Don't worry...be happy... :)

31.01.2007., srijeda

japanac


Prvi školski dan u jednoj američkoj srednjoj školi.

Učiteljica predstavlja novog učenika Hakira Suzukija iz Japana. Počinje sat

i nastavnica ispituje:

"Sada ćemo vidjeti koliko poznajete američku povijest.

Tko je rekao "Slobodu ili smrt?"

Odjednom tišina i samo Suzuki digne ruku:

"Patrick Henry godine 1775. u Philadelphii.

"Vrlo dobro Suzuki. A tko je rekao: "Država je narod i kao takva ne smije

nikada umrijeti?"

Suzuki ustane:

"Abraham Lincoln, 1863. u Washingtonu."

Nastavnica strogo pogleda učenike pa reče:

"Sramite se! Suzuki je Japanac pa poznaje američku povijest bolje od vas."

Tihi glas iz kraja razreda:

"Jebite se, posrani Japanci!"

"Ko je to rekao?", vikne učiteljica.

Suzuki digne ruku i reče:

"General MacArthur, 1942. na Guadalcanalu, i Lee Iacocca 1982. na skupštini

dioničara Chryslera, Detroit."

Razred je u tišini - samo se iz pozadine čuje:

"Puši kurac!"

Učiteljica sva izvan sebe:

"Sad je kraj. Tko je to rekao?"

Suzuki:

"Bill Clinton Monici Levinsky, Oval Office, 1997. u Washingtonu."

Drugi učenik se prodere:

"Suzuki je govno!"

Suzuki:

"Valentino Rossi u Rio de Janeiru na moto Grand-Prix Brazila 2002."

Razred pada u histeriju, učiteljica u nesvijest, a na vrata ulazi ravnatelj

škole:

"U pičku materinu, još nikad nisam vidio takav kaos."

Suzuki:

"Premijer Hrvatske, ministru financija prilikom predstavljanja državnog

proračuna, Zagreb, 2006." :)


- 09:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.01.2007., utorak

...nastavak prošle priče, tj. kraj! (valjda)

Dakle, ljudovi, obzirom da ste stojički podnjeli moje jadanje, eto da vam kažem da sam završila priču, bar u gruntovnom.....doduše, nije sve išlo tako glatko, ali.....da počnem...
moj dragi je ujutro otišao tamo, uzeo broj i htio odmah uči, ali tamo ga svojim tijelom spriječi zaštitar pitanjem "kamo bi on?", našto mu moj pokaže broj a ovaj u smijeh:"pa vi ste nadobudni, s tim brojem ćete stići za cca 2 sata!". Kako je moj mužek imao dogovoren sastanak, misli si idem ja obaviti sastanak, to je oko ćuku i pol i taman se vratim....da, da....dođe on natrag kad tamo njegov broj već odavno prošao, stisne on tada drugi broj i konta, prema prošlom, ovaj bi trebao biti za sat vremena, i tako on ode van sjesti na sunčeko, telefonira, šeće, vrati se za čuku i tada skuži da nije pročitao da je pauza i da će tek iza 14.30 pustiti nove brojeve i od 15.00 početi ponovno raditi......vjerojatno nije napao čuvara, obzirom da su svi naoružani, vrati se u firmu i izjada svoju nevolju......tada na scenu stupa moja malenkost....reko ništa, idem ja tamo u dva i budem čekala, što, mogu i ja........prvo zaštitar organizira točno u 14.30 stiskanje brojeva i smiruje strasti, pa onda svi sjednemo, a oko 10 min. do tri svi se počeli gužvati....gledam, mislim si kaj se tak guraju, pa početi će šibati brojevi i tak po redu, što ćemo se gurati.......kokoš, nisam nikada bila tamo pa nisam niti znala da te tamo pretražuju kao da ulaziš u Banske dvore.......inače nesklona guranju, stanem na kraj reda i čekam.....počeli šibati brojevi a taj red pred menom se ne miče, tada skužim da ovi zaštitari tak pregledavaju prije ulaska i da je bilo jako pametno stajati tam u redu........ništa, lijepo zamolim gospodina i gospođu prije mene da me puste, jer samo što nije moj broj i oni to vrlo srdačno naprave......i tako vadim ja u kutijicu mobitele (inače nemam dva ali danas je tara po kazni ostala bez svog koji je naravno na čuvanju kod mene), ključeve, novčanik i predajem torbu i vrečicu sa stvarima i smijem se gospođi prije mene.....dala je sve ali, kada je zaštitar počeo dobro pretraživati torbu našao je onaj sklopivi nožić s otvaračem i ostalim glupostima (npr. rašpica), no, to je nož i kao takav spada u oružje....pogleda ženu svojim ozbiljnim i optužujućim pogledom i pita ju zašto to nije izvadila, naravno svi muškarci prasnuli u smijeh, žena se crveni, valjda joj je to ostalo još od godišnjeg odmora kada ga je stavila u torbu ako im zatreba na nekom odmorištu ili na plaži, kada treba namazati paštetu i sl...
pa i ja sam se nasmijala, moram priznati, ali mi je to odmah prisjelo, jer nikada do sada, ali baš nikada nisam za sobom nosila onaj veliki otvarač za konzerve, ali danas mi je trebao jer sam na voćnom danu pa mi trebao za one glupe konzerve od ananasa....i tako ja predam, kako rekoh stvari, smješkam se gospođi ispred sebe, kada ja sretnem pogled tog zaštitara koji me pita: " što je to????"
" šta što je to, pa otvarač za konzerve, ne, kaj se to ne vidi"...mislim ono...zacrvenila se a muški odmah komentiraju: jebate što sve žene ne stavljaju u te torbe, čovječe, mi muškarci samo ključ od auta, novčanik i mobitel!"......
"naravno da samo to nosite, a vaša žena tegli sve što misli da bi moglo zatrebati njoj a i dragome".....uh, da sam mogla, svašta bih im rekla......mislim, ok, znam i svjesna sam da i mi žene pretjerujemo, ali ne mogu to priznati....ne, nama to sve treba, svaka kila naše torbe je opravdana..?!?!?!

još uijek crvena od nelagode, odem do svog šaltera koji je samo mene čekao i kažem ja što trebam, dam biljeg i dobijem papir.....gledam ja čovjeka, pa za to je trebalo cca 30 sekundi i pitam ga: "dali je to sve??????", neznam tko je izgledao zbunjeniji on ili ja, on jer mu nije jasno kaj ja još hoću i ja koja ne vjerujem da je to sve.....zovem odmah muža i pitam ga dali sam samo trebala tražiti vlasnički list i da sam ga dobila odmah....ja u čudu još uvijek, obzirom da smo navikli na to da čekamo, očekivala sam sada upute od tome da kada počinjem lagano seniliti, da će mi oni javiti da je to gotovo i bla bla bla......eto, katkad se iznenadite.....

eto, morala sam vam to ispričati.....bayyyyy
- 15:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.01.2007., ponedjeljak

ahhhhhhhhhh

Dakle, ako ste slučajno od onih rijetkih koji kažu da im ništa ne može dignuti tlak, e pa neka ode u katastar ili gruntovni ured pa da ga onda vidim.....

