SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
subota, 02.02.2013.
Tribina o zdravstvenom odgoju
|
10.1.2013 Tribina o zdravstvenom odgoju Ključne misli: – na tribini koju su organizirali Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Koordinacija braniteljskih udruga grada Zagreba. (Gost biskup Pozaić) „Nacizam je došao na vlast putem demokratskih izbora, no onda su, zlorabeći legitimitet za dobiveni mandat, zaveli diktaturu, a dalje je poznato“...„Treba li uopće upozoravati na sličnost s komunistima danas u Hrvatskoj“..."Zaboravljaju da je Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu“..."Sve je to sa svojim partijskim drugovima isplanirao ministar zdravlja i bolesti“...„Ta je ideologija pogodna protiv činjenice, protiv evidentne stvarnosti, protiv zdravog razuma, prokreacije i prirodnog moralnog zakona“...“da umjesto znanosti u školstvo uvede šarlatanstvo“...“da se dogodi nova "Oluja" i nova lustracija“... „zdravstveni odgoj usporedio s matematikom“...“kao da još uvijek živi u oblacima partije i terora Centralnog komiteta“..“Neokomunisti su nadmašili paleokomuniste“...kao da su nošeni svojom himnom humanosti, odnosno odom mržnje i sotonskog nadahnuća“..."oda mržnje" živi i danas“...“Škola se ne uzdržava partijskom članarinom već visokim nametima poreza na vaše više nego skromne prihode“... (Matošević)...“metode i način komuniciranja, avangardnog načina komuniciranja sljedbenika Marxa“..."kad manjina nastoji većini nametnuti svoje stavove", (Zvonimir Šeparović)...“žele upozoriti na moralnu i duboku krizu koja se dogodila i koja je izazvana nepromišljenim i brzopletim zakonom kojim se u škole želi uvesti spolni odgoj na način koji nije primjeren"...“Tradicionalne vrijednosti su ono što zagovaramo“... Što na ovo može reći ne mnogo obrazovan čovjek ili tako zvani obični građanin Hrvatske? Može samo s indignacijom zaključiti da se na ovakve nebuloze ne treba osvrtati i trošiti energiju. Neko polemiziranje nema svrhe. Sve je dovoljno prozirno. Može se samo reći „ i ako je od jednog biskupa previše je“. Ali i ukazati na nešto što možda velemožna gospoda nemaju u vidu. Veliki broj intelektualaca umjesto elite iz društva za društvo stavilo se u funkciju kapitala. Zaposjednuvši sve relevantne institucije važne za funkcioniranje društva znanost, obrazovanje, zdravlje, privredu, sigurnost, obranu, politiku, religiju i njihove derivate, uporno proizvodeći dezorijentaciju narodnih masa zamotavajući svoje laži u opće istine. Najproduktivnije je, izgleda, za nedaće ovog jadnog hrvatskog puka obrušavanje na nekakvi Komunizam i komuniste. Komunizam nije nigdje i nikada u svijetu postojao. Ideja komunizma jest postojala i postoji danas i postojeće i u buduće. Za to što to nije nekakva ideja kako se narodu uporno prikazuje. "Ideološka ideja", apstrakcija. Ideja komunizma je ono što daje istina, prirodne zakonitosti i ljudska praksa. Ona pokazuje i predstavlja najekonomičniji put kojim čovjek treba i može ići prema svojoj ljudskoj slobodi. Tako zvani komunizam ili ideja komunizma nema ništa s današnjom krizom. Ona je plod samog globalizirajućeg kapitalizma i uzaludni će biti pokušaji rješavanje krize njegovim sredstvima. To je poznato većini onih koji sebe smatraju intelektualcima. Ako je kvazifilozofijsko nasilno smještanje ideje komunizma u ideološko polje, u apstraktno, po ekstremistima zločinačko, rezultat neznanja ili svjesnog prešućivanja istine, o čemu se tada može govoriti? Za uspoređivanje s drugim idejama preostaje oblast moralnosti, pravednosti, etike, kulture i njihovih sastavnica, ako su ti entiteti ono što neki umnici i prelati označavaju kao „civilizaciju“. Pa i kao ideja tu ima realnost. Nacionalne