SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
ponedjeljak, 29.08.2011.
PREDSJEDNIŠTVO SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE HRVATSKE
|
PREDSJEDNIŠTVO SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE HRVATSKE "Politički Program", "Deklaracija o devedesetim", "Pismo radnicima" i drugi dokumenti objedinjen su u "Izbornom programu" 2011 usvojenim na Glavnom odboru SRP-a okvirne su teze tog Programa a to je: Postojeće i poznato stanje u Hrvatskoj i šire posljedica je objektivne nemogućnosti globalizirajućeg kapitalizma da sa neoliberalističkim atributima rješava elementarne i istinske probleme društvene reprodukcije ljudi i svijeta. Fraze oko slobodnog tržišta, konkurentnosti, ulaganja radi zapošljavanja, ekonomskog i vojnog regionalnog integriranja tipa "euroatlantske integracije", o uvođenju "demokracije", deklariranjem sloboda i prava čovjeka, o globalnom kapitalizmu kao konačnom rješenju razvoja civilizacije i slično, ne daju rezultate. Već suprotno, izoštravaju proturječnost kapitala i rada, kapitala i čovjekovog okoliša, dekadenciju kulture, etike morala i nasilje u odnosu između ljudi i naroda zaklanjanih iza "kulisa" kulturnih, rasnih, religijskih i drugih isključivosti. U tim politikama i Hrvatska je izgubila, ne samo pravilnu razvojnu orijentaciju, već i status istinski ravnopravnog činitelja u međunarodnim odnosima. Po naravi takvog stanja, kvaliteta života građana u svim segmentima izvire iz tog kapitalističko-ekonomskog i političkog podčinjavanja zemlje i ljudi za korist globalnog kapitala putem udvorničke politikantske elite kao njegova zastupnika. Unatoč samohvalisanju i neutemeljenom samozadovoljstvu o nebitnim uspjesima političke oligarhije, stanje i kretanje ekonomskih i društvenih procesa u Hrvatskoj, "ni iz daleka", nije zadovoljavajuće. Hrvatska dalje, kako? Članovi SRP-a, (i poznavatelji "naučnog socijalizma iz temelja, do sada ne prvaziđenoj filozofijskoj nauci, historijskog dijalektičkog materijalizma") kao zastupnici i aktivisti u progresivnom usmjeravanju društva, pripadnici partije istinske humanističke i socijalne političke orijentacije, a polazeći od stanja kakvo ono stvarno jest, dužni su otkrivati, nuditi, zalagati se i boriti za najučinkovitije i prirodi skladnije procese društvenog razvitka. Za razliku od nametnutih ispraznih regresivnih političkih tema, Za SRP-a su najvažnije egzistencijalna pitanja većine građana, sitnog seljaštva, malih obrtnika i poduzetnika, radništva, mladeži, umirovljenika i marginaliziranih socijalnih skupina, koja nisu riješena niti se za njih traže i naziru moguća i zadovoljavajuća rješenja, koja jedino vode ukupnom prosperitetu. Pod znak pitanja dospijeva i opći nacionalni interes građana Hrvatske. Ulaskom Hrvatske u NATO i EU zadane su trajnije temeljne obaveze države za koje se još ne zna kakve će imati posljedice na istinske interese građana i zemlje. Ugovaranje o pristupu s EU vrše potencijalne članice pojedinačno. Što se potpisuje i što je ugovoreno, za hrvatske građane još je obavijeno velom tajni i nepoznato. Prema publiciranom; ključne teme su totalna privatizacija narodne-državne imovine i prirodnih resursa, efikasni pravni sustav koji će to štititi, tobože slobodno tržište roba, kapitala, radne snage, politički pluralizam sveden na višestranački i parlamentarni sistem kao "vrhunac demokracije", "reformiranje" zapravo reduciranje zadovoljavanja općih i zajedničkih potreba u socijalnoj oblasti, zdravstvu, obrazovanju, mirovinskom osiguranju, radnom zakonodavstvu i slično. Sve ukazuje na pogodovanju vlasnicima kapitala radi kapitala na štetu egzistencijalnih pitanja nevlasnika masa građana. Prihvaćajući nepovoljne uvjete i prepisivanje "pravnih stečevina" EU čini se da je devetstogodišnji san t.zv. domoljuba o samostalnoj, suverenoj i "Nezavisnoj Državi Hrvatskoj" u samom početku njezine samostalnosti napušten. NATO je "relikt" blokovske podjele iza II svjetskog rata. Vojnopolitički savez grupe država radi, ne samo obrambene orijentacije tobože "slobodnog svijeta" od "komunističke opasnosti". I ako je devedesetih godina rušenjem "komunizma" objektivno