...trebamo napokon upisati u katastar da smo vlasnici naše male vile, a rješenje smo čekali SAMO 8 godina, te bi htjeli prebaciti hipoteku kredita kojim ju otplačujemo, napokon na nju. Eto, skoro se desilo da smo otplatili kredit a da rješenje o vlasništvu nije stiglo....to je jedan list, to je špranca gdje promjene osnovne podatke, čestice i sl, ma da ga cijelog ispisuju i da je tamo ženska koja tipka samo jednim prstom i jednom rukom, i da imaju pisaću mašinu staru 40 godina, da se na potpis čeka mjesec dana, ali 8 godina, stvarno to ne mogu vjerovati...i tek toliko da znate, to je išlo kak ti po žurnom postupku....jebate, što da je išlo redovno, da su to dobili moji praunuci (nadam se da ću imati i unuke) koji možda neće niti upoznati nas....

no, dobro, dočeksamo i taj komad papira, ali to je početak cijele agonije koja kreće.....u katastru odmah predate zamolbu i kažete da vam je TURBO hitno, ono, trebalo vam je još jučer, a ona vam na to hladno kaže da za 8 dana nazovete XY kako bi se dogovorili koliko bi to brzo moglo biti.....još je bila ponosna što je napravila veliku uslugu, a nije trebala....hej, tko je tu lud????......eh, onda trebamo napismeno iz gruntovnog o otkupu stana, pa reko, idem nazvati da vidim koja je procedura, što ponjeti, jer prije nego dobijem sva uputstva neću ići nikamo, jer i ovako nisam sigurna dali imam sve, to se uvijek sazna na licu mjesta, ali neću ići 3,4, ili 5 puta, već za jedan broj manje....okrenem broj, u 13.30, dakle prošla pauza, i vrtim redial, 14.00, 14.30, 15.00, jebate već se bliži kraj radnog vremena.....psujem u sebi onoga na centrali koji bi trebao podignuti tu jebenu slušalicu i prespojiti me....onda me u jednom trenutku nešto presječe, možda je čovjek bolestan, možda mu se nešto desilo, ne mogu vjerovati da od 2 sada redovitog zvanja bez prestanka, se nije nitko javio....tada pomislim da je bolje da ne postoji ono teleportiranje, jer bi se u tim držvanim ustanovama svaki dan, tj. svaki sat, a možda i češće zapošljavao novi i živi djelatnik...pa za koji mjesec nebi bilo više nikoga za zaposliti....ja, ovako mirna i povučena, mala i još k'tome žensko, dobijem želju da se teleportiram tamo i, ako ga vidim da kopa nos i bleji u plafon, da ga na licu mjesta zadavim..... mislim, nebi ga ja zadavila, ali poznavajući sebe ako se krenem svađati, nakraju postajem vrlo agresivna.....

i tako sada u neznanju čekam sutrašnji radni dan, pa u nove ratne pohode na gruntonicu......tko zna, možda uspijem....ali znam da ću ipak morati otići direktno tamo i skupiti podatke i moliti Boga da kroz koji mjesec to i dobijem.......

oprostite, ali morala sam se malo ispuhati...ustvari, već ste navikli da raznorazne frustracije liječim ovdje, a ponekad i napišem nešto veselo....hihihi....
- 14:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ŠTO JE SREĆA??

Pa evo, neću ja tu drobiti svoje "mudrosti", dovoljno je da stavim poslovice o tome, one govore puno same za sebe.....a tko ne želi biti sretan?!

Poslovice

Afganistanske poslovice

"Dvije stvari čovjek mora imati da bi uspio u životu. Prvo je sreća: to je ono kad se čovjeku pruži povoljna prilika. Drugo je pamet: ona čovjeku omogućuje da iskoristi povoljnu priliku."

Italijanske poslovice

"Sjećanje na patnju udvostručuje sreću."
Japanske poslovice
"Sreća pomogne nekad - rad uvijek."

Kineske poslovice

"Čovjek je sretan onoliko koliko je sposoban usrećiti druge."
"Kad nam se sreća smiješi sretnemo prijatelje; kad nam okrene leđa sretnemo lijepu ženu."
"Velika sreća dolazi s neba; mala sreća dolazi od čovjeka."

Latinske poslovice

"Kome navrati sreća, tamo prenoći zavist."
"Nesreća obično otkrije ćud, a sreća je skriva."
"Sreća brže umire nego što nastaje."
"Svako je kovač vlastite sreće."
"Sreća je uvijek podložna nevoljama (zloj sudbini)."
"Sreća iz malih uzroka velike promijene stvara."
"Sreća mnogima daje previše, a nikome dosta."
"Sreća je slijepa."
"Sreća se okreće. Kolo sreće se okreće."
"Sreću ćeš brže naći nego je zadržati."
"Sreća nesretnika (sastoji se) u tome što je on nedužan."
"Sretan je onaj, koji ne drugima, već sebi izgleda (da je sretan)."
"Sretan je onaj koga tuđe opasnosti čine obazrivim."
"Sretan je onaj koji je mogao da sazna uzroke stvari."
"Sretnom čovjeku niko ništa ne može."
"Stvarno je sretan onaj koji zna da ima dovoljno."
"Sretan je onaj što može izbjeći opasnosti, ali je daleko sretniji onaj ko je izbjegao skandale."

Njemačke poslovice

"Ko ima sreću nije mu potreban razum; ko ima razum potrebna mu je sreća."
"Ko želi zgrabiti sreću mora izgledati kao budala a postupati kao mudrac."
"Sreća i duga ne vide se nikada na vlastitoj kući, već samo na tuđim kućama."

Perzijske poslovice

"Ko nikad nije volio, nije nikad bio sretan."

Rumunske poslovice

"Lahko je biti bogat, teško je biti sretan."

- 10:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.01.2007., četvrtak

strahhhhhh


....................
U sljedećoj fazi od 12. do 20. godine života, koja se zove pubertet ili adolescencija, ponovno se razbuktaju svakojaki strahovi i anksioznosti uz prateće smetnje ponašanja, što rezultira kompleksnom kliničkom slikom popularno zvanom adolescentna kriza. Da spomenemo samo neke: separacijska anksioznost zbog odvajanja od roditelja, nevoljenosti, nesposobnosti, strahovi zbog naglih promjena izgleda tijela, strahovi od bolesti, osiromašenja, neuspjeha, debljanja, seksualnosti, trudnoće, osjećaji manje vrijednosti. Na sreću, većina tih strahova i kriza su prolaznog, razvojnog karaktera i najčešće se sami riješe bez posebne stručne pomoći. Bez obzira na to što ništa neće bitno ubrzati tijek promjena nabolje, nastojte se prema svom adolescentu odnositi s uvažavanjem njegove individualnosti i privatnosti, pokušajte s njim pregovarati, a ne naređivati mu, učite ga da bude odgovoran i misli svojom glavom te da prihvaća posljedice svojih postupaka. Bavite se više sobom i svojim bračnim partnerom, a ne adolescentom pa će uz takvo vaše ponašanje lakše ući u svijet odraslih.

u stalnom traženju kako najbolje odgojiti dijete i pomoći mu, naiđem na tekst o strahovima kod djece......i pročitam ovu zadnju rečenicu i ono "Ups"..... shvatila sam da ustvari radim loše.......

to se zove "pretjerano gušenje djeteta u nedostatku nekih stvari"....ustvari mi starci isto nismo normalni...ustvari, da neke ne uvrijedim, ali svi mi želimo isto: želimo sve najbolje našem djetetu....ja imam samo jedno i to je vjerojatno jedna od stvari koje mi nedostaju....htjeli smo imati još ali eto, nije išlo, a bilo bi sigurno bolje i meni i mojoj kćeri, sigurna sam da je lakše odgajati dvije dijece nego jedno.....kada imate dvoje ili više djece ne trebate posebno objašnjavati dijetetu što je djeljenje, da bez obzira koliko smo različiti ipak ćemo dobiti jednaku ljubav, itd...braća uče jedno od drugih, tuku se i vole, dijele igračke a i roditeljsku ljubav, i jedan i drugi će biti kažnjeni za nešto loše, probleme imaju i jedan i drugi, i sl.... ja to svojoj objašnjavam teoretski ali često vidim da njoj i nije jasno o čemu joj ja pričam....pa dobro, i ja sebe katkad ne razumijem, čovjek se izgubi.......