akademije znanosti i umjetnosti u državama bivše SFR Jugoslavije čine skupina najumnijih ljudi koji su malo ili ništa poduzeli da ti narodi ne dospiju u retrogradne procese prema moralnoj, političkoj i ekonomskoj katastrofi devedesetih godina. Neki intelektualci su tom zdušno pridonosili. "Um je uvijek egzistirao ali ne uvijek u umnom obliku". Najviše čudi neprijateljski odnos vjerskih poslenika i dostojnika prema pojmu, sadržaju i praksi ideje Komunizma. Oni to u svim prilikama nastoje prenijeti na puk i podržavati antikomunističke regresivne politike. Ideja komunizma u mnogo čemu ne proturječi humanističkoj okrenutosti i sadržajima vjerskih dogmi. Između dostojanstva čovjeka kroz poniznost prema "apsolutu Bogu ili njegovom izaslaniku na zemlji" i dostojanstva čovjeka kroz društvenu stvaralačku slobodu, nema tolike razlike koja opravdava takav odnos. Praksa, povijest, pokazala je da kada su istinski interesi čovjekove slobode u pitanju nema razlike. Primjer, u Narodno oslobodilačkom i antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu učestvovao je veliki broj vjernika i svećenika svih religija i narodnosti zajedno s onima koji to nisu. Ima i bezbroj drugih primjera. Ali na žalost, i na strani fašističke ideologije i politike bio je aktivno uključen veliki broj svećenika i crkvenih velikodostojnika do samih visokih institucija crkava. Otkuda ta ciničnost i jednih i drugih oko, naoko ne bitne stvari, ideje komunizma i religijske ideje Boga, odnosno građanskog svjetonazora? Biti će da je mogući razlog posve profanog i animalnog karaktera. Ne bi trebalo isključiti interes služenja vlastodršcima za lakše postizanje i čuvanje društvenog statusa privilegija i životnog "komfora", koji se skriva iza tobožnjih svjetonazora i intelektualnih promišljanja. A ovima pomaže da zloupotrebom religijskih osjećanja građana institucija i vjerskih poslenika dolaze i drže vlast. Narodnim riječima rečeno nepoštenje. U tranzicijskim promjenama znatno se izdigao društveni i materijalni položaj vjerskih institucija i vjerskih poslenika. Uz ne baš transparentnu obilatu državnu materijalnu i političku potporu ubrzalo se investiranje u vjerske objekte, preuzelo obrazovanje vjerskih kadrova, širenje mreže vjerskih zajednica i socijalne sigurnosti vjerskih radnika pa i financiranje djelatnosti vjerskih zajednica. Govori se, radnici bivše SFRJ devedesetih godina izgubili su ono što radnici ni jedne zemlje u svijetu nisu imali. Vjerske zajednice bivše SFRJ dobile su ono što vjerske zajednice nigdje nemaju, ne mogu i ne bi trebale imati. Moglo bi se dodati da ono što su radnici do devedesetih godina imali, imali su svi građani. Ono što danas vjerski poslenici i druge privilegirane grupe imaju, imaju samo oni. Pozivaju se mladi ljudi, nositelji budućnosti i vlastitih uvjeta života, da kritički i s rezervom prihvaćaju učenja i tumačenja društvenih stanja i pojava širokog spektra tobožnjih umova opsjenara i dobro plaćenih „apologeta“ kapitala a koji se glogovim kolcem ili križem kao od nečastivog ograđuju od Marksa. Intelektualnog velikana čije otkrivene društvene i ekonomske zakonitosti kao prirodne, valja poznavati ili će one kao slijepe sile porobljavati čovjeka. Financiranje političke propagande uzvisuje se do kulta kao demokratsko pravo pojedinca i grupa. Kao nedodirljiva svetinja, mada ta svetinja od demokracije čini suštu njezinu suprotnost „demokraturu“. Ako se politički uspjeh u pridobivanju birača postiže količinom utrošenih sredstava, a sredstva su u rukama vladajuće klase ili neke "oligarhije", sve postaje besmisleno. Demokracija se pretvara u farsu, a sloboda čovjeka i njegov potencijal tavori. Oznake: kometiranje |
