27.1.2013
Žedne uši:
Uvodno
Gladne uši. Jedna o rijetkih emisija HR koja u formi gostovanja predstavnika grupe ekonomskih stručnjaka na izradi Strategije vizije razvoja Hrvatske Karina Hromina Sturma iznosi uzroke, stanje i način prevladavanja razvojnih problema Hrvatske, ali i šire. Kroz odgovore na pitanja voditelja i slušalaca izdvajamo ključne riječi i izreke sudionika u emisiji.
*(Pit.V. je pitanja voditelja, Pit.S. je pitanje slušatelja, Od.G je odgovori gosta)
Približan tok emitiranja
Pit.V. O motivima i činjenicama za rad na Strategiji...
Od.G. da smo zaduženi 50 milijardi Eura. Pa tako svaki građanin i ova mala beba je zadužena sa 18,00 tisuća Eura, Znači pozivamo HNB da vrši svoju ustavnu ulogu i financirati financijske tokove u Hrvatskoj.
Pit.V. Dali ovaj vaš plan, podrazumijeva moguću inventuru pretvorbe?
Od.G. imate gospođu Šimu Krasić koja je utvrdila da je 98% pretvorbe protuzakonito. Jer je svega 2% čistog kapitala uneseno u Hrvatsku.
Pit.V. Prodali smo gotovo sve u Hrvatskoj. Ali najvitalniji dio odnosi se na banke. Banke su u Hrvatskoj gotovo u 100% u vlasništvu stranaca. E sad ima jedan nonsens. U tim državama od kuda dolaze stranci, kamata je 1 do 5% a kod nas je 10 do 12%?
Od.G. Pa ove strane banke koje su preuzele uloge i otkupile sve naše banke su 90% u stranom vlasništvu. Oni kod nas provode svoju politiku preko kamatnih stopa koje su 10 do 12%, što je politika dužničkog ropstva. Komercijalne banke provode drugu doktrinu, deindustrijalizaciju i ne potiču proizvodnju u Hrvatskoj. A već smo spomenuli da je 80% privrede u hrvatskoj uništeno iza privatizacije.
Omjer kreditiranja mora biti 1 : 10 u korist privrede i industrije. Znači, tu bi banke trebale kreditima jedno oko 1.600 milijardi kuna, kreditirati privredu i industriju. Međutim, oni su taj omjer okrenuli u svoju korist obrnuto, znači 1 : 10 u njihovu korist. A taj kapital koji je bio kapital osnivački, da ne govorimo da je jedno 25 banaka, da su ih izbacili. Međutim imovina tih banaka nije nestala, ona se negdje prelila. Ostale banke su sve privatizirane.
Pit.V. Jeli točan podatak da je prije privatizacije naših banaka osnivački kapital naših poduzeća bio 1.000,oo milijardi kuna?
Od.G. I to samo iz ovih banaka koje danas posluju, koje su izašle poslije onih 25 banaka koje su bačene u stečaj i ta imovina bila je daleko veća. od ovih 1.000,00 milijardi je svega ostalo 100,00 milijardi Kuna. Slobodno možemo reći da te banke nisu donijele, svoj kapital.
Pit.V. Nema niti jedne banke koja će, aktivno posredovati, poslovima pokretanja proizvodnje radi postizanja profita.
Od.G. Niti jedna banka nema takve planove niti oni daju. Strategija je postavljena na rok od 10 godina. U roku od 10 godina postigla bi se stopa rasta 20% BDP-a. Mi smo imali sad ovih dana -6% pa -2% itd. Da je to moguće, Hrvatska 1956. godine postigla stopu rasta 27,7%. Pazite ovo, i to u ono doba kad smo proizvodili s lopatom i sa tačkama. To je danas sasvim moguće ostvariti u ovoj kompjuterizaciji i ovog znanja koje ima ovaj narod.
Pit.V. Kakve bi rezultate po vama donijela ta vaša Strategija?
Od.G. Provedbu Strategije potrebno nam je negdje oko 6 mjeseci za pripremu. Svega toga skupa za daljnjih 1,5 godinu dana, ukupno u roku 2 godine. Dobiti ćemo povećanje standarda za negdje 500%. Nije to odmah, do 10 godina.