no, da se vratimo na prvo i osnovno, ja sam shvatila da bi se trebala okrenuti sebi i svom mužeku i pustiti da djete neke stvari skuži i samo.....eh tu je sada problem.....

najčešće roditelji koji imaju tinejđera su oko 40 godina....znači, u većini slučajeva to su godine kada još uvijek stvaraš.....trka, zbrka, bijes, umor, nezadovoljstvo, itd....većina žena već dovoljno zasićena svakodnevnim kuhanjem, peglanjem, pranjem zahodskih skoljki, skupljanju zmazanih čarapa, informacija i roditeljskih sastanaka gdje se uvijek pitaš zbog čega moraš slušati jedno te isto, a posebno si zgožen osobama koje imaju neizmjernu potrebu na tim sastancima dokazivati same sebe pa se sproseru s nečim od čega bljuješ još par dana.......a muž, on isto tako kao pravi muškarac koji mora zbrinuti svoju obitelj i napraviti krov nad glavom a uz sve to htjeti otići na pivu i opustiti se a u isto vrijeme ga žvegla jer zna da bu dobil jezikovu juhu za večeru, gledajući ženu kao nekog zvrka kojeg je netko zavrtio i sada luduje po kući ne pazeći u koga će se zaletiti i tako zuji, zuji i nervira, a ono najgore što taj zvrk ispušta neke vrlo iritirajuće zvukove na koje muško uho i nema neku toleranciju.....i često nekako, po inerciji svi se zavrtimo i neznamo se zaustaviti.......onda kažu da je tu bitan seksualni život.....koji jebeni seksualni život kada ste oboje nadrk..i, umorni.....shvatiš da se mimoilaziš s nekim u stanu koji može biti i 20 kvadrata, a vi se ne vidite.....no, nije svaki dan tako crno....nije, ne....možda svaki 3????? neznam, kako kod koga........

i onda se desi nešto prelomno, dijete ti dođe u pubertet.....od onog slatkog i dragog djeteta koji ti je htjelo dati pusu za laku noć i sjesti u krilo i slušati priče, sada se zatvara u sobu, prima telefon ili mobitel, po pogledu vidiš da nije na Zemlji, već negdje u svome svemiru...najednom osjetiš neku paniku, neku nelagodu kao da ti netko uzima nešto što je samo tvoje, nešto što ti je davalo volje da se ustaneš u jutro i da se boris s vjetrenjačama......i tada, ja naprimjer, želim svakako učiniti joše nešto, mislim da joj trebam u svemu, da trebam sve znati, da ona ne može bez mene.....onda, u svom monologu koji sam smišljala cijelu noć i sada ga ponosno prezentiram uvjerena da će to izazvati ovacije, vidiš da dijete ima pogled teleta i crve u guzici..........................
izbezumiš se i misliš da se moraš bolje pripremiti, čitaš, tražiš pomoć, sav si u tome, zanemaruješ sebe i muža, osim što je muže svjestan da si živ jer te "dobro" čuje u povremenom izljevu kritiziranja ili žaljenja zbog teškog posla, nedostatku para.......

i onda naiđeš na ovu rečenicu.. i BUM...netko te tak opalio mokrom krpom, netko je zaustavio tog ludog zvrka.... tada shvatiš, boli, ali shvatiš da ga moraš pustiti, moraš imati povjerenja u svoje dijete, shvatiš da moraš pustiti tu malu ručicu i dozvoliti da samo prijeđe cestu, da polako odlazi u svijet odraslih.....još uvije te treba, treba zbog osjećaja sigurnosti ali mora samo krenuti "cestom" u život....morati će samo odlučiti kamo skrenuti, a mi ćemo moliti Boga da je zapamtilo kartu puta ka' boljem koju smo toliko puta opisivali.......da se sjeti svih onih loših "putokaza" o kojima smo pričali......

ah, koliko je nama teško prihvatiti da pustimo tu ručicu, ali koliko god se plakali nad tom sudbinom, mislim da se moramo sjetiti da je njima još teže..... zato su nervozni, i zato su u svom svemiru, jer to su povremeni izlasci iz realnosti u još uvijek neki dječji svijet a mi ih grubo vraćamo....a oni se samo boje.....oni se samo jakooooooooo boje......a mi moramo biti tu da nas čuje, da mu bude lakše ali ne i da mu visimo za vratom.

..............znate kaj, sjetila sam se da bi mogla sada prestati tu bla,bla,bla i otići do svog dragog, idem ga zagrliti....idemo se dogovoriti da odemo u kino.....ili da si ispečemo kokice i uvalimo u krevet te u kućnoj atmosferi pogledamo neku dobru komediju....pa kao ono valjaš se od smjeha i naletiš na nešto...hihihihihi.....ups.......




- 15:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

pa se vi operirajte!!!!!!!!!!!!!

Sredovječna žena dobila srčani napad, i našla se u kliničkoj smrti. Tu se vidjela sa Bogom i upitala ga:
"Je li to kraj mog života?"
Bog joj reče:
"Ne, trebaš živjeti još 42 godine, 11 mjeseci i 27 dana."
Poslije oporavka, žena se zadrži još neko vrijeme u bolnici, jer je tražila da joj urade face lifting, liposukciju i još nekoliko kozmetičkih zahvata. Kad će već poživjeti toliko-neka bar poživi kako treba. Na izlasku iz bolnice, zakorači na ulicu i tu je udari sanitetsko vozilo u punoj brzini. Žena ostane na mjestu mrtva. Kad se opet srela sa Bogom, ona ga upita:
"Zašto si dozvolio da poginem kad si mi obećao još toliko vremena?"
Bog je zagleda malo bolje, pa reče:
"Jebi ga, nisam te prepoznao..."
winkyeswinkheadbangwave
- 11:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.01.2007., srijeda

ti to možeš!!!!!!!!!11

Jučer sam razgovarajući sa svojim djetetom, tinejđerom, čula rečenicu i to više puta, JA TO NE MOGU!...polomila sam jezik, presušila mi slina, više ni sama nisam znala što sam rekla a što nisam kako bi djetetu objasnika da svatko može sve, samo ako to želi i naravno ako se trudi...ništa ne pada s neba i nitko ti ne može uliti u glavu školski uđbenik...teško je svima nama raditi stvari koje nas baš i ne vesele ali moramo, mučimo se i trudimo i s vremenom zaboravimo da to moramo, to nam je jednostavno svakodnevnica i to prihvatimo tako, pa nam je odmah i lakše.

ja sam tu stavila tekst koji je upućen prvenstveno njoj, a i bilo kome tko misli da nešto ne može. prvenstveno da bi nešto mogli, moramo se suočiti sa nama samima, a to je očito svima nama najteže. Ako netko ima neki savjet, neka ga napiše....savjeta nikada dosta..................

Što god misliš da možeš, ti to doista i možeš, i obratno od toga - što misliš da ne možeš, ti stvarno to ne možeš učiniti. Iako si potpuno uvjeren da to nisi u stanju učiniti ja ti odgovorno tvrdim da jesi. Stvar je samo u tome što ti misliš da ne možeš. I što sada možeš učiniti? Poslušaj: najprije se rodi misao: "Ja to ne mogu" i svaku svoju stanicu privikavaš na tu informaciju. I dok svaka tvoja stanica počne nositi tu informaciju, ponavlja u sebi: "ja to ne mogu...ja to ne mogu...ja to ne mogu", dotle tvoja podsvijest nastoji tu informaciju uobličiti na materijalnom nivou. I jednoga dana pokušaš ustati iz kreveta kad ono cijelo tijelo zazvoni: "ja to ne mogu", ili "ja ne mogu ustati", ili "ja ne mogu ovo", ili "ja ne mogu ono"...... i td.
I što je najgore od svega, ti stvarno misliš da to ne možeš učiniti. To misli i svaka tvoja stanica, svaki tvoj mišić i svaka misao, a posljedicu osjećaš.....ti ne možeš ovo ili ono....svejedno je! A pitam te, kako s time živjeti? Znaš li da se je jednom dogodilo da je jedna žena podigla kamion težak 6 tona, jer se pod kotačima tog kamiona našlo njeno dijete. A znaš li zašto je to ona mogla učiniti? Zato što je na trenutak u bojazni za život svog dijeteta - zaboravila da ona ne može podići 6 tona. Da se je u tom trenu prisjetila toga - vjeruj mi, on ne bi mogla dignuti toliku težinu. Zar ti ova priča ne govori sve? Počni misliti da možeš, izmjeni informaciju svake svoje stanice, počni se ponašati kao da možeš, izmjeni svoje vjerovanje i počni vjerovati da možeš. I učini što god želiš, sve je ispravno ako daje konačni rezultat - ja mogu!