prestala potreba za postojanje ove alijanse, ona postoji i danas i energično se širi na zemlje iza "gvozdene zavjese". Zvanično fungira kao vojna zaštita evropskih članica i SAD-a a novim doktrinama preuzima ulogu Organizacije ujedinjenih naroda i pretvara se u imperijalnu silu koja vodi politiku i "preventivne" ratove "širenja demokracije" na temelju parcijalnih interesa nekih njezinih članica. U suštini interesa vlasnika globalnog kapitala. SRP-a Hrvatske i NATO Po nekoj logici "tko nije s nama taj je protiv nas" Hrvatska je primljena u članstvo ove vojne asocijacije. Unatoč Ustavom naglašenih principa suvereniteta građana hrvatske, nezavisnosti, samobitnosti i demokracije u dokumentima priznatog osamostaljivanja, pristupanje u NATO odlučeno je bez neposrednog izjašnjavanja građana referendumom. Demokratskim načinom jer se radi o njihovim suverenim pravima. SRP-a Hrvatske smatra da sigurnost Evrope mogu i trebaju činit vlastite snage mira same Evrope. NATO uz dominirajući SAD-e i uz, po dostignutim međunarodnim normama, kriminalogenu ekspanzionističku i agresivnu strategiju premašuje sigurnosne potrebe Evrope. Poduzimajući vojne kampanje iznuđenim mandatima OUN-a ili bez toga na cijelom globusu, pretvara se u oružanu snagu krupnog globalizirajućeg kapitala i tako čini prijetnju svjetskom miru. Do ulaska Hrvatske u NATO, SRP-a Hrvatske smatrala je da hrvatsku sigurnost mogu uspješno osiguravati vlastite neprofesionalne snage u tipu opće narodne obrane. Sada u izmijenjenoj situaciji, kada je Hrvatska postala član ove alijanse, SRP-a će se zalagati za ostvarivanje "punopravne i ravnopravne" pozicije u toj organizaciji bez obzira na veličinu pojedinih zemalja. Na temelju toga aktivno raditi na njezinom pretvaranju u snagu mira na prostoru njezinih članica, za pravo stupanja i u druge za Hrvatsku primjerenije sigurnosne sveze i napuštanje ove asocijacije, te za provođenje mjera sigurnosti NATO-a koje ni u kom slučaju ne smiju ići na štetu sigurnosti drugih. Krajnju konzekvenciju prema miru vidimo u ukidanju vojnih saveza, ukidanju vojnih baza na tuđim teritorijima i vraćanje vojnih efektiva, osim efektiva OUN-a, u matične zemlje. U međunarodnim odnosima reafirmirati ulogu OUN-a i principe rješavanje međunarodnih problema mirnim putem, priznavanje promjene granica država samo dogovorom zainteresiranih strana, i ne miješanje u unutrašnje poslove drugih te aktivnu k miru orijentiranu međunarodnu suradnju i solidarnost. SRP-a, Hrvatska i Evropska unija Godine 2011. završeni su pregovori oko uvjeta pristupa Hrvatske u Evropsku uniju. Hrvatska ima bogato povijesno iskustvo u savezima i državnim zajednicama od stjecanja državnosti u srednjem vijeku do današnjih dana. Na žalost ta iskustva u većini slučajeva nisu bila povoljna niti dovoljno poučna za Hrvatsku. Nesreća jugoslavenskih naroda, rušenje SFRJ-e radi osamostaljivanja republika koje su ju sačinjavale i stvaranje "nezavisnih suverenih samostalnih" država odvijala se, osim za uklanjanje, za globalni kapital neprihvatljivih društvenih socijalizmu usmjerenih odnosa, već i između ostalog, i kao stvaranje preduvjeta za njihovo prilagođavanje za pojedinačno pripajanje u t.zv. "Euroatlantske integracije". Evropa devedesetih godina je dostigla relativno visok stupanj uređenosti države na kapital odnosima i, zbog komunističkog susjedstva, prinuđene socijalne pravde. Ali i granicu ostvarivanja "profitne stope" na kapital na svom prostoru. "Drang nach Osten" nametnuo se kao nasušna potreba skupine politika na leđima krupnog kapitala. Zapravo osvajanje tržišta, prirodnih i ljudskih potencijala t.zv. istočnog bloka zemalja. Od tih devedesetih godina, od kada traju prilagodbe Hrvatske za pristupanje u EU, do početka i završetka pregovora o pristupanju 2011. godine dogodile su se značajne promjene i u EU i u Hrvatskoj. EU devedesetih, kao ideal ne baš dalekovidnih umova nije EU 2011. godine kada je opterećena nizom problema i nepoželjnim procesima koji stižu kao posljedica ranijih zabluda. Hrvatska, umjesto uređivanja vlastitih prilika nakon osamostaljivanja, iscrpljuje se na prilagođavanju postavljenih