Pit.V. 1.500,00 milijardi Kuna? Po vama bi onda prirast bio 300,00 milijardi?
Od.G. Samo na društveni proizvod prirast bi bio 300,00 milijardi kuna. To znači bez poreza, bez PDV-a, bez trošarina, bez davanja za zdravstveno, mirovinsko itd. S tim bi bilo duplo, mi smo smanjili te rezultate, to bi bilo oko 600,00 milijardi kuna. Ovdje imamo 5 puta više, postignuti prinosi po našim proračunima. Tako da se iz tih sredstava može namiriti sve socijalne potrebe, sve što je potrebno. Predvidjeli smo besplatno školovanje i studiranje do doktorata, kompletna zdravstvenu zaštitu, besplatni liječnici koji bi liječili. Svi koji bi radili ili nisu radili u Hrvatskoj a znači koji su živjeli do 65 godina, muškarci i žene, imali bi minimalnu mirovinu ili penziju od 10,00 tisuća kuna. A normalno oni koji imaju radni staž dobivali bi na to i plus. Običan radnik s lopatom, da kažem slikovito, imao bi plaću 10,00 tisuća kuna. Srednja plaća bila bi negdje oko 30,00 tisuća i najviše plaće bi bile 70,00 tisuća kuna. S time da ja to govorim o državnim poduzećima a privatnici, normalno neograničeno. Potpuno time rješavamo nezaposlenost. Nama će dapače faliti radne snage jer mi ćemo morati uvoziti radnu snagu iz susjednih zemalja. A omjer penzionera i radnika smo postavili 1 : 3.
Pit.V. Gledaju nas kao da im pričamo bajku. Dali je netko od relevantnih službi dakle ekonomista analizirao tu Strategiju?
Od.G. Mnogi stručnjaci su analizirali ovu Strategiju. Međutim najžešći, kako da kažem kontrolor , to je bio naš svjetski stručnjak, svjetski ekonomista akademik i profesor Branko Horvat, koji je Strategiju i mene osobno izrešetao. Mi smo godinama diskutirali i družili se zadnjih 5 godina nego što je otišao. I on je fantastičan bio ekonomista, on je stvarno svjetski ekonomista. On je svaku vašu rečenicu, odmah uzeo olovku i papir pretvorio u matematičke brojke i pomoću formula vas je kontrolirao. I on je to kompletno prorešetao i složio se sa mnom u svemu izuzev, kada je izračunavao duljinu (*rok). Mi smo stavili rok dizanja stope BDP 20% u 10 godina. On je to izračunao da bi se tom moglo ostvariti za 15 godina. Tu smo se malo porječkali i zatim sam mu ja na osnovi svojih izračuna, pretpostavke i projekcije, koje sam mu predočio, dokazao da je to moguće i roku 10 godina postići. Ali na kraju mi je rekao „pa Rino ti to moraš provesti“.
Pit.V. Njemu je isto u početku bilo teško?
Od.G. On je znate bio čisti teoretičar, fantastičan po svojoj...(onako)...mislio da treba malo dulji rok od 5 godina. Međutim, ja sam smatrao, s obzirom da sam ja jako dugo bio u praksi, cijeli život sam radio u praksi. Mi smo nakon toga posla i te projekcije ocijenili da je to moguće ostvariti u roku 10 godina.
Pit.V. Da. Naš svjetski poznati akademik ekonomist profesor Branko Horvat dao vam je prije smrti zeleno svjetlo i dao vam je da u zadatak da to provedete. Da ali nema načina ili puta kojim bi Strategija zaživjela? Primjer obitelji Kostelić, mnogi su se smijali, kao i vama, kada je Ante Kostelić rekao da će njegova djeca biti svjetski prvaci u skijanju i olimpijski prvaci. Kako će te ustrajati do kraja?
Od.G. Pa ja se nadam da hoću, međutim, meni je nejasno zašto to izaziva nevjericu, takvi pozitivni rezultati.
Pit.S. Zašto nema poziva nekih ekonomista? Misli da je to razlika između doktrina Adama Schmita, po kojoj funkcionira današnji kapitalizam u kome tržište regulira sve i doktrine „Kenezijanaca“ koji zastupaju državni intervencionizam.