- 14:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.01.2007., utorak

ah taj sex

Tri vrste seksa


Postoje 3 vrste seksa:

Kućni seks: Niste još oženjeni, seksate se po cijeloj kući, u svakoj prostoriji.

Krevetni seks: Oženjeni ste kratko vrijeme, seksate se samo u spavaćoj sobi.

Sobni seks: Oženjeni ste godinama, prolazite jedno pored drugog u sobi i kažete si: "Jebi se."




- 11:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.01.2007., ponedjeljak

rođendan

KAO PRVO:

DRAGA MOJA PRINCEZO, SRETAN TI ROĐENDAN!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Neka ti je sretan svaki dan, neka svaki dan imaš dovoljno volje i snage odraditi obaveze a u isto vrijeme uživati u toliko lijepih stvari i osoba koje te okružuju. Posebna si i to nikada, nikada nemoj zaboraviti. Voli i budi voljena...ono kako ti kažeš ":D"...hihihihihi, znaš ti dobro na kaj ja mislim....opusti se i primi sve, sve to zaslužuješ, nemoj misliti da je to previše za tebe, nije i ima još dovoljno za ostale....svatko dobije koliko zaslužuje i koliko može primiti i u tome uživati....prihvati da nisu svi kao ti ali su posebni na svoj način....puno se trudi u svemu i onda ćeš i uspijeti.... kada ti je najteže sjeti se svih nas koji te volimo i koji će uvijek biti uz tebe....a kao najvažnije, budi zdrava i neka te čuva Bog!


Jučer smo proslavili tarin rođendan na sada već tradicionalan način. Cijela ekipa, a ima nas, pješice do runolista i gore fešta...svima je dobro, i starima i mladima, jest da su se svi javili mailom kako ih bole noge, pa i mene....proći će za dva dana taj muskulfiber ili kako se već piše, ali još dugo ćemo se zabavljati dogodovštinama s tog izleta.
S njom je slavila i jedna "djevojčica" iz društva, koja je proslavila 16 obljetnicu svog 20 rođendana, jedna otkačena, draga i zabavna prava zagorka....stvarno nam je bilo predobro.....poslije smo sasvim spontano to nastavili kod kuće.....toliko dobrih i dragih ljudi oko mene, a sve ih jako volim.....i koliko god da nas život tuče sa svih strana, kada imate dobre osobe oko sebe sve je puno, puno lakše......


a navečer, poslije svega, kada je suđe bilo u perilici, muž već zadovoljno spavao, a dijete slalo zadnje poruke prije spavanja, ležala sam i razmišljala.....sjetila se jedne priče...............

Promotrite današnji dan. Upravo je na izmaku i vi o njemu možete razmisliti. Možete se sjetiti jutra i podneva i predvečerja, možete obnoviti svaki trenutak kroz koji ste danas prošli. Izaberite jedan. Možete se prisjetiti što ste učinili dobro a što ste mogli bolje. Ponovo sada možete doživjeti neki danas već proživljeni trenutak. I možete se vratiti u njega. Dovoljno je da na trenutak zatvorite oči, da se prisjetite prostora u kojem se taj trenutak zbio, i možete oživjeti likove koji su u njemu učestvovali. Povratite u sjećanje riječi koje ste izgovarali u tom trenutku. Ali još važnije od toga je da se prisjetite energije i emocija koje ste u tom trenutku nosili u sebi i koje ste proživljavanjem tog trenutka projicirali u prostor i u osobe koje su bile prisutne. Sada imate mogućnsot tu energiju promjeniti i obogatiti je ljubavlju i razumijevanjem. Pokušajte doživjeti to ponovo. Vi to sigurno možete učiniti, dovoljno je da to istinski želite.

Također možete doživjeti trenutak u kojem ste bili puni razumijevanja i ljubavi za sugovornika. Naprosto taj trenutak ponovo oživite i primite energiju zahvale svih prisutnih. Pustite da u vas poteče energija ljubavi. Budite potpuno otvoreni da to primite. Zašto ne? Zašto ne biste sebi dozvolili trenutak zadovoljstva. Budite sretni i beskrajno zahvalni što ste takvi. Ispunite sebe svojom ljubavlju i podijelite tu punoću sa ostalim svijetom.kisswavekisswavekisswavekisskisskisskiss

- 15:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.01.2007., petak

što smo naučili u prošloj godini



-Ako želiš probati kako je to prezivjeti infarkt propij se i postani
predsjednik sabora.

-Ako si supruga i muž te napada zeleci te ubiti, ne brani se, mogla bi
zbog toga zavrsiti na sudu i u zatvoru.

-Ako si muško i tučeš ženu, samo nastavi, neće ti nitko ništa, ako se
ona buni, ubij je, opet ti neće nitko ništa.

-Ako zelis biti slavan odseli se u Osijek, kupi garažu i puno
selotejpa. Pucaj vezanim ljudima u glavu i tjeraj ih da piju
akumulatorsku kiselinu. Gladuj dva mjeseca i pravi se malo blesav. Ako
se ne preracunas i sve to uspijes prezivjeti, sigurno ces pobijediti
na izborima potkraj ove godine.

-Ako želiš da ti dijete zaradi milijun kuna ispiši ga iz osnovne škole.

-Ako se poželiš s nekime rukovati, prvo stavi čep u straznjicu.

-Ako si pedofil, obavezno se doseli u Hrvatsku.

-Ako ponekad zapališ joint, odseli se iz Hrvatske.

-Ako si okorjeli heroinoman, doseli se na Korčulu.

-Ako imaš smisla za dilanje, doseli se na Korčulu.

-Ako želiš da ti posao u toj bransi krene, učlani se u HDZ.

-Ako se misliš vjenčat u Hrvatskoj konzultiraj se s Bandićem za odabir
agencije za organizaciju vatrometa.

-Ako si pravoslavne vjeroispovjedi nikako ne zovi Bandica na proslavu Bozica.

-Ako želiš dobiti kravlje ludilo, odseli u Sloveniju.

-Ako ti je cilj 2012 g. imati osobni dohodak oko 5000 kn, traži posao
u prosvjeti.

-Ako se želiš ubiti, a nemaš hrabrosti - šetaj hrvatskim cestama, kad
tad će ti se ostvariti želja.


