Don't worry...be happy... :)

Prijepis originalnog računa jednog majstora, koji se čuva u Etnološkom muzeju u Zagrebu


R A Č U N

kaj ga je za posel zbavlen vu crikvi svetoga Mihajla vu Božulovečkoj fari složil meštar Herman Kralec leta gospodnjega ajntauzendosemstošezdesetdrugega.

1. Svetomu Mihajlu perje opravil ............................................................................... 8

2. Njegovoj kaci rep naštukal i pokle ga zalakeral ......................................................... 10

3. Desnem habaru berke podkurtal i pupak popravil ...................................................... 11

4. Jezušu krv promenil ............................................................................................... 15

5. Postament sprefarbal .............................................................................................. 9

6. Črlene morje od ptičjeg dreka osnažil ....................................................................... 25

7. Faraonu korpu na glavi sprefarbal i nove špice na gaće del........................................... 30

8. Sudnji dan sprefriškal, nebesa spreširil, napravil par zvezdah i mišje dreke osnažil ......... 42

9. Svetoj Magdaleni kolena sprefarbal i novu pantliku metnul ............................................ 73

10. Svetoj Ceciliji levu sisu ajnštosal ............................................................................... 16

11. Svetomu Jozefu stražnje odelenje zacementerjal ........................................................ 13

12. Pet devis spreda i straga osnažil i red postavil ............................................................. 90

13. Svetomu Andrašu hlače i plašč podkurtal za jedan pedalj ............................................. 72

14. Mariji na tronošku kiklu skefal i škornje popravil ........................................................... 85

____________________________________


Se skup: ............................................................................................. 6 forinti 25 krajcerov


S glubokim poklonjenjem


Herman Kralec

heheheh, kaj nije dobar!!!!


Jučer sam bila kod naše knjigovotkinje (od firme) i dekla je kak' ja, vrlo simpatična i odmah smo se našle....i tak ja jučer odem odnjeti račune i pita me ona da kaj sam tak vesela....
-he, danas ujutro mi je muž rekao da odem u dućan i da si nekaj izaberem za Božić i Novu godinu, a ja sam mu onda rekla kaj želim.

- I kaj si to tak želiš?

- Ljepo sam ga zamolila da odemo do baumaxa da kupimo novu WC dasku, kilu farbe terakote da si ofarbam kuhinju, i da u kiki pogledam na navlake za stolce (bilo ih je za cca 100 kn) jer su ovi tak grdi i grozni da ih ne mogu gledati (kupljeni prilikom preseljenja za najsitnije pare kako bi imali na čemu sjediti)...eto, to si ja želim za poklon, drugo me ne interesira...

- hihihihi, ti si fakat luda, ali vjerojatno smo od rijetkih žena koje će poželjeti takve stvari....umjesto da odeš u neku dobru parfumeriju ili dućan s oblekom, ili dobre cipele.....

- da, da, nismo normalne, ali kada mene veseli da si sada prije blagdana sve sredim, i da si nekaj promjenim, onda mi je sve nekak ljepše....


i tako moj mužek i ja odemo poslije posla i dođemo u kiku, i naravno nema tih jeftinih navlaka, a ove skuplje su oko 220 kn, i tak ja njega nazovem (jer me on naravno čeka u kafiću, a kada dođem na blagajnu onda je onaj jocker zovi) i veli on meni: ajde ti pogledaj koliko koštaju novi stolci, ovo izgleda puno....
i da skratim priču, kupili smo si 4 nova kožna stolca za 350 kn (naravno po stolcu), kupila sam si farbu, kupili WC dasku (koja je savršeno sjela), i novi otirač, i metalnu šipku (karnišu) za kuhinju.....ja sam htjela jednu običnu za 80 kn, ali kaže dragi dali hoću ove s otkačenim nastavcima, i tak mi zememo jednu štangu s pletenim bambusom na krajevima, i tek na blagajni skužimo da ta hebena šipka košta 300 kn. Bez puno dogovaranja odlučimo stornirati tu šipku i uzeti onu jeftinu, ali ne, već je kraj radnog vremena i ne mogu stornirati račun, nego da dođemo sutra. Malo morgen da ćemo doći drugi dan kada se hebate voziš do tih centara po sat i pol, gužve, moj dragi bi spalio, a ja nažalost ne vozim, pa tako da imamo skupu karnišu. Kaže moj dragec: Što je tu je, popušili smo i nastojati ćemo to brzo zaboraviti!!!!!

eto, toliko ukratko, ostalo sve po starom.....no, ja sam znatno bolje jer ću si ofarbati kuhinju i sve srediti ovaj vikend, tako da sam sljedeći slobodna za pečenje kolača....

nadam se da će mi seka ubrzo roditi, inače je prenjela tjedan dana i očigledno je da je malom dobro u njoj, ali ona se već kreće ko' mali medo.....joj, jedva čekam........najrađe bi se preselila kod nje i bila stalno uz nju.......

eto i tetovaže koja me odvalila.........