Od.G. Međutim, moram spomenuti, mi smo protivnici te teorije jer ta teorija u kolovozu 2008. godine pala u vodu. Sve države uključujući Njemačku, Francusku, V.Britaniju itd. da ne nabrajam i SAD, su intervenirale 2008 godine sa tisućama milijardi Dolara. Pazite sa tisućama milijardi! Direktor federalnih rezervi SAD gospodin Berden Nance je izjavio da su od kolovoza 2008. do 2010. godine „upucali“ u banke 9 tisuća milijardi. Znate što znači 9 tisuća mljijardi? Oni su takvom intervencijom, sve države, sav kapitalistički sivjet srušili teoriju Adama Schmita.
Pit.S. Strategiju ste nudili vladi, udrugama, strankama da to dođe do malog čovjeka?
Od.G. To vam dođe na isto. Stranka koja je na vlasti to je vlada koja je predstavlja. Nudili smo i jednima i drugima. Nije bilo rezultata. nego su vadili parcijalno samo dijelove koji su njima u tom momentu mislili da će im donijeti neke rezultate. Međutim, rezultati mogu biti samo primjenom cjeline.
Pit.V. Njemačka banka povlači u zemlju 700 tona zlata koje je držala kao rezerve u Njujorku i Parizu, dakle neka se nađe. Dali smo mi imali zlatne rezerve?
Od.G. Da. To su zlatne rezerve. Mi smo do 2005. godine imali zlatne rezerve: Zatim je na „preporuku“ MMF-a, Hrvatska narodna banka prodala zlatne rezerve. I kada je 2008. godine došlo do svjetske financijske krize cijena zlata je porasla 700%.
Pit.V. Dakle, mi smo poslušali gospodu iz MMF-a i prodali zlato. Što bi bilo da smo sačuvali to zlato?
Od.G. Da smo sačuvali to zlato mi bi danas imali na osnovu ovih deviznih rezervi od 12,00 milijardi, danas su čak i veće, ali recimo u momentu, recimo od 2005. godine do danas, mi bi u zlatnim rezervama danas imali negdje 85,00 milijardi Eura. Mi bi sada s tim otplatili dug 50,00 milijardi i još bi nam ostalo negdje 25 do 30,00 milijardi Eura. Vidimo tu politiku MMF-a i svjetske oligarhije koji su, znači dali nalog da se zlato proda. Svi su prodali dok je bilo jeftino a oni su povukli kapital i cijene zlata je porasla. I kada je cijena zlata porasla 700% oni svi koji su otkupili to zlato na tom zlatu strahovito zaradili. A Hrvatska je tu normalno izgubila. To je velika greška Narodne banke Hrvatske.
Pit.V. Čitam kako su neki već posipaju pepelom koji su predlagali štednju, sad kažu nije to pravi put.
Sve te eksperimente mi trpimo.
Od.G. To i je eksperiment. Jer u ekonomiji, poznato je u stvari i u teoriji, da ...(određeni)*... ekonomski zakoni u jednoj zemlji djeluju na jedan način a u drugoj zemlji na drugi način. Prema tome nije to da isti model možete svugdje primijeniti. Jer su različite, sasvim različiti parametri u svakoj zemlji.
Pit.V. Sudbina ideja je u rukama političara... Čitam o jednoj prognozi, Hrvatskoj se predviđa rast 0,5% u 2013. godini a vaša vizija Strategije je po kojoj bi taj rast tokom 10 godina narastao 20%. To je realno?
Od.G. Da 20% to je vrlo realno, međutim način kao se provodi danas mi nećemo ostvariti 0,8 niti 0,5% nego ćemo otići u -1,5 do -2%. jedina ispravnost Strategije naći ukupno povišenje je korištenje resursa i kapitala i kadrova i jedino tako možemo napraviti tako te pozitivne pomake.
Pit.S. Kamo vodi ta doktrina deindustrijalizacije i koji je krajnji cilj zemlje?...