uvjeta za ulazak u EU i tako oslobađa prostor povećanju nepovoljnih činitelja u socijalnoj i gospodarskoj oblasti u odnosu na stanje prije devedesetih godina. Unatoč propagandnim hvalospjevima o evropskoj obitelji naroda, evropskoj kulturi, civilizatorskom kršćanstvu, demokraciji i sličnim tiradama opstojnost EU, kako je sada postavljena, nije izvjesna. Sve se više izražavaju zahtjevi za centraliziranjem političke vlasti, dakle daljnjim otuđivanjem suvereniteta naroda, odnosno totalitarizacijom centara moći eksponenata velikih kapitala. Kao glavni problem, zapravo "krunska" posljedica sve bešćutnijeg i nasilnijeg nastupanja "liberalističke profitne ekonomije" zakonitost je rastuća nezaposlenost velikog dijela radno sposobnog stanovništva, sve veće trošenje na "obrambene" pripreme i druge nepotrebnosti. Kao "pandan zakonitosti tendencije opadanja profitne stope". Osim što je to velika rasipnost ljudskih i prirodnih potencijala, to je i uskraćivanje ljudskih elementarnih prava, bez kojih ne može biti niti govora o slobodi, demokraciji i svevrsnoj ravnopravnosti ljudi te kočenje razvoja, pa i u evolucijskom smislu samog razvoja vrste "Homo". Variranjem mjera postojeće ekonomske znanosti i nasilja ta se "agonija" kapitalizma samo produžava. SRP-a razvoj Hrvatske u sastavu EU vidi u stvaranje Evrope rada umjesto kapitala, Evrope istinske demokracije a ne militantne činovničke partitokracije. I sama Evropa mora se suočiti s činjenicom da na kapital odnosima u trošenju prirode i rada drugih neće moći održavati visoki životni standard političke većine niti organizirati perspektivno društvo 21. vijeka. Zajedno s progresivnim snagama Evrope u svim njezinim institucijama, SRP-a Hrvatske zalagati će se za ograničavanje i napuštanje kapital odnosa u društvenoj reprodukciji. To znači podruštvljavanje glavnih uvjeta za reprodukciju stanovništva, širenje prostora slobode čovjeka razvojem demokracije, u političkoj, u ekonomskoj i socijalnoj sferi. Suodlučivanje i samoupravljanje u svim oblastima gdje se odvija društvena praksa, zavisno od stupnja podruštvljenog kapitala. Borba za svjetski mir glavni je zadatak svih progresivnih pojedinaca i organizacija i mjerilo njihovog humanističkog vrednovanja. Hrvatska stvarnost i mogućnost Stanje nacije prati se brojnim, brojčanim i metodskim pokazateljima statističke prirode. Skup tih pokazatelja čini t.zv. objektivnu stvarnost. Istinski životni položaj građana, njihovo doživljavanje vlastite stvarnosti teško je mjerljiv nekim jedinicama mjere. Kada je veliki svjetski um Karl Marks počeo pisati svoj Das Kapital, zbog sveopće povezanosti svega postojećeg postavio si je pitanje od čega početi. Apsolvirajući tadašnja naučna dostignuća većine naučnih disciplina i genijalnim metodom interpretiranja izabrao je "kapital". Pomoću analize toga entiteta objasnio je zakonitosti i društvenog razvitka. Zapravo osvajanja prostora čovjekove slobode. Naročito u eposi t.zv. Kapitalizma. Od kojeg bi to "elementa jednadžbe" u Hrvatskoj trebalo poći da bi se unaprijedila životna društvena stvarnost? Prije svega od egzistencije ljudi. Od ljudi koji svojim radom osiguravaju ukupnu reprodukciju, samih sebe, društva u cjelini i položaj u međunarodnoj zajednici. Od egzistencije jedne trećine stanovnika radne dobi koji su nezaposleni. Koji ne učestvuju u toj osnovnoj životnoj zadaći ljudskog bića. Koji su kao neki višak stanovništva u naciji koja ima natalitetni deficit. Oni koji deklarativno imaju pravo i slobodu ali nemaju mogućnost produktivno se zaposliti, živjeti od svoga rada i doprinositi zajednici. Nezaposleni ljudi su najobespravljeniji dio društva. Pogotovo ako su pripadnici onih drukčijih ili onih bez odgovarajućih rodovskih i stranačkih veza. Izjednačivanja njihovih prava s pravima ostalih sretnijih, zaposlenih građana, smanjivanje njihovog broja do eliminacije nezaposlenosti kao takve, do stanja da su svi zaposleni prema sposobnostima i žive od rezultata osobnog i društvenog rada, nameće preispitivanje i mijenjanje brojnih temeljnih činitelja odnosa društvene reprodukcije, u društvenoj ekonomici od korištenja geografskih i prirodnih