I MOLIM VAS DA SE NE LJUTITE NA MENE ŠTO NE OSTAVLJAM KOMENTARE, MALO JE GUŽVASTO, A I NIJE MI RADIO BLOG......OBEĆAJEM DA ĆU SE POPRAVITI......PUSEK SVIMA

Ode ja totalno......ode ona i ja je pozdravih svjesno, tužna sam, ali jednostavno više nije mogla samnom.....

ležim i razmišljam o prošlom vremenu, o svemu što mi se dogodilo, lijepo i ružno.....smijem se i plačem, sjeta mi prelazi preko obraza, osjećaji lebde oko mene, ali ja iznutra trenutno mrtva. Možda samo spavam zmiski san, možda se vrati puls, možda me reanimiraju, ali moja duša trenutno lebdi gleda što se sve događa, ne želeći biti u tjelu, jer je to prebolno.....
Pitam se, dali je ta duša kukavica jer bježi, ili se boji, ili joj je dosta svega, ili je jednostavno potrošena.....ili je obična neznalica koja se ne može sukobiti s problemom face to face i rješiti ga? Koji problem? Koji da izaberemo? Onaj najlakši? Nijedan se trenutno ne čini lagan. Ma nije tako niti težak, ali mi se neda...čemu?.....koliko god se katkad trudio, sve ode u vjetar....ostaješ opet sam i iscrpljen......čemu onda?

Gledam oko sebe kako se moje drage osobe na neki način uništavaju, opterećuju se stvarima na koje ne mogu utjecati, a ne uživaju u onome što je pored njih, ono što mogu učiniti sami uz malo truda...govorim ali me ne čuju, i to boli....ja sam samo jedno zanovjetalo i smetnja, smetnja jer ih ometam u njihovim bedovima......a ja? ja u principu živim za njih, možda je to grozno, ali hebi ga, odavno sam zaboravila živjeti za sebe. Prestala sam živjeti za sebe na način da sam puno očekivala, a kaže se da kada očekuješ nešto, najčešće se razočaraš i to je istina.....treba živjeti sada, radeći i pokušati voljeti čistog srca, bez očekivanja, a sve što naiđe iznenada izazvati će veliko veselje.....ali kada si glup da nešto očekuješ, i to se ne desi, ne vidiš da se desilo i nešto ljepo, jer si okrenut samo onome što očekuješ i eto ti vraga.....tada poblesaviš.......

možda sam sada predramatična, ali stvarno osjećam da je u meni nešto umrlo.....ali ne želim biti sebična i zanemariti osobe koje volim i koje mene vole, ne mogu otići, još uvijek neki dio mene vjeruje da će se sve rješiti.....
ovi božićni blagdani me totalno smlave...Zašto?...pa sve je kao bajka, a ja od malih nogu živim u svojoj bajci, ali kada postaje sve bajkovito oko mene, shvatim da moja bajka ne postoji....i to me rastužuje...... gledam ljude koji se smiju i vesele, grle i ljube.....imam i ja koga zagrliti i poljubiti, imam. I obožavam ih. Htjela bih im učiniti bajku od života, pogotovo mojoj curici, ako treba i svoj život za njezinu sreću. Htjela bih joj napraviti bajku, htjela bih da ju nitko ne povrijedi, da ona nikoga ne povrijedi, da bude vrijedna i da uspije u životu, da bude ponosna na ono za što će se potruditi, da ima svaki dan osmjeh na svom malom ličeku, i kada ga ima ja sam najsretnija osoba na ovom svijetu, za mene tada nema nikakvih prepreka, ništa mi nije teško....ali nije život bajka, i ona ima svojih badova i meni tada puca srce......i znam da ona to vidi, da ju to opterećuje, ali ja sam zaboravila živjeti za sebe i nesvjesno sam se prebacila u njezin život, želeći kroz nju proći sve lijepo što ja nisam. I što onda učinim? Nije sretna niti ona, niti ja.......i kako nebi pomislila da im smetam?