Od.G. Doktrina deindustrijalizacije, provodi se već 20-k godina u Hrvatskoj i došli smo do toga da je 80% proizvodnje u Hrvatskoj zatvoreno. Kad vidimo, napad je i dalje na naša brodogradilišta, naše tvornice i na našu proizvodnju svakim danom sve žešći i žešći... i vidimo da radnici ostaju bez posla...tvornice se zatvaraju i otvaraju se stečajevi. Tu politiku moramo i treba prekinuti. Naša Strategija predviđa da svu tu proizvodnju koju smo imali ponovo pokrenemo i vratimo a naravno da pokrenemo sasvim novu proizvodnju, tehnologiju koja će nam donijeti velike i dobre rezultate.
Pit.S. Ovo što ste vi izrekli može izreći samo „stručnjak“ ekonomije u Hrvatskoj...pa cijeli vam svijet živi na prijevarama. Ovdje je izrečeno toliko apsurdnih stvari. Obmanjujete ljude s tim brojkama, ovo nema veze sa zdravim mozgom... ljudi žive na minimumu...u Njemačkoj su plaće 2.000,00 Eura...
Od.G. Vi kažete da je u Njemačkoj 2.000,00 Eura super plaća.
Pit.V. Mislim da čovjek govori iz rakursa trenutnog. Vi ste sami rekli da strane banke ne žele davati kredite u kojima bi se na neki način stimulirao ili pomagao rast proizvodnje. Vi za tih 10 tisuća kuna govorite u vremenu za koje može Strategija zaživjeti.
Od.G. Zato što je ova politika porezna politika. Politika nametanja sve većih poreza. to davanja preko 100% koje ova privreda ne može izdržati. U našoj Strategiji postavljene su stvari tako da se svi ti porezi ukidaju i smanjuju do negdje 10% BDP-a, i kako smo rekli mi njih nismo ni uvodili za to što nama porez nije primaran. Nama je pokretanje proizvodnje a porezi će biti minimalni.
Pit.V. Što misli o grupi „Hiltenberg“ i dali je povezana na prodaju tih državnih rezervi, na ekonomsku i fiskalnu politiku u svijetu i politiku?
Od.G. Naravno grupa Hiltenberg spada u jednu od grupacija koje surađuju s međunarodnom financijskom oligarhijom. Oni su u zadnjih više godina, 40 do 50 godina, jedni od glavnih stratega „Neoliberalne politike“ i oni normalno diktiraju tempo. To znači financijskih uvjeta, svih svjetskih, do kriza, cijene nafte itd. Prema tome, utjecaj te grupe je jako velik ,a oni su moćnici koji „drmaju“ financijskim kapitalom.
Pit.V. Nije li vam to malo frustrirajuće kad doživite jedan napad čovjeka koji kaže evo ja radim, suočavam se s teškoćama, vi pričate bajke? Njemu vaša izjava izgleda kao bajka. Pa pojasnite, gospodin, on je ogorčen jer živi u ovoj trenutnoj situaciji i svi mi koji vas slušamo, kako bi moglo biti, gledano s nevjericom.
Od.G. Pa naravno, on nije ljut na nas nego je ljut na postojeću vlast i na postojeće zakone. Zato što je zadojen društvenim inženjeringom, zadojen svim ovim aspektima medija koji propagiraju ove zakone onih koji su na vlasti i koji danas vlast obnašaju i koji svu propagandu iz MMF-a, Svjetske banke, Evropske banke itd. Politiku štednje itd. Prema tome, ta ekonomija je neoliberalna i ona je (negativna*) i ona nam donosi takve rezultate. Prema tome vrijeme je da shvate da ono ako se nešto radi 20 godina da im donosi negativne rezultate, da s time treba prekinuti i da treba pokrenuti nešto novo. Evo mi 20 godina nudimo nešto novo (U Strategiji vizije razvoja Hrvatske)* međutim red je da se to sasluša i da se to prihvati. Jer po ovome mi ćemo i dalje izgubiti privredu. Znači 100% ćemo izgubiti privredu, 100% banke i onda će narod živjeti u dužničkom ropstvu.
Pit.V. Želim da Strategija vizije razvitka Republike Hrvatske napokon padne na plodno tlo.
