Don't worry...be happy... :)

Dakle, ako ste slučajno od onih rijetkih koji kažu da im ništa ne može dignuti tlak, e pa neka ode u katastar ili gruntovni ured pa da ga onda vidim.....

...trebamo napokon upisati u katastar da smo vlasnici naše male vile, a rješenje smo čekali SAMO 8 godina, te bi htjeli prebaciti hipoteku kredita kojim ju otplačujemo, napokon na nju. Eto, skoro se desilo da smo otplatili kredit a da rješenje o vlasništvu nije stiglo....to je jedan list, to je špranca gdje promjene osnovne podatke, čestice i sl, ma da ga cijelog ispisuju i da je tamo ženska koja tipka samo jednim prstom i jednom rukom, i da imaju pisaću mašinu staru 40 godina, da se na potpis čeka mjesec dana, ali 8 godina, stvarno to ne mogu vjerovati...i tek toliko da znate, to je išlo kak ti po žurnom postupku....jebate, što da je išlo redovno, da su to dobili moji praunuci (nadam se da ću imati i unuke) koji možda neće niti upoznati nas....

no, dobro, dočeksamo i taj komad papira, ali to je početak cijele agonije koja kreće.....u katastru odmah predate zamolbu i kažete da vam je TURBO hitno, ono, trebalo vam je još jučer, a ona vam na to hladno kaže da za 8 dana nazovete XY kako bi se dogovorili koliko bi to brzo moglo biti.....još je bila ponosna što je napravila veliku uslugu, a nije trebala....hej, tko je tu lud????......eh, onda trebamo napismeno iz gruntovnog o otkupu stana, pa reko, idem nazvati da vidim koja je procedura, što ponjeti, jer prije nego dobijem sva uputstva neću ići nikamo, jer i ovako nisam sigurna dali imam sve, to se uvijek sazna na licu mjesta, ali neću ići 3,4, ili 5 puta, već za jedan broj manje....okrenem broj, u 13.30, dakle prošla pauza, i vrtim redial, 14.00, 14.30, 15.00, jebate već se bliži kraj radnog vremena.....psujem u sebi onoga na centrali koji bi trebao podignuti tu jebenu slušalicu i prespojiti me....onda me u jednom trenutku nešto presječe, možda je čovjek bolestan, možda mu se nešto desilo, ne mogu vjerovati da od 2 sada redovitog zvanja bez prestanka, se nije nitko javio....tada pomislim da je bolje da ne postoji ono teleportiranje, jer bi se u tim držvanim ustanovama svaki dan, tj. svaki sat, a možda i češće zapošljavao novi i živi djelatnik...pa za koji mjesec nebi bilo više nikoga za zaposliti....ja, ovako mirna i povučena, mala i još k'tome žensko, dobijem želju da se teleportiram tamo i, ako ga vidim da kopa nos i bleji u plafon, da ga na licu mjesta zadavim..... mislim, nebi ga ja zadavila, ali poznavajući sebe ako se krenem svađati, nakraju postajem vrlo agresivna.....

i tako sada u neznanju čekam sutrašnji radni dan, pa u nove ratne pohode na gruntonicu......tko zna, možda uspijem....ali znam da ću ipak morati otići direktno tamo i skupiti podatke i moliti Boga da kroz koji mjesec to i dobijem.......

oprostite, ali morala sam se malo ispuhati...ustvari, već ste navikli da raznorazne frustracije liječim ovdje, a ponekad i napišem nešto veselo....hihihi....