uvjeta, znanosti, raspodjeli, unutrašnjoj i među narodnoj razmjeni, do racionalnog trošenja stvorenih vrijednosti i zaštite od ograničenja i negativnih učinaka globalizacije. To zahtjeva krupne novine u vrednovanju uspješnosti "kreatora napretka", politika, države i znanstvenih institucija zemlje. To mora biti zaustavljanje "trenda rasta" nezaposlenosti, rasipništva ljudskih potencijala i ubrzano zapošljavanje radno sposobnog stanovništva do otklanjanja te pojavnosti kao cilj. Hrvatska budućnost Hrvatska se mora okrenuti sebi, suočiti se sama sa svojim povijesnim i inim aktualnim zabludama. Shvatiti da su Antifašizam i NOB najsvjetliji događaji u povijesti svih jugoslavenskih naroda. Da je poslijeratni period 45.- 90. period njihovog ubrzanog, slobodi i humanizmu čovjeka i naroda usmjerenog napretka, do zavidne civilizacijske razine, društvenog i radničkog samoupravljanja. Da su "Domovinski" ratovi između njezinih građana u rušenju SFRJ devedesetih godina velika nesreća svih naroda i narodnosti u njoj i propuštena povijesna i civilizacijska prilika za razvijanje i čuvanje svojih nacionalnih i drugih samobitnosti i napretka. Hrvatska sada može i mora ovladati vlastitim razvitkom A ne to prepustiti stihiji ili inicijativi drugih. Eksponentima vlasnika globalizacijskih kapitala. -Hrvatskim građanima treba puna zaposlenost radno aktivnog stanovništva, -uspostavljanje ekonomske, političke i socijalne demokracije, -ekonomija brzog razvoja, -ukidanje, revizija i sankcioniranje pretvorbe i privatizacije, -decentralizirana neposredna demokracija političke vlasti, -zaštićena priroda i svima dostupno obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita, kulturna dobra, sport i rekreacija te primjerene mirovine korisnika. -Hrvatski građanima trebaju regionalne integracije, povezivanja sa zemljama trećeg svijeta -i buduće ujedinjene Evrope rada i naroda, a ne imperijalistička EU I NATO savez. Hrvatski građani trebaju puna prava i slobode inspirirane kroz antifašističku borbu i potvrđene odlukama ZAVNOH-a po kojima su građani ravnopravni, slobodni i ugledni koliko doprinose zajedničkom dobru bez obzira na naciju, vjeru, rasu, spol i svjetonazor a protiv su svih oblika uskogrudnosti, ugnjetavanja, nacionalizma i novoustaškog fašizma. Slavonija i Baranja prirodna kulturna i povijesna regija Regija koja raspolaže većinom Bogom danih uvjeta za život i rad ljudi i razvoj. Danas je to relativno nerazvijeni kraj u Hrvatskoj i ako raspolaže prirodnim bogatstvom šuma, zemljišta za poljoprivredu, plovnih i pitkih voda, povoljnu klimu, bogato kulturno nasljeđe, industrijsku tradiciju i veliki ljudski potencijal. Ona mora zauzeti mjesto u razvoju Hrvatske koje joj pripada. Na temelju znanstvenih potencijala okupljenih u utemeljenom "Državnom zavodu za društveno planiranje", strategije razvoja Hrvatske okrenute izvozu, homogeniziranom domaćom privrednom strukturom izgrađenom na domaćim resursima i potrebama i kontroliranim uvozom, mora ovladati vlastitim dinamizmom razvoja, zadovoljiti domaće tržište i smanjiti ovisnost od svjetskih centara moći. Četverogodišnjim planovima države, regija, općina i gradova mora se osigurati prosječni rast od 8 posto godišnje i otvoriti 200.000 novih radnih mjesta. Radi samosvojnosti nacionalne ekonomije, mjerama ekonomske politike podržavati poljoprivredu, brodogradnju, turizam kao i djelatnosti koje prihod ostvaruju i na inostranim tržištima. Za Slavoniju je važno stimuliranje, okrupnjavanje i uvezivanje poljoprivredno industrijske proizvodnje, povezivanje obiteljskih gospodarstava međusobno i s prerađivačkom industrijom. Revitalizacija ostalih industrija i poticanje, inače prirodne tendencije podjeli rada, umnožavanje novih vrste djelatnosti u oblasti proizvodnje i usluga. O izborima za parlament 2011. godine U izbornoj jedinici djeluje slavonska regionalna organizacija SRP-a. i gradske organizacije. One su dužne provesti potrebne političke aktivnosti radi učestvovanja SRP-a u izborima zastupnika u Hrvatski Sabor. A to znači za to izvršiti organizacijske, kadrovske, materijalne i političke pripreme i radnje. Priredio Josip Andrić |