- 10:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

18.01.2007., četvrtak

elemental

Nisam neki ljubitelj hip-hopa ili kako god da se zove, ali grupa Elemental mi se odmah dopala, posebni su mi, dobra mjuza, riječi.....sve.....a posebno mi se sviđa dan po dan....svaka riječ te pjesme je kao da su moje misli, po meni toliko realno prikazano današnje stanje u našoj zemlji. Možda ne za svakoga, možda netko ne želi priznati, možda ne želi vidjeti.....nije važno, ali ja sam imala potrebu riječi te pjesme staviti, mislim da one govore dovoljno.......pozzz



DAN PO DAN

kolko nisko idemo, može li uopće niže
možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune,
rate kredita nas guše a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad
stara štednja se otopila
ošla na ono bitno: pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo


koga da pitam brate ko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore


sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
i di smo sad?
napokon mirni,
napokon slobodni,
napokon u svojoj državi
al sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
radili al nisu nas cijenili
mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
di smo sad?
opet sve ispočetka
za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš rad
imali smo sad nemamo
di smo sad


Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore


i di smo sad (di smo)
još čekamo bolje sutra
možda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti
sve sami konvertiti
obećanja su jeftina a život je tako skup
pa su uzor kriminalci
šta ćeš nije narod glup
hoće standard,
hoće lovu,
hoće živit,
hoće sve
a to čekaju
i čekaju
i čekaju
i popizde
jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko
sve to traje predugo
narod puk'o
jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas
drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
i... pitam te... pitam te...
di smo sad
dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu
dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme
pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam»
pa kako onda ostat ponosan....


i reci mi da smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet

i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti

reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno

i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan





- 10:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

opet starost

Neznam dali se to zove kriza srednjih godina, ali nekako su mi jako simpač šale sa bakicama i dedekima, možda vidim sebe???????? a za ovo bi se možda i moglo reći, kakve sam sreće, tako nešto će mi se i desiti..........


Jedan tip od onih što trče svako jutro od točke A do točke B i zatim nazad

do točke A i redovno odlazi u teretanu (gdje trče u mjestu), primjeti u

ogledalu da mu je cijelo telo preplanulo osim penisa.

Naravno da se to moralo ispraviti i sljedeće jutro on odlazi na nudističku

plažu i zatrpa cijelo tijelo u pijesak, osim onog dijela što nije

preplanuo. Uskoro dve pogrbljene bakice sa štapovima naiđoše i jedna

ugleda 'stvar'. Dotače ga nekoliko puta štapom i 'stvar' primjetno naraste.

Nakon što se stvarno uvjeriše da je to stvarno 'ono', reče jedna:

"E, baš nema pravde na ovom svijetu."

Pita druga: "Zašto to misliš?"

Prva odgovara tužnim glasom: "Kada sam imala 20 godina to me je zanimalo.

Sa 30 sam uživala u tome. Sa 40 sam morala to tražiti, sa 50 plaćati, sa 60

sam molila Boga za to, sa 70 sam zaboravila na to, a danas, kad imam 80

prokleta 'stvar' raste okolo, a ja sam toliko stara da ne mogu ni čučniti!


- 07:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.01.2007., srijeda

NAJBOLJI TEKST


Ovaj e-mail je izabran za definitivno najbolji mail godine od strane ženskih korisnika interneta
hmmm, baš se pitam zašto?????naughtynaughtyrolleyesrolleyesnaughtynaughty

a pretpostavljam da ga je većina ili čula ili vidjela, no bez obzira na to, ja sam ga stavila ovdje za one koji nisu, ili one koji si opet žele uljepšati dan deadwink


Čovjeku se smučilo da odlazi na posao svaki dan dok njegova žena stalno ostaje kod kuće.

On je želio da ona vidi kroz šta sve on prolazi, te se pomolio: ''Dragi Gospodine: Ja idem na posao svaki dan i radim tamo 8 sati dok moja žena samo ostaje kod kuće. Želim da ona zna kroz šta sve prolazim, i zato Te molim da dozvoliš da se njeno tijelo zamijeni sa mojim na jedan dan. Amen.''

Bog je, u svojoj beskrajnoj mudrosti, odobrio čovjeku tu želju. Sljedećeg jutra, naravno, čovjek se probudio kao žena. Ustao se, spremio doručak svojoj supruzi, probudio djecu, pripremio im odjeću za školu, postavio doručak, spakirao užinu, odvezao ih u školu, vratio se kući i pokupio stvari koje su za kemijsko čišćenje, odnio ih na kemijsko, svratio u banku da podigne novac, obavio kupovinu, zatim otišao do kuće da ostavi namirnice, poplaća račune i sredi čekovnu knjižicu. Zamijenio je pijesak u kutiji za mačku i okupao psa.

Tada je već bilo 13 h te je požurio da namjesti krevete u spavaćim sobama, opere rublje, usisa, prebriše prašinu i prebriše pod u kuhinji; odjurio je po djecu u školu i upustio se u prepirku sa njima na putu do kuće. Spremio im je mlijeko i kolačiće i pomogao im oko domaćih zadataka. Zatim je pripremio dasku za peglanje, pa je gledao TV dok je peglao rublje.

U 16.30 je počeo guliti krumpire i prati povrće za salatu, valjao svinjske šnicle u prezle i ljuštio grašak za večeru. Poslije večere, očistio je kuhinju, uključio mašinu za suđe, složio ispeglano rublje, okupao djecu i stavio ih na spavanje. U 9 uvečer je bio iscrpljen a kako kućni poslovi još uvijek nisu bili završeni, otišao je u krevet jer se od njega očekivalo da vodi ljubav sa ženom, što je nekako uspio obaviti bez žalbi.

Sljedećeg jutra, čim se probudio kleknuo je kraj kreveta i rekao: ''Gospode, ne znam što sam mislio. Mnogo sam pogriješio kada sam zavidio ženi što svaki dan ostaje kod kuće dok sam ja na poslu. Molim Te, kad Te molim, dozvoli da se vratim u svoje tijelo.''

Gospod mu, u svojoj velikoj mudrosti, odgovori: '' Sine moj, osjećam da si naučio svoju lekciju, i bit ću sretan da sve vratim onako kako je bilo. Samo, morat ćeš sačekati 9 mjeseci. Prošle noći si zatrudnio.''eekeekeekeek


- 09:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.01.2007., ponedjeljak

gotovi praznici

počela je škola...za nas odrasle su također bili praznici, jer sada sve počinje po drugoj shemi....opet strka, zbrka, galama, i sl....Iskreno, najviše molim Boga da mi dijete ispravi ocjene, pa će prvi kamen pasti....a kada krenu druge dobre ocjene, tada će otići ostali šljunak iz mene...nije da je šljunčara samo od tinejđera, ima toga još, ali mi se neda nabrajati.

vikend je prošao lijepo...u subotu ujutro sam se našla sa svojom dragom sekicom i prvo smo si popile kavicu na cjetnom, na suncu, superrrrr........htjele smo otići u mijenij na one preksrasne kolače, ali nekako nas je prošla volja kada smo vidjeli cijene, to ćemo učiniti kada dobijemo plaću....
malo smo si potračale, doduše, ja sam kako i obično imala veći monolog, ali to je razumljivo: ona ima samo muža, a ja još i dijete tinejđera.....i starija sam....i ......no, dobro, više priča ona koja trenutno ima više problema, a to je se mijenja, kada sam ja loše onda je ona dobro i suprotno.......
poslije kavice smo otišle...pazite sada....u sexy shop......ustvari to je bio i najveći razlog da se nađemo, jer je meni samoj to bilo nekako neugodno, nisam još nikad bila a frendu mi je bio rođendan pa sam morala kupiti neki štos......i tako ja nju pitam dali zna za koji, a ona ono kao misli, a jebate od prve me otpeljala (hihihihihi ako čita, pop..... će)...i tak mi uđemo u carstvo svih potrepština za sex. znate kaj, ja sam tada skužila da sam ustvari još veliko nevinašce, zajedno sa mojim poznanicima jer ono što sve tamo ima i za kakve stvari, sram me je reći ali za neke fakat nisam čula.......no, sve je to zeka i neka bude, ja sam prezadovoljna i bez toga.......i tak mi gledali što da kupimo. prva namjera mi je bila kuputi mu krznene lisice, ali ih nažalost nije bilo pa smo kupili štosne tangice-žiraficu, neku igru, a za frendicu koja će sada u njedjelju slaviti jedan zgodan "ruž".....ja i moj seka smo se doro nasmijale zajedno s prodavačem koji je bio baš super........