katkad pomislim da bi voljela da je "kučka", da je opaka i ne tako osjećajna, da bi joj bilo lakše, ali opet, zar bi joj život tada imao smisao, zar nije ljepše da joj je srčeko otvoreno i čisto? S jedne strane je bolje, ali takvo srčeko nije otporno na udarce, kada ga zgaze teško se oporavi, a ja to ne mogu gledati........najrađe bi ga primila u svoje ruke i štitila ga svojim tijelom, neka me bičuju, neka me probadaju, neka me lupaju, izdržati ću ja to, samo da zaštitim to srčeko koje je u meni raslo, koje je svoje prve otkucaje imalo u meni, u MOM trbuhu, koje se izmučilo da izađe na ovaj vanjski svijet i izašlo s punim povjerenjem da će biti zaštićeno, kao i kada je bilo u meni.....ali znam da ga moram pustiti, da mora osjetiti bič života, da se mora samo izboriti, ali ako mi je nešto teško, onda je to osjećaj da ja tu više ništa ne mogu napraviti......mogu zagrliti, reći nešto lijepo, saslušati, pomoći koliko mogu, ali ne mogu biti štit.....

trenutno osjećam bol u svom srcu, i pomislim na svoju mamu koja isto tako želi da zašiti moje srce i da bi joj bilo jako teško da zna da me sada boli....i pomislim da sam sretna, da mi je to najvrednije.....
ali me odmah zaboli kada se sjetim koliko puta sam nesvjesno ju povrijedila, koliko puta sam povrijedila osobe koje me vole....kako? pa evo naprimjer i ovakvim načinom razmišljanja, upravo time što sam dozvolila da u meni umre nešto.....i to me baca u još veći očaj....i kako se onda povratiti? uvijek nađem razlog, odnosno osjećam ogromnu krivnju i automatski bijes na samu sebe, i naravno da sam ja ubila to nešto....ja sam to učinila....ja sam ubojica......

a još i ova južina, boli me glava u čošku....napeta ko'struna.....a oko mene sve nagazne mine....dragi je najveća...trenutno se završava neki veliki posao, pa je lud ko' puška....nije mu do ničega......moram priznati da se pomalo i bojim, nikada nije bio takav.....a problemi koji su bili kod mene i dalje perzistiraju, ali šutim i kenjam u sebi nebi li slučajno opteretila ove moje nabrijane doma......ali mislim da sam blizu toga da puknem...a kada puknem, gotovo je, nema me, nema više.......čak me sve nervira, dobro ili loše, sve mi ide na živce......ne tražim da mi se pomogne, jer bi me čak i to nerviralo, samo se moram ispuhati......nedaj Bože gorega, ali vjerujte da nebi nikome poželila trenutno stanje, čak nisam pripremila adventski vjenčić niti zapalila svijeću, što mi se dugo nije desilo.......jednostavno mi se ništa neda.........onda možete možda pretpostaviti kako je u takvom stanju ispunjavati pregršt kućanskih poslova.....razbila bih tanjure, zapalila veš, izlupala kupaonu, rastrgala krevete, zoljom raznjela špajzu.......ali ne mogu, mora se jesti, dragecov brat je već 4. tjedan kod nas i moram biti pristojna, nije jadan čovjek kriv da doživljava šokove.......i djete mora biti skoncentrirano na svoje obaveze.....ma hebeš sve, hebeš sve, hebeš sveeeeeeeee..........

ali, pokušavam se nasmijati, katkad mi i uspije........malo........možda ćete se vi više uspijeti nasmijati.......pusek svima i oprostite mi, oprostite što trenutno ne ostavljam komentare, jednostavno ne mogu

DJECA SU NAŠA RADOST!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



Petogodisnjak dolazi placuci majci: "Seka me pocupala za kosu".

"Nemoj se ljutiti na nju", rece mu majka, "ona jos ne zna da cupanje za kosu
boli".

Ubrzo nakon toga, majka zacuje malenu kako place. Ode pogledati sto se zbiva


Djecak joj rece: "Eto, sad zna".

************************

Jedno sam vrijeme radila u Domu za starije osobe. Katkad sam na posao

vodila svoju kcer. U to je vrijeme imala cetiri godine i bila je opcinjena
stakama

i invalidskim kolicima. Jednog sam je dana nasla kako zuri u casu s vodom u

kojoj su bili umjetni zubi. Ocekujuci rafal pitanja, ostala sam iznenadjena

kad se okrenula i ozbiljno rekla: "Zubic vila nece vjerovati kad vidi ovo!"