Od.G. Nadajmo se da će narod pokrenuti pitanje zašto je nama loše i da će se okrenuti projektima kao što je ovaj. Ja bih volio da postoji još 10 takvih strategija koje su pozitivne. Jer naša strategija je stvarno pozitivna, ona počiva na znanstvenim osnovama ekonomije i vrlo je lako moguće na današnjem stupnju kompjuterizacije. A jer smo to isto proveli, znači taj rezultat 27,7% postigli 1956. godine. I to treba ljudima napomenuti da smo mi u stanju to napraviti jer je to već ovdje izvršeno i postignuto.
(Kraj emisije)
Uopćeni komentar
Emisija je zabavno informativnog karaktera. Uz praćenje događaja na skijalištu u Vengenu, postavljanje pitanja reportera uz uključivanje pitanja slušatelja i odgovora na ta pitanja gosta. Kao i mnoge druge, emisija je naglašeno popularizira „Strategiju vizije razvoja Republike Hrvatske“ započetu prije 20 godina. Iz odgovora se može zaključiti da je rad usko „ekonomistički“, u okviru kapital-proizvodnje. Kao modificirani neoliberalni kapitalizam s malo drukčijom državnom intervencijom. Kao još jedan alat za njegovo trajanje i produživanje. To je faza kada se ekonomska moć kapitala prenosi na državu pomoću koje se, umjesto djelovanja tzv. tržišta, nasilno reguliraju odnosi reprodukcije. Ispuštajući iz „opservacije“ ideološke vizure, dr. Šturm dokazuje da teorija „masona Adama Schmita“, na kojoj se zasniva neliberalni kapitalizam sa tržištem i imperativnim privatnim vlasništvom, ne daje rezultate. Zastupajući, čini se, modificiranu Kenzijansku teoriju državnog intervencionizma dolazi se do Strategije vizije i planova razvoja Hrvatske. U ovoj studiji ispušteni su iz vida ne samo odnosi društvene reprodukcije već i politički odnosi, međunarodni odnosi i odnosi prema prirodi. Aktualno stanje u Hrvatskoj, ciljevi-želje, ekonomistički gledano, relativno su točno argumentirani. Na određeni rok prihvatljivo usmjereni. Provedba, ako nije „utajena“, prilično je nejasno postavljena. U navedenom intervjuu navodi se kao dio stručno-naučnog tima, Mr. Sci. Karino Hromin Šturm, Dr. Ante Lauz i Dr. Sci. Prof Branko Horvat. Sve domaćoj i stranoj stručnoj javnosti poznate ličnosti.
O spomenutim naučnicima
Profesor Horvat 1983. godine, od strane Američkog društva ekonomista, bio je nominiran za Nobelovu nagradu za oblast ekonomskih znanosti, a na temelju djela „Politička ekonomija socijalizma“. Nagradu naravno nije dobio. Dali zbog tema koje je obrađivao ili nekih drugih razloga? Aktualne komisije Švedske kraljevske akademije koje vrše izbor ne ravnaju se uvijek po kriterijima donatora. Činjenica je da je nekoliko godina kasnije točno 2009. godine za sličnu temu, ako nije i kompilacija radova Branka Horvata, dodijeljena Nobelova nagrada američkoj znanstvenici Elinor Ostrom. Ostrom je postala prva žena Amerike koja je primila tu prestižnu nagradu. Švedska kraljevska akademija znanosti navodi da je Ostrom u svojoj „Analizi ekonomskog upravljanja", pokazala kako zajedničkom imovinom može uspješno upravljati skupina koja ju koristi. Istraživanjem ove teme na znanstvenoj osnovi pokazala kako zajedničkim resursima (šume, ribnjaci, naftna polja, gospodarstvo), mogu uspješno upravljati ljudi koji ih koriste, a ne vlade ili privatna poduzeća. U tom pogledu rad Elinor Ostrom je izazov konvencionalnom znanju, jer pokazuje da zajedničkim resursima mogu uspje upravljati njihovi korisnici bez državne regulacije ili privatizacije.
To je u određenoj povezanosti s opusom prof. Branka Horvata, koji je svoje spoznaje crpio iz temeljitog proučavanja otkrića ekonomskih zakonitosti kapitalizma Karla Marksa. Dokazujući da je u većini slučajeva, kao što se i danas pokazuje, Marks bio u pravu. Tamo gdje nije, smatrao je Horvat, je s toga što Marks tada nije raspolagao „alatima“ koje ekonomisti imaju danas,(Dostignuća u matematici, statistici, informatici i drugim naučnim oblastima).