onda smo mi babice išle još malo šetati po dućanima i uletile u dućan koji je raj za moju kćer, ali sam si i ja našla nešto za sebe, a moja sekica još i sada vjerojatno ima suzne oči od sreće što si je kupila toliko otkačeni prekrivač za krevet. vidite kad mi babe rikavamo na stvari za kuću, prestrašno......

i tak, navečer smo otišli kod frenda na ročkas i bilo na je super, klopa kao i obično izvrsna, kolači njam-njam, ali ne smijem se previše sjećati jer sam kao od danas na dijeti....ono truditi ću se......joj. biti će mi teško, ali si ponavljam da ja to mogu i hoću......i moorrraammmmmmm......ekipa je bila raspoložena, tak sam se nasmijala vicevima, pljuštali su iz jedne i druge ekipe.........ali smo se nažalost morali ranije povući zbog nekih poteškoća s našim djetetom, no ništa zabrinjavajuće.......ustvari, shvatila sam da sam u nekim stvarima ja pretjerala, pa se moje dijete muči bez razloga s nekim sasvim normalnim ljudskim greškama....ustvari, ja sam "bedasta" isto kao i ona, naivna, a kada volim onda za to dajem krv ali u isto vrijeme sam dosta posesivna...ustvari bila sam nekad, sada sam odrasla pa me baš te neke stvari ne muče, ali moje dijete raste i tek upoznaje svijet i jača sebe, tako da nažalost će se još dugo "patiti".....ustvari, njena a i moja greška je da se najviše bojimo ostati bez ljudi koje volimo i onda od tog straha i sami radimo gluposti, a najgore je ako se optereti druga strana time.....ali jako je teko to kontrolirati, taj strah obuzme svki komadić tijela i duše i stvarno fizički boli....jako......katkad me brine zbog čega se moje dijete boji tako jako toga da će ju netko ostaviti....zbog čega toliko muči svoje srčeko takvim pitanjima...gdje sam ja to pogriješila.....neznam dali je ta osobina nasljedna......ja sam isto takva, grozno ista..............trudiim se da pomognem u "jačanju" svoje princeze, ali očito mi baš i neuspijeva.....no, trudime se i truditi ću se i dalje, znam da će se razviti u prekrasnu osobu, jer je u dubini duše jako dobra, poštena, vrijedna, a okružena je ljudima koji ju beksrajno vole, to smo prvo mi roditelji, ostali dio obitelji, te predivni prijatelji koje ima......stvarno divne....posebne.....

ah, opet ja zabrijem na neke teške misli......a kako da mislim pozitivno kada nesmijem jesti čokoladu????!!!!!!....pišem i pijem neki zeleni čaj a pojela bi vola........izdržati ću!!!!!!!! jednom sam rekla da nebi imala ništa protiv da tak smršavim, kao anoreksičarka, ali brate koliko moram onda jesti da dođem do neke sexi linije, vauuuu, samo bi papala.......je, i onda bi opet morala na dijetu.....onaj tko ne voli jesti ne može shvatiti kako je to teško.........

bokić

- 09:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.01.2007., petak

prozvana!!!!

Prije par dana sam čitala nečiji post i mislila sam si "čovječe, koja dobra ideja taviti 5 stvari o sebi" ali nisam bila skužila da se to traži, onak fakat sam čorava......no, naletila i ja na minu......pa se pitam što da napišem......mmmmmmmmmmmm..........razmišljam.....................

1. Obožavam jesti slatko, to toliko volim jesti da sam sada na velikoj muci kako skinuti kile.....katkad mi ništa nije dosta slatko, pa sam jednom jela napolitanke i nešto mi je falilo...pa sam na njih namazala Nutelu i to je recimo bilo to.....ako nemam ništa slatko isti čas se primam pečenja palačinki, a ako sam sama doma i dobro raspoložena, primam se pečenja kolača, a katkad me tak uhvati da ispečem odmah 3 vrste kako bi imala dulje vrijeme (to sam zadnjih godinu dana prestala raditi jer sam se jako zdebljala)...a nije mi ništa teško, jer pečenje kolača mi je hobi od moje 16 godine, kao i skupljanje dobrih recepata....naravno kolača!

2. neznam s novcima, stalno sam u nekakvom minusu......taman dođem na pozitivnu nulu i nešto me "opsjedne" i ja trk u shoping i opet jovo nanovo.......dok sam bila mala uvijek sam se htjela otkačeno oblačiti, sada imam kćer i sve ono što je meni bila želja, kupujem njoj......na nju uvijek potrošim najviše novaca, a ne mogu vam opisati koliko mene usreći njen veseli pogled kada nešto kupujemo i koliko se ona svemu veseli......rađe doma ispečem sama kruh kako bi nas dvije mogle otići u dućan......grozna sam, znam........

3. volim peglati veš, i to si organiziram tako da gledam neki dobar film i peglam.....skužila sam da jedino tako i mogu pogledati film jer inače zaspim......no, grozno NE VOLIM pospremati taj speglani veš u ormar, to mi je najgori posao......imamo malu kućicu i ne previše ormara, pa je u njima itekako tijesno......

4. i ja se užasno bojim zubara.......nažalost, odem zubaru onda kada zaboli........pokušavam djetetu objasniti da se nema čega bojati i da treba redovito ići, na što je upsijem natjerati......ali sebe nikako, svake godine si obečavam da ću otići, i tako iz godine u godinu........perem zube ne 3 min, već 5, samo da ne idem zubaru (naravno da to ne pomaže, padaju stare blombe i morati ću otići, hoću, uskoro, možda, da, možda, uskoro.......)

5. usisavm kuću svaki dan, ne mogu ništa raditi ako nije sve koliko toliko na mjestu, imamo malu kučicu, kako sam već rekla, i ako nije sve recimo na mjestu, izgleda sve jako neuredno........ne volim niti kuhati, ništa, dok nije pospremljeno (recimo napravljeni kreveti, pokupljene stvari (čarape koje ostavi muž) s poda i sl. Znam da kažu da su to osobe koje neke stvari ne drže pod kontrolom pa si onda nađu nešto što uspijevaju, pa im je lakše. Može biti istina....ustvari je istina, samo čovjek treba sebe iskreno pogledati i shvatiti će stvarno koliko je sve to istina.




Prozivam SANELU, DVA, BINU, MEĐVEDICU, MALU BUBICU
- 08:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.01.2007., četvrtak

nemam pojma koji naslov da stavim!