**************************



Posto je djecu stavila spavati, mama je odjenula prljavu staru majicu i

krenula bojiti kosu. Upravo je zavrsila mackanje kose gustom, tamnom bojom

i krenula cistiti umrljano lice, kad je iz djecje sobe zacula buku.

Uletjela u djecju sobu i potrpala razigranu djecu natrag u krevet uz

strogo upozorenje. Nakon sto je izisla iz sobe, zacula je svoje trogodisnje

dijete kako drhtavim glasom pita stariju seku: "Tko je to bio?"
******************+



U trgovini majka s cetvero djece hoda izmedu polica. Njeno strpljenje je

vec polako na kraju jer djeca stalno govore: "mama ovo... mama ono".

Napokon je rekla: "Ne zelim cuti rijec mama barem pet minuta!"

Nekoliko trenutaka kasnije, jedno od djece povuce mamu za hlace i tiho ce:

"Gospodjo?"


******************+


Jeste li ikada primijetili kako je glas djeteta oko 200 puta glasniji od

glasa odrasle osobe?

************

Jednog se dana otac vratio s puta i nasao svoje dvoje djece kako spavaju u krevetu s mamom. Tu noc spavao je na kaucu, a ujutro nakon sto su se

izljubili rekao je svojoj djeci: "Ako bas zelite, spavajte s mamom dok je

tata na putu, ali kad znate da ce se te noci tata vratiti kuci, molim vas

spavajte u svojim krevetima."

Kad se iduci put vratio s puta, supruga ga je s djecom docekala na

aerodromu. Dok su cekali prtljagu medu gomilom ljudi, jedno od djece na sav glas rece:

"Imamo lijepe novosti. Dok si bio na putu nitko nije spavao s mamom!"

Sve je utihnulo, a jeka te recenice jos se neko vrijeme cula, dok su ljudi

pogledima trazili tko je ta mama!*******************


Mama pece palacinke za svoja dva sina od pet i tri godine. Djecaci se

svadjaju oko toga tko ce pojesti prvu palacinku. Mama im na to kaze:

"Da ovdje sjedi, Isus bi sada rekao: neka moj brat pojede prvu palacinku!"

Petogodisnjak se u taj cas okrene bratu i rece: "Marko, hajde ti budi Isus!"


*************************


Mali Tomica se prvi put vozi vlakom. U jednom trenutku, vlak udje u tunel,

a Tomica se potpuno umiri. Kad je vlak izasao na danje svjetlo, Tomica

uzviknu: "Doslo je sutra!".

*******************************



Navikao da bude u centru paznje, Luka je malo ljubomoran na svoju sestricu.

Roditelji ga jednog dana posjednu i objasne da im ja stan postao premalen

sad kad je dosla seka pa ce se seliti.

Nema koristi", Luka ce zalosno, "seka sad vec zna puzati pa ce doci za nama!
******************************


Imam tri sestre i dva brata. Jedne veceri cavrljala sam s mamom o tome

koliko se promijenila od rodjenja svog prvog djeteta do rodjenja

posljednjeg.

Rekla je: "Kad je tvoja sestra kihnula, zvala sam lijecnika. Kad je tvoj

najmladji brat progutao novcic, samo sam mu rekla da ce izaci kroz par dana!






Vidjeno na majici jedne bebe:

"Tulum - moja kolijevka - sutra - 2-30."


ISTINE O DJECI



Prve dvije godine djecjeg zivota, ucis ih hodati i pricati, a zatim im

sljedecih 16 godina govoris da sjede i sute.


Cistiti kucu dok imas malu djecu, isto je kao cistiti dvoriste od snijega

dok jos uvijek pada.


Svatko tko kaze "Lako je kao uzeti slatkis djetetu", to ocito nikada nije

pokusao uciniti.


Je li itko primijetio da dijete ne nauci hodati sve dok nije dovoljno

visoko da dohvati roditeljsku ruku?



I šećer na kraju:



U prvom razredu uciteljica je objasnjavala djeci sto znaci kad je netko

posvojen. mala Ana rece: "Ja znam sto to znaci jer sam ja posvojena."

"Sto to onda znaci?", upita uciteljica Anu.

"To znaci da nisam rasla u maminom trbuhu nego u njenom srcu."