Iz biografija spomenutih stručnjaka
Karino Hromin Šturm rođen 1946. godine u staljinističkom logoru u Sibiru gdje je proveo 11 godina. Završio je dvije srednje škole, tehničku i ekonomsku. Ekonomski fakultet, specijalizirao međunarodne odnose, a zatim završio Filozofski fakultet. Magistrirao je na filozofskom fakultetu.
Ante Lauc rođen 1941. godine u Trebinju. Nakon zarobljavanja potom osklobađanja oca kao pripadnika hrvatske vojske 1943. godine doseljava se u Osijek gdje 1960. godine završava gimnaziju. U Zagrebu 1964. diplomirao psihologiju na FF, zaposlio se u OLT-u u Osijeku, 1969 prešao u Elektroslavoniju, 1973 magistrirao na FSB u Zagrebu, 1974. prešao sam na Ekonomski fakultet gdje je ostao do preranog, ali opravdanog umirovljenja 2006.gogine.
Branko Horvat (1928.-2003.) rođen u Petrinji, kao šesnaestogodišnjak otišao u partizane iza toga nastavio školovanje. U Zagrebu je studirao tehniku, ekonomiju i filozofiju, a svoj prvi doktorat obranio je na Zagrebačkom sveučilištu 1956. godine. Na University of Manchester u Engleskoj obranio je drugi doktorat 1968. godine. Predavao je na sveučilištu u Zagrebu, Univerzitetu u Beogradu, te na ostalim jugoslavenskim univerzitetima. Bio je osnivač i dugogodišnji direktor Jugoslavenskog instituta za ekonomska istraživanja. u više navrata boravio i kao gostujući profesor na uglednim američkim i evropskim univerzitetima. Svoje radove Horvat je objavljivao i u stručnim časopisima međunarodnog renomea i kod uglednih domaćih izdavača. Njegovi radovi objavljeni su na engleskom, ruskom, njemačkom, talijanskom, mađarskom, češkom...jeziku. Profesor Horvat pripada onom malom broju svjetskih relevantnih ekonomista, a nesumnjivo je jedan od najautoritativnijih znalaca problema samoupravne ekonomije.
Elinor Ostrom (1933.-2012.) Američka znanstvenica u oblasti ekonomskih znanosti. Rođenaođena je u Los Angelesu, u Kaliforniji 1933, a odrastala je tijekom velike depresije. Ostrom je diplomirala na Beverly Hills High School u 1951, a zatim je dobila diplomu (s počastima) u političkoj znanosti na UCLA, u 1954. Dobitnica je MA u 1962 i doktorirala 1965, oba iz UCLA Odjela političkih znanosti.
Zaključak
Što povezuje ove ličnosti a povezano je sa društvenim stanjem 2013. godine u svijetu i u Hrvatskoj?
Osnovno, što može zapaziti osoba koja nema što navesti od akademskih zvanja, je to da se razvojni problemi društva pa i svjetskog mogu rješavati čisto ekonomističkim alatima kao jedinom sredstvom unutar društvenih kapital-odnosa, odnosno Kapitalizma. Dokazuju da liberalni globalizirajući kapitalizam to ne može. Dokazuju da zajedničkom imovinom, dakle društvenom, sasvim uspješno mogu upravljati njezini korisnici, dakle ne vlasnici, radnici. Tim relativiziraju privatno vlasništvo na uvjetima rada i života ljudi, što je osnova kapital-odnosa.
Praksa, aktualno gospodarsko stanje na početku 21 stoljeća im u tom dijelu daje za pravo. Koristeći njihove naučne spoznaje i unutar toga kapitalizma utirao bi se put prema socijalizaciji odnosno socijalističkom društvenom razvoju prema komunizmu. Ali liberalni kapitalizam je vrlo restriktivan. Rasipanje ljudskih potencijala, prirodnih resursa, trošenjem na oružane „obrambene“ pripreme i njihovu primjenu radi uskih interesa grupa čini ogromnu štetu razvoju ako ne i nečem težem za čovječanstvo.
Josip Andrić
Post je objavljen 14.02.2013. u 19:00 sati.