kao prvo, da vas izvjestim, moje čerce je jučer bilo na instrukcijama......doduše, jučer je njoj očito bio gori dan od moga, koliko god da je mlada......ujutro su zvali iz policije da mora doći na prepoznavanje (ako netko nije čitao, dolje je opis provale koju smo imali i u kojoj je ona bila licem u lice s provalnikom), mene je zašarafilo a kamoli ne nju. Koliko god vam kažu da se ništa ne vidi nije baš ugodno stajati tamo, a i taman kada malo zaboravi taj događaj, oni nazovu i podsjete ju na sve...naravno, nisu oni krivi, oni rade svoj posao i daj Bože da ga uhvate...
uz tu nervozu, imala je i nervozu i zbog toga što je prvi put išla kod nepoznate osobe na instrukcije.....ali sva sreća, tremu su riješili nezamjenjivi baka i deda, koji su je odveli kod profesora (jer sam ja na poslu)....kada je završila, sreći nije bilo kraja, ona je prezadovoljna i profesorom i načinom na koji radi i najvažnije, da je ona napokon shvatila gdje griješi..(a mama mi je rekla da je jako zgodan, mlad, crn, zelene oči, sve je vidla......morati ću i ja otpratiti jednom taru :):):):))......joj, samo da još dobije pozitivnu ocjenu u školi...ali da vam iskreno kažem, i ja sam nekako optimističnija.......upravo dok vam ovo pišem njoj su završile i druge instrukcije...prije nego je išla, dogovorile smo se da se za dalje sama odluči dali joj treba (to sam rekla zato jer je svu zadaću riješila sama i sve joj je bilo jasno) i ona me nazvala da mi kaže da se je dogovorila za nedjelju i da želi i u tjednu jedan dan, sve dok ona ne bude sigurna u sebe....naravno da je pitala dali smije, obzirom da to košta, ali majka će da nađe pare...nekako....valjda....šalim se, za to moram imati para jer od svega mi je najvažnije da je ona zadovoljna i da ima volje raditi, a onda će sve ići lakše.....
naravno, navečer je zvala moja majka (nezamjenjiva baka) koja je bila presretna zbog svega i rekla mi je da je ponosna na mene....kako dobro "heklam" između nje i tate....znate, to mi je puno značilo....cijeli dan sam bila nervozna......kada sam mužu izustila da ide na instrukcije, nastala je tako bolna tišina i mislila sam da neće više riječ progovoriti samnom.....onda sam ga nazvala da mu kažem kako je tara zadovoljna i sretna i da će ići ponovno, a ona je samo reko "Neću se mješati u vaše stvari".....da se nismo razgovarali preko telefona, vjerojatno bi mu oko iskopala, no uspijela sam dalje razgovarati normalnim glasom a facu na sreću nije vidio.....ustvari, mislim da je i njemu lakše jer ima stvarno previše posla, i ne stigne s njom raditi onako kako treba a to si sam sebi ne želi priznati, kao ono "dijete je na prvom mjestu", no, u ovoj živtnoj i poslovnoj strci, kada te stišču sa svih strana, čovjek jednostavno mora zatražiti i pomoć i priznati da ne može sve sam........

eto, neću vas više daviti time, jedino ako ispravi, jojojojojoj, to ću prvo javiti....hihihihihihi

inače, jučer poslije posla sam išla kod doktorice po recepte (to ti je kad prođeš četrdesetu) i istog trena sam požalila što sam čekala zadnji čas, jer bi se inače okrenula i otišla ravno doma, kolika je bila gužva......velika većina penzionera koji su se napapali, pogledali prvi val sapunica i sada moraju obnoviti svoju godišnju zalihu i podići što više recepta u ovom mjesecu da u sljedećem ne plaćaju i to sve da obave prije novog vala sapunica, a vas zaposlene, tko vas je.e, mi možemi i gladni i umorni tamo sjediti do 8 i još stignemo doći doma i skuhati za drugi dan i pospremiti, peglati........uh, pop...zidim na to....znam da ću i ja jednog dana biti stara i nebi me iznenadilo da i ja to nebudem radila ako prolupam..........došla sam doma u 18.30, gladna, žedna i onda sam još morala prošetati psa.....i tako sam se uvečernjim satima primila "druge šihte" svake žene.....alli ipak mi je jedna bakica (cca 80 banki) uljepšala boravak u čekaoni.....kak je malo zadrijemala nije primjetila da je žena iza koje je ona na redu promjenila mjesto i otišla čakulati sa susjedom, pa bakica nije znala da li je već trebala biti na redu. Uglavnom, onak srdačno i simpatično se je prvo sjela pored mene, kao ono zima joj je pa da je bliže radijatoru, a onda mic po mic krenula spikati sve dok me nije pitala tko je sada na redu......uglavnom mi smo se baš fino napričale, a i upoznala sam jednu susjedu (cca mojih godina) i nas tri udarile "teferić" tako da mi je bilo čak i žao što sam bila prozvana da uđem.......

Sada idem laganini prema doma, muka mi je od ove južine.......samo bih spavala...teško mi se bilo čega primiti......a danas još imamo i trbušni ples.......veselim se ekipi i svemu, ali ja bi spavalaaaaaaaaaa..............
- 14:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.01.2007., srijeda

.....

Ako prihvatiš i nahraniš izgladnjelog psa, pas te neće ugristi. To je najbitnija razlika između čovjeka i psa.
Mark Twain

Zašto sam to napisala? Neznam...jednostavno, kada pročitam nešto takvo uvijek me podsjeti na neke probleme koje pokušavam staviti daleko u sjećanje......

Trenutno sam malo nervozna jer mi dijete ide prvi put na instrukcije iz matiše, neznam kakav je profesor, neznam kako će se ona snaći, kako da to kažem svom suprugu, koji još uvijek vjeruje da sam se ja samo šalila da ću joj platiti insturkcije......Jučer je dijete uzelo neku zbirku zadataka od frendice i on očekuje da ga danas dočeka s rješenim zadacima, pa da onda rade......nadam se da će opet imati puno posla i da će doći kasno doma, pa neće primjetiti da je dijete vani.........Ja sam doduše već rekla tari da neću lagati tati i da on mora znati da smo potražile drugu pomoć, ali da budem iskrena i meni je to teško njemu reći....on to shvaća kao napad na njega, da ga vrijeđamo, a griješi.....on ni sam ne vidi koliko je sj.... od posla i svih problema i teško mu je, kada dođe doma, raditi nešto drugo osim dobro se odmoriti....on očekuje da ga kćer moli da radi s njom, a ona kao i većina tinejđera ga mota oko prsta spikom: umorna sam, ne stignem, ili ono najbolje "evo sada ću"........ znam da bi ona stvarno trebala početi "gristi" i sama puno raditi, ali ja se sjetim sebe u tim godinama i nije mi čudno da ona želi više rješavati svoje ljubavne probleme nego raditi zadatke iz matematike......

tako sam ja, blago rečeno, u govnima........ s jedne strane dijete koje me moli da joj platim instrukcije jer misli da će ju to natjerati da radi i da je bolje da joj pokazuje netko koga ne može vrtiti, a s druge strane muž koji misli da radim protiv njega........

držite fige da sve dobro prođe i da te instrukcije imaju uspjeha i da ona ispravi taj komad, pa onda u drugom polugodištu neka proba ponovno s tatom, a ako to neće ići, imati ćemo "jokera u rukavu".......



A opet da se vratim na prvu rečenicu u postu......danas sam srela u tramvaju prijateljicu koja radi u firmi gdje sam i ja prije radila i odmah je u mene ušao nemir.......tu sada dolazi rečenica do izražaja.....radila sam, nažalost, u okruženju s toliko sebičnih ljudi.....sebičnih do boli........a ja budala sam bila ona koja je "hranila drugog čovjeka"..........uvijek sam bila bedasta po tom pitanju........kako sam već u jednom postu pisala, oduvijek imam potrebu udovoljavati ljudima, a to je loše kada udovoljavaš osobama koje to ne zaslužuju i koje to iskorištavaju.....neki znaju reći NE, a ja u sebi vičem NE, a iz mene izađe tiho i bojažljivo DA.....bljak......koliko sam zbog toga ljuta na sebe, no j.... ga, ipak sam si sama kriva......ili nisam????......odgoj? strah? kukavica?......nije bitno što od toga, samo znam da svom djetetu stalno pokušavam objasniti da se ne treba ubijati da drugima ugađa, neka ugađa onima koji to zaslužuju, a ostali neka se bore na svoj način......ona neka se bori za sebe.....



Neznam kako vi razmišljate o tome i dali ste se uspijeli jako razočarati u osobama, dali se i vama katkad čini da su neke osobe ogromne zvjeri, pohlepne, sebične, agresivne i dali se takvima bojite reći NE....??????

znam da nema baš previše posjetioca na ovom blogu, ali ako tko svrati, neka napiše svoje iskustvo.....



- 08:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.01.2007., ponedjeljak

jadni oni koji ostare.....

eto i da započnemo sa šalama......


