i značajan doprinos stručnoj valorizaciji njegova opusa. Retrospektiva je korak dalje u revalorizaciji Bakićeva djela – kaže Nataša Ivančević. Izdanje Novosti, www.novossti.com |