Članarina





Došao starčić od sedamdeset godina na nudističku plažu. Budući da se treba učlaniti, a članarina je skupa, uprava plaže mu je rekla da besplatno provede jedan dan i da se nakon
toga odluči želi li postati član.

I tako, ide on okolo, vidi puno lijepih djevojaka (koje nije vidio
desetljećima uživo), uzbudi se, priđe jednoj, ona ga odvede u neki grmić i oni obave stvar.

Šeta on dalje, sav sretan i prpošan, kadli mu padne cigareta na
pod. Kad se sagibao da ju digne, osjeti da ga
je netko zguzio.
Na kraju dana dođe u direkciju plaže, ispriča što mu se sve dogodilo i kaže da se ipak neće učlaniti.

Pa dobro, zašto se nećete učlaniti, zar vam se ne sviđa što možete imati lijepe i mlade žene svaki put kad vam se digne?

E, sinko, u mojoj dobi se uzbudim jednom u tri mjeseca, a cigareta mi padne iz ruku barem pet puta dnevno.



- 10:52 - Komentari (12) - Isprintaj - #

..hello..........

Dobro jutro svima, ma koliko da vas ima................

Počeo novi dan, tjedan, mjesec, godina.....vratili se s godišnjeg.......ostavili u staroj godini sve što ne želimo ponjeti u novu, osim pregršt ljubavi, volje za nove početke i za ispravljanje onoga što smo krivo napravili.....neznam kako vi, ali ja na početku godine se osjećam da sam turbo jaka za sve.....kao da stvarno imam šanse da sve ispravim ..... i na sve gledam pozitivnije........(samo neka to potraje barem do 3 mjeseca).....

eto, svašta se dogodilo u ovih dva tjedna.......pečenje kolača, kupovina, spremanje, blagdani.......naravno, prvi važniji događaj je BAL!!! Ljudi, bilo nam je prekrasno...svi smo se lijepo sredili, ja sam naravno imala tremu, uvijek je imam kada trebam ići među puno ljudi, ah ti glupi strahovi možda jednom i nestanu.....nemogu reći tko je bio ljepši, žene ili muškarci, svi su si dali truda....moram reći da su se snješka i sandra potrudile da izgledaju kao prave balske princeze, duge haljine, vauuuu......prvo je bio koncert, mrak......bilo je i pucnjave (ukomponirao u neku lovačku) pa oni koji su slučajno zaspali, morali su se probuditi. Mi smo se zezali da su to uveli od onih slikica naših dragih dinamovaca i političara koji su dobro hrkali na koncertu naše filharmonije....užas.......

Onda smo svi zaplesali u foajeru gdje je bio bend koji je svirao fenomenalno, a repertoar je bila muzika 60-tih, pa do 80-tih......pjevao je ovaj iz Cubisma, pa je bilo i sambe, salse......bili smo mokri ko miševi.....u ponoć je završila ta divna bajka i svi smo krenuli svojim kučicama s osmjehom na licima....

Jutro stare godine, budimo se zadovoljni prošlom večeri i spremni za još luđu i bolju......spremanje, kuhanje, kupanje.....muški su se našli ranije da srede odojke i sve ostalo......moram pohvaliti muške koji su se trudili da mi žene ništa ne radimo tu noć.......servirali, prali, čistili.....baš sve......pusek svim našim dragim muškarcima.......

Prostor je bio super, mjesta za svečani stol i za ples ko u priči........na prve taktove muzike svi smo počeli cupkati i krenulo jeeee...................da sada ne opisujem baš sve, bilo je igrica, ja sam na limbu lagano nešto uklještila u svom kukiću...tko mi je kriv kada precjenjujem svoje mogućnosti...hihihihi....
plesalo se sve......ali najbolja ludnica je uslijedila kada smo mi mačke priredile šou u trbušnom plesu.....pojačanje smo imali u jednom prezgodnom i kršnom muškarcu zvanom žac, koji si je fakat dao truda.....prvo smo ih mi izludile, a onda.......... onda smo dečkima zavezale naše marame i oni su sa našom neumornom trenericom odplesali i svoje......to je bilo za popišati se od smijeha.......ali su se fakat trudili naučiti.........

uglavnom cijela noć je protekla u smjehu izabavi..........stvarno dobroj zabavi, a to sve uz stvarno meni posebno drage ljude.........i zato vjerujem da će nova 2007. biti dobra jer sam ju dočekala sa prijateljima uz koje se osjećam dobro..........

čerce je bila sa svojom ekipom......naravno bilo joj je "prejebeno" kako to ona kaže......dobijem kečke kada čitam njene postove u kojima psuje kao kočijaš......u živo ne psuje toliko......mada se dosta kontrolira preda mnom.......no, očito je taj neki tinejđerski stil u pitanju, jer tako pričaju skoro svi.....grozno...no, i ja sam u tom dobu imala potrebu psovati, tako smo se osjećali stariji, u stvari osječaš se stariji pa misliš da si onda možeš dozvoliti i psovanje.......proči će i to.....valjda.........


eh, i još na kraju (o koliko ima toga) da vam kažem da smo se vratili sa "skijanja" s Bjelolasice.....iznajmili smo si preslatku kučicu u borovoj šumi, dočekala nas je koliko toliko lijepa zimska idila......nije bilo dovoljno snjega da se otvore velike staze.....ali eto, moji su barem upotrijebili skije na nekom malom bregiću......čak sam i ja malo obnovila svoje znanje, ali nisam imala skijaške hlače, a obzirom da sam bila dosta na guzi, odustala sam..........

Bilo nam je prekrasno.......ja sam spavala ko beba u maloj sobici u potrkrovlju s pogledom na velike snježne borove grane......dosta smo se gibali i trudili smo se biti dosta aktivni......bili smo mi, šogor i njegova draga ženica i sin, i naši mihačići sa svojim frendovima i drugom apratmanu......druženja ko u priči.....a onda su u subotu došli zrnići, rudnici i miletići.......mrak.......otvorili su nam i veliku žičaru da idemo na vrh, gdje su naši nadobudni skijaši uzeli skije misleći da će pustiti i onu gornju žičaru, no tu su se prevarili, pa smo ih svi pratili u penjanju na vrh, kako bi se mogli barem jednom spustiti onak za ozbač..........ja sam riknula od tog uspona, a divim se svom djetetu koje je bilo tolika volja da se penjala u pancama.........tako da se dio spuštao na skijama, a dio na sanjkama, bilo je padanja, smijeha, svega......koja dobra ekipa.........

a u nedjelju, na povratku, ostali smo samo mi i mihačići i otišli na klek, u carstvo vještica, kako su rekli muški da žene odvedu na svoj teren......moram priznati da je dosta naporno bilo penjanje, ali izdržala sam nekako, mada spuštanje po blatu je za noge bilo još gore.......na vrhu u domu je bila neka feška, dijelio se gulaš, bilo je trubo veseli, a i jako gužvasto, tako da smo se brzo odlučili krenuti nazad.....

i tako stigli u našu kučicu, o kako se veselim povratku doma......uvijek mi je tak toplo oko srčeka kada uđem u naše malo carstvo.....primili smo se raspremanja stvari, veš mašina je počela raditi turbo, a uskoro ću i ja s peglom......grozno.......no, sve smo sredili.......

i eto, počeli raditi, dijete na treninge i od danas ima instrukcije i počinje turbo s učenjem (ja se iskreno nadam)........sve ispočetka......ali puno veseliji i zadovoljniji, puni energije.......





- 08:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (19)
Veljača 2007 (15)
Siječanj 2007 (19)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (10)
Listopad 2006 (8)
Rujan 2006 (8)
Kolovoz 2006 (6)
Srpanj 2006 (4)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (14)
Travanj 2006 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se